“Smiješno ili žalosno: Scena iz bolnice u BiH nasmijala korisnike društvenih mreža” ; “ Scena iz bolnice u Bosni i Hercegovini nasmijala cijelu regiju! Pogledajte improvizaciju” ; “Bruka i sramota, invalidska kolica u Kantonalnoj bolnici Zenica popravljena plastičnim stolicama. Građani traže odgovornost i dostojanstven odnos prema pacijentima” – ovo su samo neki od naslova koji su osvanuli krajem augusta na pojedinim portalima u Bosni i Hercegovini, nakon čega su se vijesti ekspresno dijelile i na društvenim mrežama.

Na fotografiji su invalidska kolica koja kombinuju metalnu konstrukciju s točkovima sa plastičnim bijelim stolicama. To je bio okidač određenim portalima da sve okarakterišu kao improvizaciju, ali i nemar Kantonalne bolnice Zenica prema pacijentima te takve konstatacije pretoče u vijesti – bez provjere, kontaktiranja bolnice ili barem novinarske znatiželje koja bi ih lako dovela do odgovora.

Naime, jednostavnom pretragom putem fotografije može se saznati da nije riječ o improvizaciji uposlenika Kantonalne bolnice Zenica, nego kolica predstavljaju model Gen 1, koji je prije više od dvije decenije razvila neprofitna humanitarna organizacija Free Wheelchair Mission. Koncept koji podrazumijeva pričvršćivanje obične plastične stolice na metalnu konstrukciju sa točkovima bio je njihov odgovor na tadašnji nedostatak osnovnih pomagala u siromašnim zemljama.

“GEN 1 (sada povučena iz upotrebe) predstavljala su višenamjenska invalidska kolica prilagođena zahtjevnim terenima. Osmišljena su da pruže osnovnu mobilnost širokom krugu korisnika i najčešće su bila preporučena osobama kojima nisu potrebna dodatna podešavanja za posturalnu podršku”, navedeno je na stranici Free Wheelchair Mission.

U protekle dvije decenije podijeljeno je više od 1,3 miliona ovih kolica u čak 94 zemlje svijeta među kojima je i Bosna i Hercegovina.

Vijest o “improvizovanim” invalidskim kolicima se brzo proširila i na portale u regiji, a objave na društvenim mrežama brojale su i po nekoliko hiljada komentara “ogorčenih građana”. Tako neprovjerena vijest u kombinaciji sa kliktabilnim naslovom poprima karakter viralnog sadržaja, iako su činjenice potpuno drugačije.

Dovoljno je da se vijest objavi na jednom portalu da se kreira cijeli lanac dijeljenja. Tako se i na portalu Index.hr pojavila  vijest pod naslovom “Cijeli Balkan smije se fotki invalidskih kolica iz BiH, nešto ovako bizarno dugo niste vidjeli”, a ubrzo se vijest mogla pročitati i na 24 sata, te na drugim portalima u regiji. Ono što posebno zabrinjava jeste da su pojedini portali u BiH preuzeli vijest koja se tiče bolnice u BiH sa portala iz regije, bez ideje da istu provjere.

Primjera radi Faktor je objavio vijest pod naslovom “Smiješno ili žalosno? Scena iz bolnice u BiH nasmijala korisnike društvenih mreža”, u kojem su kao autore stavili “24 sata i Faktor”. Istu vijest sa istim naslovom preuzeo je i portal TIP.ba. Portal Ilijaš.net je fotografiju objavio na društvenim mrežama, a stranica na Facebooku pod nazivom “Crna hronika” koja broji više od 40 hiljada pratitelja objavom je privukla hiljade komentara i dijeljenja – neprovjerene i netačne informacije.

