Borba protiv korupcije je duga i spora, a čini se da su javne nabavke ekstremno podložne koruptivnim procesima. Stotine miliona maraka završavaju u privatnim i stranačkim džepovima

Zbog složenosti samog procesa, te korumpiranosti cijelog društva, monitoring javnih nabavki u Bosni i Hercegovini izrazito je kompleksan, a nevladine organizacije koje se bave ovom tematikom susreću se s mnoštvom poteškoća. Kao najveći problem ističu neprocesuiranje odgovornih i nerad nadležnih institucija.

NVO Justicia iz Srebrenika liderska je organizacija u okviru Mreže Account zadužena za monitoring javnih nabavki, kao i monitoring zapošljavanja u javnom sektoru. Tokom prošle godine sprovodili su monitoring poništenja postupaka pri javnim nabavkama, te samo tokom četiri mjeseca pronašli više od 600 poništenih postupaka, gdje više od polovine njih nije raspisalo ponovno obavještenje o nabavci, iako su to bili dužni uraditi. To jasno ukazuje na to da su ugovori produžavani s ranije odabranim ponuđačem ili su nabavke razdvajane na nekoliko manjih, a zatim za njih potpisivani direktni sporazumi.

„Koliko god mi nepravilnosti uočili, objavili i dokazali, istražni organi i pravosuđe moraju nastaviti i završiti do kraja posao za koji su plaćeni, ali, naravno, to se ne dešava, jer su svi nivoi vlasti korumpirani“, naglašava Damir Šabanić, voditelj tima za monitoring javnih nabavki u NVO Justicia Srebrenik.

Kada govorimo o ugovorima od male vrijednosti, odnosno ugovorima konkurentskog zahtjeva ili direktnog sporazuma, Šabanić upozorava da zakon nije obavezao ugovorne strane da objavljuju postupke na centralnom portalu niti informacije o dodjeli ugovora.

„S obzirom na to da se najveći broj nabavki u BiH sprovodi upravo postupcima konkurentskog zahtjeva ili direktnim sporazumom, jasno je da je riječ o velikom zakonskom propustu koji je potpuno netransparentan i koruptivan. Ovaj zakonski propust omogućava ugovornim organima da sprovode nabavke u interesu lične dobiti, što i čine, a ne u interesu javnosti“, naglašava on.

NVO sektor čini ono što može

Sama identifikacija ovog problema prvi je korak koji može rezultirati velikim uspjehom. Justicia je, također, analizirala finansijske revizorske izvještaje koje su radile sve revizorske kuće u BiH i obuhvataju javne nabavke iz 2015. godine. Došli su do podatka da od 20 federalnih ministarstava koja su obuhvaćena revizijom njih 18 je prekršilo nekoliko zakona prilikom procesa javnih nabavki. Zakone, također, nije poštovao niti jedan kanton.

„NVO sektor postiže one rezultate koje jedino može postići u okviru svojih nadležnosti i mogućnosti, jer ne može hapsiti i procesuirati. Javnost, možda, doživljava naše aktivnosti kao borbu protiv vjetrenjača, ali naš posao je da ukažemo na nepravilnosti koje se dešavaju u društvu, a javnost treba da poduzme određene aktivnosti ako se istinski želi nešto promijeniti. NVO sektor konstantno vrši pritisak na donosioce odluka, radi prijedloge i dopune zakona, ali, nažalost, nije lako uvjeriti predstavnike vlasti da donesu odluke i zakone koji idu naruku građanima, a ne njima“, ističe Šabanić.

Značaj uloge NVO sektora u monitoringu javnih nabavki pokazuje i činjenica da institucije koje su nadležne, posebno Agencija za javne nabavke i Ured za razmatranje žalbi, nemaju kapacitete da rade adekvatne monitoringe, osim pojedinačnih slučajeva koji se rade na zahtjev, smatra Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH.

