Kad je nakon svega glavna vijest u zemlji kadrovsko pospremanje stranke, onda je jasno zašto se iseljavaju poduzetnici i radnici, građani i seljaci, zdravi i bolesni…
Piše: Vladimir Matijanić
Džabe se krečilo, 28 godina hrvatskog višestranačja izgubljeno su vrijeme: ovih lipanjskih dana 2018. godine, među važnije unutarnjopolitičke teme probila se nova epizoda unutarhadezeovskih sukoba. Predsjednik stranke Andrej Plenković na mjesto međunarodnog tajnika stranke, umjesto Davora Ive Stiera, rukopoložio je Davora Božinovića, inače ministra unutarnjih poslova. Promijenjen je i politički tajnik HDZ-a, više to nije slabo razumljivi Miro Kovač, nego Lovro Kuščević, ministar uprave, autor izjave da malo koristi privatni, a malo službeni mail, ovisi kakav signal ima.
Većina političkih analitičara traži u smjenama iskrice političke logike; neki tvrde kako umjereni Plenković uklanja radikale iz HDZ-a, ali stvarnost je bitno grublja. Kao Thompsonov fan i pobornik sirove, manifestne religioznosti, Kuščević je tipični hrvatski desničar – Velimir Bujanec, showman ekstremne desnice, lani se pohvalio da je od njega dobio bocu vina s likom Ante Pavelića; Božinović, pak, Ministarstvo unutarnjih poslova vodi u smjeru nešto mekše verzije orbanizma, naročito u odnosu prema migrantima. No, obojica imaju Plenkovićevo povjerenje, kojem je, uz to, puna kapa Stierova i Kovačeva oponiranja, posebno oko ratifikacije Istanbulske konvencije.
Od prvih višestranačkih izbora u proljeće 1990. godine, HDZ je Hrvatsku vodio 21 godinu. Može se o tom razdoblju govoriti svašta, ali o jednom se mnogi slažu: Hrvatska je izgrađena kao neuspješna država. Neuspješna za poduzetnike i radnike, građane i seljake, zdrave i bolesne, Hrvate i manjine, stare i mlade. Toliko neuspješna da je iseljavanje postalo masovno.
I kad je, nakon svega, glavna vijest u zemlji kadrovsko pospremanje stranke koja voljom građana i dalje vlada, a stoji iza svakog većeg zločina i pljačke, onda je jasno kako je prosječnom hrvatskom biraču višestranačje isto što i skromnom samcu šestosobni stan.
Višak s kojim ne zna šta će.