“Neprovjerene vijesti su prisutne od kada postoje i masovni mediji. Mrežni mediji su, ipak, u odnosu na sve prethodne medije, omogućili najbrže širenje i dijeljenje neprovjerenih informacija. Publika, nažalost, često nije dovoljno medijski pismena da prepozna lažne ili manipulativne sadržaje, a ponekad vlastitim selektivnim biranjem vijesti i sama doprinosi njihovom širenju. Vjerujem da su mnoge neprovjerene informacije posljedica vremenskih pritisaka i obima posla kojeg novinari dnevno imaju, odnosno multitaskinga koji se od njih očekuje. Međutim, ponekad se neke informacije šire namjerno jer privlače lajkove i klikove”, smatra Amela Delić Aščić, profesorica na Odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Ekspanzija društvenih mreža dovela je do toga da se one sve češće doživljavaju kao primarni izvor informacija, iako to nikako ne bi smjele biti. Objave na društvenim mrežama mogu poslužiti tek kao polazna tačka – signal da se nešto desilo ili da određena tema izaziva pažnju javnosti. Međutim, istraživanje, prikupljanje i provjera činjenica ostaju osnovni alati profesionalnog novinarstva, jer tek oni mogu razlikovati glasine od stvarnih informacija.

“Vjerujem da se u ovom slučaju radi o korištenju društvenih mreža kao izvora iz kojeg se informacije uzimaju ‘zdravo za gotovo’. Društvene mreže nisu pouzdan izvor niti bi informacije dobijene tako trebale biti smatrane pouzdanim”, kaže Rašid Krupalija, urednik portala Raskrinkavanje dodavši da je provjera činjenica sastavni dio novinarskog posla, i to s razlogom, jer se bez pouzdane informacije dešavaju ovakve “vijesti”.

Mrežni mediji su pred novinare stavili brzinu te ona nerijetko diktira sadržaj same informacije, a pod pritiskom vremena novinari ne stižu doći do relevantnog izvora.

“Brzina i trka za ‘ekskluzivom’ često uzimaju primat nad temeljitom provjerom informacije. Nažalost, u današnjem svijetu instant vijesti nije rijetkost da se zanemare pravila profesije i da se pusti članak bez temeljite provjere ili kontaktiranja relevantnih sagovornika. Ovakve ‘vijesti’ brzo se šire zahvaljujući društvenim mrežama, gdje korisnici i korisnice još manje provjeravaju izvore prije dijeljenja”, dodaje Krupalija.

Činjenica je i da u Bosni i Hercegovini danas postoji na desetine portala čije vlasništvo niti uredništvo nisu transparentni. Tako iza tastature može biti bilo ko i objaviti bilo šta, a izostanak medijske pismenosti zasigurno dovodi do toga da javnost nema sposobnost razlikovati kredibilan medij od onog koji to nije, niti tačnu informaciju u odnosu na lažnu. No, ono što posebno zabrinjava jeste i da mediji koji imaju impresum, koji upošljavaju diplomirane novinare nerijetko pokleknu u brzini dijeljenja neprovjerenih vijesti.

“Konkretno, neki poznatiji mediji sa impresumom koji su podijelili spomenutu vijest su očigledno svjesni da informacija nije provjerena, pa su i napisali ‘navodno u bolnici u BiH’- Ali to ‘navodno’ im nije bilo prepreka da podijele informacije za koje i sami znaju da nisu tačne. Jer, u ovoj vijesti fale odgovori na temeljna novinarska pitanja 5W i H, što znači da je onaj ko je ovakvu vijest objavio ili 1. to uradio namjerno ili 2. ne zna ni osnovna pravila pisanja za medije. Mislim da je prvo izglednije. A takva odluka je prije svega posljedica izostanka etike novinara ili urednika, ili i jednog i drugog”, smatra Delić Aščić.

Vlasnici anonimnih portala koji nemaju impresum ili kontakt informacije bazirani su na zaradu od klikova i njihovi vlasnici ne mare za tačnost informacija koje objavljuju, dodaje naš sagovornik Krupalija.

