FTV: Kako smo dočekali ekstremiste iz Sirije
- – 23. decembar 2019.
KOLIKO SMO DALEKO OD NOVOG ZELANDA? Teroristički napad na vjernike u džamijama na Novom Zelandu šokirao je svijet u godini koju ostavljamo iza nas. Tada smo upoznali tamošnju premijerku Jacindu Ardern čije su nas poruke mira i suživota ostavile u nadanju da se zločini iz mržnje više nikad neće dogoditi. Ardern je ostala upamćena i po svom nastojanju da namjerno ne navodi ime teroriste u svojim govorima, uz obrazloženje da njena Vlada i narod smatraju da on nije dostojan pomena. Svoje obraćanje u Parlamentu započela je govorom u kojem je prvo pročitala imena svih žrtava, a zatim je kritikovala ulogu društvenih medija koji služe kao platforma ekstremistima i zagovornicima zločinačkih ideologija. Njen stav je nepokolebljiv i svodi se na namjerno i svjesno ignoriranje terorista i ekstremista s ciljem da im se oduzmu slava i popularnost za kojima oni očajnički žude. Sasvim suprotno pristupu Jacinde Ardern, naši mediji ratnike sa sirijskog ratišta dočekuju kao medijske zvijezde. Njihova se imena objavljuju, fotografije su im u krupnom planu preko cijelog ekrana, prati se avion kojim slijeću, a urednik Darjan Babić čak je pustio video s mrziteljskom propovijedi. Istina, urednik je upozorio gledatelje na uznemirujući sadržaj, ali da li je zaista bilo neophodno dati ekstremistima medijsku platformu za promidžbu u Dnevniku 2? Koliko je to daleko od razumnog i obazrivog novozelandskog pristupa? Čemu služi sve to praćenje ratnika-povratnika, osim raspirivanju senzacionalizma?
IZBORI U HRVATSKOJ: Obje televizije su opširno i solidno pratile izbornu kampanju kod susjeda, pa i samo sučeljavanje predsjedničkih kandidata. Urednica Azra Pašukan osvrnula se u subotu na historiju odnosa između Hrvatske i naše zemlje, kao i na ranije hrvatske predsjednike. To je ipak u jednom trenutku izgledalo odviše historijski i zamorno za dnevnu informativnu emisiju. Osim toga, u narednim danima sadržaj je bio informativan i aktuelan.
NEOVISNI ŠKORO: U nedjeljnom praćenju hrvatskih izbora, javljanja iz stožera praćena su sljedećim formulacijama: Zoran Milanović je predstavljen kao kandidat lijevog centra, Kolinda Grabar-Kitarović kao kandidatkinja desnog centra, a Miroslav Škoro kao neovisni kandidat. Dok je prvo dvoje pratio ideološki predznak, Škoro je opisan samo kao političar iza kojeg nije stala neka od glavnih stranaka. Da li je u redu ispratiti osvjedočenog ekstremistu bez ideološkog određenja? Pozicija iz koje on dolazi (radikalna desnica) mora biti spomenuta, jer u suprotnom stvara se dojam da se političar koji pravda korišćenje fašističkih pozdrava „normalizuje“ kao benigni kandidat bez jasne ideologije i stranačke podrške.
OCJENA: 3-4
BHT1: Kako smo dočekali ekstremiste iz Sirije (2)
- – 23. decembar 2019.
IZ PARLAMENTA: Državni parlamentarci usvojili su proračun za proteklu godinu koji je još i potrošen. I to je Bosna i Hercegovina. Novinarke Hatka Nezirević i Melisa Teletović donijele su izvještaj iz Parlamenta ustupajući pravo izričaja opoziciji. Gledatelji su mogli saznati i na šta je potrošena glavnina budžeta. Ukratko, solidan i informativan sažetak skupštinske rasprave.
DNS VS. DNS: Tijana Kecman sredinom prošle sedmice konačno donosi dobar politički prilog na BHT1. Dobićemo ministra koji dolazi iz jedne političke stranke, ali koga bira druga politička stranka nauštrb njegovog stranačkog kolege. I protiv volje njegovog stranačkog predsjednika. Kecman izoštrava političke peripetije naglašavajući nelogičnosti, sve s izvođenjem sasvim razumnog zaključka da se spekulira kako se sprema detronizacija prvog čovjeka DNS-a Marka Pavića, kojem o stolici radi potpredsjednik Nenad Nešić. Napokon priča u kojoj se o dnevnoj politici govori slobodno, sve sa spekulacijama, izakulisnim saznanjima, nagađanjima… Baš onako kako i dolikuje političkom novinarstvu.
TV DOČEK EKSTREMISTA: I BHT1 je kao i FTV sudjelovala u atmosferi stvaranja straha i senzacionalizma kroz priloge u kojima se pratio povratak boraca koji su ratovali na strani ISIL-a. Da li je bilo nužno pratiti njihov dolazak na aerodrom, sve sa snimanjem aviona kojim su sletili (četvrtak, urednica Blažica Krišto)? Je li to pravi način da se pokrije ova priča? Snimiti avion, policijska kola, navesti vrijeme prispjeća i grozničavo to saopštiti ionako uplašenoj publici. Ili to samo doprinosi raspirivanju panike i pravljenju spektakla kojeg upravo priželjkuju ekstremisti, i populisti među političarima, koji bi da se okoriste o ovaj sigurnosni rizik?
OCJENA: 3-4
KOMPARATIVNA ANALIZA: Povratak ISIL-ovih boraca nesumnjivo je izazov za sve sigurnosne agencije, ali kako bi se odgovorni mediji trebali postaviti prema njihovom povratku? Jesu li mediji takođe dio deradikalizacije, i moraju li i oni voditi računa o sigurnosnim aspektima? Prije svega, odgovorni mediji, tj. odgovorni urednici, znaju da je to vruća politička tema kojom se vole baviti populisti raznih boja koji raspiruju strah i paniku ne bi li sebe predstavili kao branitelje i mesije. Drugo, povećana pažnja godi ekstremistima/teroristima jer oni stalno vape za medijskom pažnjom kako bi poslali svoje poruke i strašili svojim prisustvom što veći broj ljudi. Naravno, javni mediji trebaju izvještavati o sigurnosnom pitanju poput ovog, ali mora se pronaći prava mjera kako se ne bi skliznulo u senzacionalizam. Ili kako se neodmjerenom pažnjom ne bi pogodovalo neodgovornim političarima i ekstremistima koji su željni medijskog interesovanja. BHT1 i FTV nisu pronašli pravu mjeru, a TV dočekom, sve sa kamerama na aerodromu, uz emitovanje videoporuka uhapšenih terorista, demonstrirali su kako se ne treba ponašati u osjetljivim okolnostima.
