Njegov nastup na sjednici NSRS-a bio je tačno onakav kakva mu je i politika – skandalozan, nelogičan i u funkciji trenutka. Sasvim dovoljno da uzburka duhove i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Toliko ih je uzburkao da je već sljedećeg dana odlazak u Tuzlu proglasio misijom poboljšanja odnosa s Bošnjacima (!), a povodom brojnih komentara zloglasnog nastupa imao je reći samo jedno: to su mediji pogrešno interpretirali. Kao da kompletna javnost nije imala priliku čuti šta je govorio.
Dragan Čović osebujan je lik bosanskohercegovačke politike. Prije petnaestak dana na ovom smo mjestu napisali da je od bošnjačkih političara mudriji utoliko što u posljednje vrijeme strateški rijetko nastupa, pa su i mogućnosti provaljivanja bitno reducirane. Međutim, i takav, suzdržani Čović ima veliku slabost, a ona se zove – Milorad Dodik. A taj je laktaški lisac u posljednjih sedam dana Čovića dva puta iz skloništa izvukao na čistinu. Prvi put ga je ozbiljno izblamirao kada je prekinuo konferenciju za medije da bi se javio čelniku hercegovačkog HDZ-a na telefon. Javnost se sablažnjavala, postalo je evidentno ko kome podnosi raport i u kakvom su odnosu njih dvojica. Ali to je Dodik: kad tone, on nastoji što više saradnika povući sa sobom. Od njega se u Banjoj Luci distancira ko god može, ambasadama se šalju što otvoreni što simbolični signali. Dragan Čović nije te sreće, ili pameti, svejedno.
Blamaža u NSRS-u
Druga blamaža uslijedila je koji dan kasnije, na pomenutoj sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske. Da mu je najveći dušmanin pisao govor, ne bi ga mogao uvaliti onako kako je Čović sam sebe uvalio. Tu više ni najjači PR timovi ne mogu popraviti nastalu štetu. Međutim, kad bi to bio jedini belaj uzburkane atmosfere na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, nikakav problem. Štete su ovdje, nažalost, konstanta, povlače se iz procesa u proces. Neuspjeh pregovora u Neumu još je jednom potvrdio ono što se znalo od samog početka – da na ovakav način nisu ni smjeli biti održani, i to je najveći grijeh glavnog pregovarača Matthewa Palmera. Potrošena je ogromna energija, usput su dodatno pogoršani ionako narušeni međuetnički odnosi, a zbog čega? Zbog nečeg za šta se od prvog dana znalo da neće uspjeti. Tokom pregovora u jednom je trenutku iskrsla sumanuta ideja da se sporazumom o Izbornom zakonu istovremeno stvori “snažan pakt Bošnjaka i Hrvata protiv Srba”. Ne zna se kome je tačno to palo na pamet, ali i bolje da se ne zna. Pa takav odnos snaga izvor je većine naših nesporazuma i konflikata još od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća. Tako je bilo kad su Bošnjaci i Hrvati vezali zastave, tako je danas kada Hrvati i Srbi vežu interese i tako bi bilo kada bi Bošnjaci i Hrvati ponovo udružili snage na štetu Srba.
Propala formula
Dvojica naspram jednog formula je koja direktno vodi u još veće probleme. I sasvim je jasno da dejtonska konfiguracija više nije okvir unutar kojeg se može razriješiti sedmomjesečna kriza koja paralizira politički život u državi. Slična sudbina čeka i sve glasniji prijedlog da se propašću pregovora aktualizira rezervni plan HDZ-a BiH, odnosno priča o trećem entitetu. Pomalo je zaboravljeno i nikada nije bilo jasno predočeno da je politički bjegunac Ante Jelavić bio veliki protivnik neuspjelog projekta zvanog hrvatska samouprava, ali on je platio najvišu cijenu. Pobjegao je u Hrvatsku i u političke odmetnike. Živi nekim nejasnim životom, vjerovatno bez mira i sigurnosti, koliko god se činilo da nije tako. Da li ista sudbina čeka i Dragana Čovića, u ovom se trenutku ne zna, ali on bi prilikom povlačenja sljedećih poteza morao dobro razmisliti upravo o životu Ante Jelavića, koji nije imao snage da se odupre jastrebovima u sopstvenim redovima.
Ako Palmer i oni koji su ga odaslali u Bosnu i Hercegovinu nisu imali ideju kako krenuti dalje, onda je ovo dobar trenutak za shvatiti da nikakav izborni zakon ne može rasplesti haos koji živimo. Valja stvarati novi ambijent, i politički i ustavni, a apsolutno nemamo odgovora na pitanje ko je nadležan i voljan od spoljnih faktora odnosno ko je sposoban i moćan od unutrašnjih da krene u takvu avanturu.