“Pravi mediji, s druge strane, imaju impressum i kontakt informacije, i stalo im je do integriteta redakcije. Vjerujem da se u ovakvim slučajevima dosta može postići kontaktom s medijima koji objave nešto netačno. Ukoliko se radi o čitaocima, mogu se javiti reakciji i skrenuti pažnju novinarima da su objavili krivu informaciju, čak i tražiti ispravku. Ako dezinformacija i dalje stoji, mogu se obratiti Vijeću za štampu BiH, samoregulatornoj organizaciji koja nadgleda primjenu kodeksa za štampu i online medije u BiH, ili prijaviti slučaj fact-checking platformama u BiH, Raskrinkavanju i Istinomjeru”, navodi on.

Vijest o invalidskim kolicima u kojoj se može pronaći istinita informacija o modelu Gen 1 objavio je portal Tuzlanski.ba, nakon njega RTV Slon, a pojedini portali prenijeli su istu pozivajući se na njih.

Biti novinar i biti etičan novinar nije isto

Traganje za istinom trebala bi biti zvijezda vodilja u bavljenju novinarstvom jer su novinari most između događaja i javnosti, a kao “gatekeeperi” trebali bi odgovorno pristupiti prenošenju informacija. Ipak biti novinar ne znači istovremeno biti i etičan novinar jer je svako rob svojih mentalnih obrazaca i uvjerenja. Pitanje je ko se u tim obrascima čime vodi – neko etikom, a neko brzinom i popularnim “klikom”.

 “Tačno je da danas skoro svako ko zna nešto smisleno napisati misli da može biti novinar. Posljedice toga vidljive su u kvalitetu medijskih sadržaja koje svakodnevno dobijamo. Ipak, činjenica da neko ima diplomu novinarstva/žurnalistike ne implicira, nažalost, da će ta osoba biti i etičan i profesionalan novinar. Mi ne možemo nikome zabraniti da piše, to je jednostavno neizvodivo i bilo bi vrlo upitno ko bi takve odluke i na koji način donosio. Ono što možemo učiniti da zaštitimo profesiju nije nikakvo revolucionarno rješenje, nego samo stari dobri recept – raditi po načelima profesije i onome što smo sigurno učili na fakultetima. S druge strane, za kvalitetne medijske sadržaje potrebna je i zainteresovana publika. Nije dovoljno samo raditi na ohrabrivanju profesionalnih novinara da rade što više po standardima profesije, potrebno je i publiku medijski i uopšte – opismeniti”, mišljenja je Delić Aščić.

Iako se često govori o neprovjerenim vijestima i senzacionalizmu u medijima, važno je razumjeti da problemi rijetko proizlaze iz neznanja ili nekompetentnosti samih novinara jer diplomirani novinari su itekako upoznati s medijskom etikom.

Studenti novinarstva uče temeljne principe provjere činjenica, objektivnosti i etike već od prve godine studija. Međutim, stvarni izazovi nastaju kada se oni susretnu s pritiscima iz stvarnog svijeta – vlasničkim, uredničkim, ekonomskim ili političkim – koji mogu uticati na to koliko se striktno pridržavaju naučenih standarda.

“Odgovorno tvrdim da se na odsjeku žurnalistika u Tuzli, a sigurna sam i na drugim odsjecima za novinarstvo širom zemlje, posvećuje mnogo pažnje pitanju tačnosti i etičnosti. Od prve godine novinarstva na kojoj studenti odmah nauče uslove za istinitost masmedijske informacije, do četvrte godine kada studenti slušaju novinarsku etiku, mi smo posvećeni ovim važnim temema. Propusti nastaju pod ekonomski, političkim, uredničkim i drugim pritiscima koje studenti onda, sada kao novinari, počinju doživljavati u svojoj praksi. Mi ih, nažalost, ne možemo od toga zaštiti, i sve zavisi od individue hoće li i koliko spuštati svoje kriterije”, dodaje Delić Aščić.

Objavom neprovjerenih informacija novinari ne narušavaju samo individualni kredibilitet, nego i kredibilitet medija, a u ovom slučaju i zdravstvene ustanove o kojoj se govori. Mnogo je razloga zbog kojih je provjera činjenica nužna u novinarstvu, a oni bi morali biti važniji od klika.