Bilans hrvatskog ministra unutrašnjih poslova je katastrofalan – jedno dijete je ubijeno, dvoje ranjeno. I niko ne traži ostavku

Piše: Vladimir Matijanić

Da nakon prvog dijela teksta neće uslijediti zdravorazumsko “ali”, bila bi ovo čista pohvala policiji: zadarska Policijska uprava okončala je “kriminalističko istraživanje nad 59-godišnjim državljaninom Srbije kojeg se sumnjiči za krijumčarenje osoba i teško ubojstvo u pokušaju na štetu policijskih službenika”. Uhapšen je u petak popodne kod Srba, “a sumnja se da se dan i pol skrivao u šumi u pograničnom području”.

Pedesetdevetogodišnjak je u srijedu oko 22 sata “u neljudskim i ponižavajućim uvjetima” u kombiju prevozio 30 migranata iz Iraka i Afganistana. Zaustavljen je tek policijskim hitcima nakon što se u dva navrata, kaže policija, oglušio o zapovijed da se zaustavi.

I da nije prokletog “ali”, ovdje bismo stavili točku na tekst spokojni jer nas čuva hrvatska policija. Ali: kako uspješnom može biti nazvana akcija u kojoj je ranjeno dvoje djece, dok je jedini koji je trebao odmah biti uhapšen – dotični pedesetdevetogodišnjak – bježao dan i pol? Zar je uspješna policija koja nije u stanju bez korištenja vatrenog oružja zaustaviti kombi pretrpan ljudima? Zaista je bilo nemoguće napraviti neprobojnu barikadu?

Krajem prošle godine šestogodišnja Afganistanka Madina poginula je kod istočne hrvatske granice nakon, najblaže rečeno, proturječnog i do danas nerasvijetljenog policijskog “postupanja”. Premda aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dosad ima jezivu bilancu izraženu u životima migrantske djece – jedno mrtvo, dvoje ranjenih – njegovu ostavku ne traži ni opozicija, zabavljena sama sobom, niti pripadnici moćnog proliferskog pokreta. Migranti očito ne spadaju u ljude čije živote treba štititi “do prirodnog kraja”.