„Ne rade se sveobuhvatne analize koje će ukazivati na probleme u praksi. Dešava se da ove institucije koriste nalaze do kojih dolazi NVO sektor. Ukoliko te organizacije uoče sporne slučajeve i nepravilnosti, one podnose prijave i traže nadzor nad pojedinačnim nabavkama. Mogućnosti su ograničene, u samom toku javne nabavke nevladine organizacije ne mogu ništa uraditi, samo ponuđač može podnijeti žalbu ako se osjeća oštećenim i, eventualno, tražiti poništenje nabavke“, ističe Korajlić.

Podrška medija značajna, ali nepostojeća

Upravo su mediji važna karika u rješavanju trenutne situacije, ali ogroman problem predstavlja manjak nezavisnih i objektivnih medija, te onih koji imaju kapacitete da izvještavaju o realnom stanju u državi.

„Javnost treba biti svjesna da pri procesima javnih nabavki u BiH milioni i milioni maraka završavaju u džepovima onih kojima su oni dali povjerenje da upravljaju procesima nabavljanja u korist države, ali im javnost čak daje plaću da ih oni kradu. Teško je zamisliti da je to moguće, ali to je istinski prikaz naše stvarnosti. Raditi monitoring javnih vlasti bez saradnje s organima gonjenja i istražnim organima, bez podrške javnosti i nezavisnih medija vrlo je težak i nezahvalan posao“, iskren je Šabanić.

Urednik portala Capital.ba Siniša Vukelić često se u svom poslu bavi procesima javnih nabavki i otkriva različite afere, zbog čega je dobio nagradu EU-a za istraživačko novinarstvo.

„Malo je novinara koji imaju vremena da se dovoljno dugo i detaljno bave time, kako bi uočili sve nedostatke“, upozorava Vukelić, te dodaje da je zalaganje NVO sektora jako važno u procesima javnih nabavki.

„Udruženje Tender je skrenulo pažnju na stotine miliona javnih sredstava koja se ukradu iz džepova građana putem javnih nabavki, što je jedan od osnovnih motiva za dolazak na vlast. Da nema nevladinih organizacija, sve bi se završavalo na pojedinačnim slučajevima o kojima izvještavaju mediji. Oni su jedini počeli pratiti realizaciju konkursne procedure, otvaranja ponuda, realizacije… Sistemski prate poštivanje zakona i ukazuju na nedostatke u samom zakonskom procesu, na one rupe koje su, izgleda, namjerno ostavljene kako bi sve bilo po zakonu. Kada ih i primijetite, pokaže se da je kriminal ozakonjen“, navodi on, ističući da će se stvari promijeniti tek kada počne krivično procesuiranje odgovornih.

Prvo unaprijediti zakonske propise

Jako su važne aktivnosti civilnog društva na zagovaranju unapređenja zakona, jer je njegova izmjena prvi korak ka rješenju.

„Mora se uspostaviti mnogo veći zahtjev za transparentnošću, ojačati nadzor nad javnim nabavkama, omogućiti pravovremeno djelovanje, a ne kada bude kasno. Drugi korak je da se institucijama koje su zadužene za nadzor daju adekvatne nadležnosti i kapaciteti da mogu raditi svoj posao“, govori Korajlić.

Za rješavanje trenutne situacije, prije svega, potrebna je zainteresovanost svih strana koje su uključene u proces javnih nabavki: javnosti, medija, policije i tužilaštva, NVO sektora, ugovornih strana… Šabanić smatra da je jedino NVO sektor trenutno zainteresovan, te da bez ostalih neće biti pozitivnog ishoda.

„Ako ove druge strane nisu zainteresovane, to ne znači da i mi treba da se povučemo. Borba protiv korupcije u tranzicijskim zemljama je dugotrajan proces i brzog rješenja nema, ali to ne znači da se ne treba boriti i pokušavati pružiti bilo kakav oblik otpora ovom sistemu koji nas uništava. Napredak je napredak, bez obzira na to koliko on malen bio. Samo se nadam da će to ići dosta brže nego do sada, jer više od 20 godina naši predstavnici se igraju s nama i slobodno mogu reći da nas uništavaju u svakom obliku postojanja, i to na tako primitivan i bahat način da mi je teško shvatiti zašto još uvijek velika većina javnosti šuti“, navodi on.

