U biografiji Federica Fellinija koju je napisao njegov prijatelj Tullio Kezich postoji zanimljiv detalj o uzaludnosti zakašnjelih mjera. Rimska Palata pravde u jednom je trenutku postala higijenski i epidemiološki problem jer su se u njenom podrumu razmnožili, potom i osilili ogromni pacovi. U lov na tu pošast nadležni organi prvo su poslali stotine mačaka, ali su ih proždrljivi glodari sve pojeli. Onda se neko dosjetio i iz zoološkog vrta doveo nekoliko geparda, koji su konačno riješili problem.

Poenta je jednostavna: ako na vrijeme ne poduzmete neke uobičajene mjere, onda ćete sa zakašnjenjem morati da posegnete za radikalnim. Svjedoci smo već mjesecima da naši narodi i narodnosti, građani i građanke, nisu baš najskloniji poštovanju uobičajenih mjera prevencije protiv virusa COVID-19. Rezultat – prava sitnica: broj zaraženih, oboljelih i umrlih ne opada, što ionako depresivnu atmosferu jedne siromašne i razbucane zemlje dodatno pritišće.

Stručnjaci nas svakodnevno upozoravaju da se ne nose maske, da ljudi ne poštuju distancu, vjerovatno se ni ruke više ne peru onako prilježno kao što se to radilo tokom zimskih i proljetnih mjeseci. Stanovništvo se, osim toga, slijedeći u stopu globalne trendove, konfliktno podijelilo na maskere i antimaskere. Pri tome valja imati na umu da ni zagovornici nošenja maski ne uživaju u tom zaštitnom sredstvu, nikom nisu drage, ali ako je ta mala žrtva cijena koju treba platiti kako bi se pošast suzbila, onda moramo biti pošteni i priznati da i nije neka cijena.

Kompletan se proces može okrenuti u mnogo dramatičniju situaciju od one koju sad imamo. S neefikasnom i korumpiranom vlašću valja biti načisto. Kad dođe ono najgore, oni vas neće zaštititi. Najbolje čuvate sebe tako što se ne dovodite u situaciju da vam ovakav zdravstveni sistem zatreba.