Ako je povećanje akciza dvojbena stvar oko koje javnost polemizira, onda je zadatak javnog servisa da bude mjesto bučne rasprave, a ne zastupnik stavova koje promiču premijeri Novalić i Cvijanović ili Wigemark
FTV: Trijumfalno o akcizama
12. – 18. decembar 2017.
KAD JE TEŠKO I MORA SE, TU JE FTV: Usvajanje seta zakona o akcizama FTV dočekuje s neskrivenom podrškom koja se jedva kamuflirala kako se u prvi plan promicala tvrdnja da je to bila nužnost (petak, urednik Darjan Babić). Sjednica Parlamenta okarakterisana je kao maratonska, a dat je pristojan presjek s tog maratona u kojem su blagu prednost odnijeli “akcizisti“, od kojih su se neki odmah proslavili svojim izjavama jer su tvrdili da će nam novo poskupljenje dovesti investitore poput švedske Ikee. A tom se pak posebno raduju žene, urnebesno je zaključila parlamentarka Dijana Zelenika, čija je izjava u časku postala viralna na društvenim mrežama. Očito ne toliko zarazna da se nađe i u programu javne televizije, jer ni BHT1 ni FTV je nisu prenijeli u onom dijelu kojeg je ismijao dio javnosti.
EKONOMSKO, A NE POLITIČKO PITANJE: Vrhunac pristrasnosti koju je demonstrirao federalni javni RTV servis zbio se u trenutku kada se povećanje nameta, koje je prevashodno političko pitanje, pokušalo presvući u oblande stručne i ekonomske rasprave. Naime, FTV smjelo konstatuje ishod te ekonomske diskusije, pa nas informira da je “ovakav način povećanja akciza za većinu ekonomista opravdan”. I političkom analfabetu bilo je jasno da se radi o vrućem pitanju oko kojeg se lome koplja i dijeli javnost, a javnoj televiziji je najmanje trebalo da zauzme stranu u maniru vrhovnog arbitra.
IZDVOJENO:
Dejan Kožul nam uglavnom priređuje solidne i zanatski odmjerene priloge iz susjedne Srbije, ali urednici bi možda trebali insistirati da izbor tema iz susjedstva bude aktuelniji. Naprimjer, u nedjelju smo mogli saznati o napadu ekstremnih desničara na poslanicu iz redova oporbe. Ali u Srbiji se u toj sedmici dogodilo mnogo bitnijih događaja koji su jednako zaslužili opširniji osvrt. Bjesnio je novi sukob navijača i policije, a premijerka evrofilskog imidža je napala istraživačke medije koji, kako tvrdi, bez ikakve odgovornosti kopaju po imovini funkcionera. Naš prosječni gledatelj prilično je upućen u političku scenu u najbližih susjeda i njemu se mogu prirediti sveobuhvatniji prilozi ili izbor vijesti koji je jednako relevantan građanima Srbije i Hrvatske.
OCJENA: 3
BHT1: Umjereniji pristup
12. – 18. decembar 2017.
BEZ NAVIJANJA: BHT1 je u programu dao nešto više prostora opozicionarima koji su oponirali povećanju akciza (četvrtak i petak, Nikola Marković i Alenka Bruck). Izbjegnuto je otvoreno favorizovanje suprotstavljenih strana, a vijesti je čak dat i širi kontekst, jer je gledateljstvo upoznato s tim kolika i kakva su sve poskupljenja moguća u narednom periodu. U poređenju sa onim što je pripremio FTV, to je bilo i više no pristojno.
A ŠTA JE UOPŠTE USVOJENO: U srijedu su u Narodnoj skupštini RS usvojeni Budžet i Vladin Program ekonomskih reformi (urednik Seid Masnica). Vijest je tu stavila tačku na ono što je usvojeno, a sva pažnja, i to je s pravom bilo u fokusu, usmjerena je na to što sjednici nije prisustvovala opozicija. Pljuštale su ocjene kako je posrijedi kriza vlasti i parlamentarizama. Ali ništa nismo mogli saznati o usvojenim dokumentima koji oslikavaju ekonomsku politiku ili kako je ko prošao u novoj budžetskoj raspodjeli. Sukob vladajuće koalicije i opozicije ima svoje mjesto u Dnevniku, kao i politike Vlade i mjere kojima nam otkrivaju te politike. Žalosno je što nam javne televizije ne prikazuju izbliza sadržaj onoga što je usvojeno na Skupštini, već se samo bave međustranačkim sukobima.
IZDVOJENO:
Bihaćki dopisnik Haris Domazet šalje nam dopadljive i iznimno gledljive TV razglednice iz Krajine. Njegove priče dotiču se života svih Krajišnika, a često stavlja u središte pažnje, baš kao i ovoga puta, nezainteresovanost Sarajeva kao centra za kraj iz kojeg izvještava. Domazet propituje političke odnose, zorno zapisuje i uzbudljivo dočarava svakodnevnicu Unsko-sanskog kantona i, možda najbitnije, smjelo postavlja pitanja koja muče njegove sugrađane. To jest, čini sve ono što treba da čini lokalni dopisnik ili svaki dobar novinar.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Kad god bi se aktuelizovala saga o akcizama, naše javne televizije bi, manje ili više, držale jednu stranu. Onu koja pozdravlja odluku o skupljim nametima jer to nam preporučuju evropski zvaničnici, njihovi predstavnici u našoj zemlji, ali i samo tako i nikako drugačije možemo računati na nove puteve. Niz se može nastaviti unedogled, a gledatelji su ga mogli naučiti napamet proteklih sedmica. Pažljivo je stvoren diskurs neminovnosti koji se pripremao već nekoliko mjeseci unazad i koji je valjda trebao anestezirati svako drugačije mišljenje. Ili privići nas na čudnovate političke obrte. Na samom kraju te sage FTV je slavodobitno poručio da drugačije nije moglo, dok se BHT1 suzdržanije ponašao. No, sad je bjelodano da su mediji ovdje u službi političke elite i da se neugodne teme ne otvaraju ili se otvaraju do mjere koja neće ugroziti stav koji, kako nam poručuju, mora proći. Ta nezdrava atmosfera nužnosti i moranja koju je podražavala Federalna televizija bila je sve suprotno od onog što je zadatak odgovornog javnog medija. Kad su to mediji postali propovjedaonice političkih stavova ili nečijeg moranja? Ako je povećanje akciza škakljiva politička stvar, oko koje se dijeli javnost i lomi koalicija, kao što je upravo i bilo, onda javni medij mora biti mjesto bučne raspre ili pozornica sa koje će se čuti i najnezastupljenija mišljenja. Ona koja ne promiču premijeri Novalić i Cvijanović ili Wigemark.