Kako bi cijeli proces postao transparentniji, potrebno je da portal javnih nabavki bude ažuran i da omogućava uvid u sve faze nabavki, od obavještenja o pozivima, ugovorima, samih objava ugovora, i na kraju izvještaja.

„S jedne strane je zakonski okvir, sa druge kapaciteti, to su neki tehnički uvjeti koji se moraju ispuniti. Druga priča je politička, koliko ima volje da se otkloni kontrola političkih partija nad procesom javnih nabavki, što se može uraditi kroz sam zakon i jačanje odredbi koje se odnose na sukob interesa i antikoruptivne mehanizme. Radi se o spremnosti donosilaca odluka da se odreknu veoma značajnog izvora vlastitog finansiranja. Zna se šta je potrebno uraditi, ali je pitanje ko će omogućiti da se to desi“, navodi Korajlić.

Malverzacije počinju već s planovima

Problemi, nepravilnosti i malverzacije javljaju se već u ranoj fazi javnih nabavki, odnosno, u planovima. Prema Zakonu o javnim nabavkama, svi ugovorni organi su dužni da kreiraju godišnji plan, dok podzakonski akti propisuju koje informacije bi oni trebali sadržavati. Kako bi bili transparentniji, svi planovi bi trebali biti objavljeni na web stranicama ugovornih organa, gdje nailazimo na prvi problem. Naime, veliki broj njih nema stranice na internetu. Nevladina udruženja koja se bave monitoringom javnih nabavki tražila su uvođenje obaveze da se planovi objavljuju na portalu javnih nabavki, ali to nije uvršteno u zakon. Šabanić napominje da su nove odredbe Zakona o javnim nabavkama trebale regulisati principe transparentnosti, nediskriminacije, najbolje vrijednosti za novac i ravnopravne konkurentnosti. Nažalost, to se nije desilo.

„Čim je taj zakon stupio na snagu, odmah se moglo vidjeti da ima mnoge propuste, i to propuste koji krše već spomenute principe. Zakonska obaveza ugovornih organa je da naprave godišnji plan javnih nabavki i da ga objave na svojim web stranicama, ali šta ako neki ugovorni organ nema web stranicu? Da li ga taj zakon obavezuje da je izradi? Odgovor je  − ne“, naglašava Šabanić, te dodaje da ukoliko ugovorni organ nema svoju stranicu, to automatski znači da on nije dužan objavljivati svoje planove javnih nabavki.

Radi se o velikom propustu kreatora tog zakona, koji direktno ugrožava transparentnost kojoj on teži, pa se postavlja logično pitanje je li propust slučajan ili namjeran.

„Ovakav zakonski propust omogućava i onim ugovornim organima koji imaju web stranicu da je, jednostavno, ugase i sprovode javne nabavke netransparentno, a poznato je da čim je netransparentno − sklono je koruptivnim radnjama“, upozorava on.

Sa Šabanićem se slaže i Korajlić iz organizacije Transparency International BiH, te podsjeća da je novim zakonom predviđen i jedinstveni portal za javne nabavke u BiH, ali koji ne služi svojoj svrsi.

„Godinama smo podnosili prijedloge za izmjenu Zakona o javnim nabavkama, dijelovi se upravo odnose na planove nabavki, da se oni objavljuju na portalu javnih nabavki i da se postavi obaveza objavljivanja izvještaja, ali je jako malo spremnosti donosioca odluka da mijenja ovaj zakon. Veći je interes da javne nabavke budu manje transparentne, kako bi se mogle i dalje zloupotrebljavati“, upozorava Korajlić.

“Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)”