Odlikovanjem ću te, odlikovanjem ćeš me
Redovni godišnji susret Vladimira Putina i Milorada Dodika ove je godine doživio zasluženu kulminaciju: nakon što je prošli put Dodik odlikovao visokog domaćina, ovaj je put domaćin uzvratio dodijelivši važno odličje uglednom gostu. U pozadini ove robne razmjene ostalo je važno pitanje: tko će odlikovati Dragana Čovića, drugog pouzdanog igrača „za našu svar“. Neće valjda biti – „mene ako se sete, sete“?
Manipulacije da Dodika nije primio originalni diktator, nego njegov dvojnik, s ovog nevažnog mjesta energično odbijamo, jer nikakvi validni materijalni dokazi o postojanju lažnog cara još nisu podastrti. Sve dok se ne dokaže suprotno, Dodika je odlikovao pravi Putin, a to što smo mi njima poklonili ikonu, a oni nama nisu, nek je na obraz velikoj Rusiji, a ne maloj, ali ponosnoj Republici Srpskoj.
Kome, ba, mi da se izvinjavamo?
Koliko god se nekome činilo suprotno, istina je da nije lako zaratiti sa svjetskom supersilom broj jedan. Niko to bolje ne zna od Dragana Čovića. Posljednjih sedmica flagrantno je skrenuo s dosadašnjeg puta i pri tome ne mislimo s Titovog, njega je davno napustio. Nekadašnji radikalni ćirilični komunista ide na promocije knjiga ratnih zločinaca, zaboravio je u kojoj državi živi pa umjesto Lani Pudar online čestitke upućuje hrvatskim vaterpolistima (Naprosto bi genijalno bilo da sad Zoran Milanović u svom nepredvidivom parodičnom nastupu čestita bronzu Lani), a umjesto da odgovori na optužbe američke ambasade, anđeo s greškom napao je Bošnjake i Safeta Oručevića, i to za prisvajanje Starog mosta. Kao da su oni, a ne ona opskurna Željana Zovko taj biser osmanske arhitekture predstavljali baštinom jednog naroda. Energično odbijajući ideju bilo kakvog izvinjenja, na primjedbe da su ratni zločinci i europska uljudba nespojive kategorije Čović kaže – ko bi Valentinu Ćoriću trebao doći na promociju ako ne ja, tamo sam bio po službenoj dužnosti, kao predstavnik svih Hrvata. Na stranu sad što mu to nije dužnost i što je tako još jednom potvrdio istinski karakter Herceg-Bosne, čovjek je ovdje sto posto u pravu. Savršeno rečeno. Pa ko bi ratnom zločincu trebao doći na promociju, ako ne direktor firme koji je logoraše povlačio iz logora i gurao na prvu liniju? Savršen odabir za gosta na promociji. Dok se ove dileme ne razriješe, i dalje čekamo pravi intervju s Draganom Čovićem u kojem bi bio suočen s pitanjima na koja javnost priželjkuje odgovore godinama. Na neka čak i decenijama.
Ali proteći će još mnogo vode Radoboljom dok se to ne desi…
Rat vrijednosti
Desetine hiljada civila, među kojima zastrašujući procenat djece i žena, ubijeni su i ranjeni. Gaza je zbrisana kao urbano središte, uništene su stambene zgrade i kulturne institucije neprocjenjive vrijednosti. Sav taj grandiozni zločin počinjen je uz aktivnu saradnju i nedvosmislenu političku, finansijsku i vojnu podršku onoga što jedan naš hairlija naziva “kolektivnim Zapadom”. (Ništa se manje nije obrukao ni “kolektivni islam”, ali o tome drugom prilikom). Sva dostignuća demokratije već su mjesecima na testu i teško da će ga iko položiti.
Bilo kakva priča o zapadnim vrijednostima doslovno je izmasakrirana. Svijet ulazi u sasvim novu fazu, u kojoj je sve dozvoljeno, jer ne postoji zločin koji se ne može opravdati, niti postoji dječija krv koju ozvijerena politika najrazvijenijih zemalja neće aminovati. Netanjahu je zaslužio da završi kao Eichmann, a to što ostatak života neće provesti u zatvoru kao ratni zločinac sasvim dovoljno govori o tome u kakvom okruženju živimo.
