INFORMACIJE I KOMENTARI: Imaju li svi pravo na mišljenje?

NOVA BLOG PRIČA

INFORMACIJE I KOMENTARI: Imaju li svi pravo na mišljenje?

Savremeni konzument informacija sve što pročita mora pažljivo provjeriti. I iskusnim profesionalcima sve je teže razlikovati istinitu od fejk informacije pošto se nesagledivi okean lažnih vijesti valja portalima i mrežama. Ali nisu problem samo tekstovi koje čitamo, još veće društveno zlo proizvode komentari ispod njih.

Činjenica je da su ti komentari izborili bitno mjesto u savremenom svijetu, postali su važni kao i sama vijest jer se konzumiraju nekad i više od nje. I eto novog fenomena, užasavajuće količine otrova kojom se pojedinci i zajednice zasipaju stihijski ili organizirano.

Takva bujica bijesa, strogo usmjerene agresije, uvreda i ponižavanja prije interneta nije bila prisutna u javnom životu. Da biste iznijeli javno mišljenje povodom bilo čega morali ste se pismom obratiti uredniku novina, a on bi na osnovu više faktora odlučivao da li vaš cijenjeni uradak zaslužuje pravo na vidljivost. Danas nikakvih urednika nema i od svima ponuđenog izjašnjavanja dijeli nas nekoliko sekundi, koliko je ljudima potrebno da svoj obijesni, zajedljivi, uvredljivi ili prijeteći  komentar ulupaju na tastauri.

“Ne, svako nema pravo na svoje mišljenje, ako ono ne raspolaže podacima, ako nema tačnosti, osnove u logici i opštim humanističkim merilima; ako je glupo, drugim rečima. To uopšte i nije mišljenje, nego trolovska manipulacija, koja otvara prostor za glupost i netoleranciju. To što glupost nema pravo na diskurzivni život ne predstavlja nikakvu opasnost za demokratiju, kako pobornici ‘sopstvenog mišljenja’ često hoće da insinuiraju, nego naprotiv, povećava prostor demokratije”.

Ovo je odlomak iz davnog teksta Svetlane Slapšak. Ugledna autorica tu problematizira najsumanutije pokušaje promišljanja kojima su zasute društvene mreže. Svjedoci smo informativnog paradoksa kojeg više niko nije pošteđen. Provjerena, autentična informacija zasjenjena je lošom braćom, političkim i drugim spinovima koji se proizvode suludim intenzitetom i koji prijete da osvoje javni prostor. Postoje trenuci, uglavnom krizni, u kojima na jednu pravu informaciju dođu makar dvije lažne. Ko nije na oprezu lako može pomiješati novinarstvo i paraideologiju.

Internet je kao ideja u nastanku bio doslovno revolucionarni projekat, prelomna historijska tačka koja, koristeći tehnološka dostignuća, povezuje ljude, demokratizira znanje a komunikacijske procese diže na nezamisliv nivo. Kako vrijeme odmiče, sve su izrazitiji kontraefekti: demokratizaciju mišljenja, ideja i znanja zamijenili su totalitarna stremljenja i kontrola pojedinca. Uporedo s tim, iz podzemnih slojeva bitisanja na površinu izbijaju jedinke koje urlaju, vrijeđaju, manipuliraju. Idealan teren za tvor(ni)ce paralelne stvarnosti. Ljudima je lakše prihvatiti lažnu informaciju koja ne traži dodatni napor, nego činjenice oko kojih se valja potruditi.

Uglavnom, živimo u vrijeme koje je progutalo pojedinca, to usamljeno, ugroženo biće kojem najčešće nije jasno šta se oko njega dešava.

PS: Možda ćemo jednog dana napraviti izložbu komentara koje smo brisali ispod objavljenih tekstova. Za tu kaljužu treba dobar želudac, a već sada ima više tisuća jedinica izložbenog materijala. Svi ste pozvani…

About The Author