FTV: Prošlost naša nasušna
18. – 24. august 2020.
EKONOMIJA I PANDEMIJA: Informativni program vapi za ekonomskim sadržajem, pa to uvijek dođe kao osvježenje. Urednik Sanjin Bećiragić se u utorak pita kako izgleda ekonomija u vrijeme pandemije. Jesu li mjere koje donose vlasti dovoljne? Zašto nemamo ekonomske krizne štabove? To su samo neka od postavljenih pitanja u solidnoj priči u kojoj se gledatelji podsjećaju na nimalo ružičaste ekonomske prilike. Šteta što brojke koje ukazuju na pad izvoza po industrijskim granama nisu ostale duže na ekranu. Ali to je stara boljka. Javne televizije kao da se boje brojki, pa kada ih i spomenu ili, daleko bilo, prikažu – brže-bolje ih smaknu.
CRNA HRONIKA: BiH je u utorak potresla vijest o saobraćajnoj nesreći kod Mrkonjić Grada u kojoj su stradali roditelji i beba. Donoseći ovu vijest, FTV prikazuje fotografije uništenog automobila. Od javne televizije se očekuje obzirnost i drugačiji pristup crnoj hronici. Da li je baš neophodno prikazati uznemirujuće slike? Ako se to već čini, zašto se publika ne upozori na sadržaj koji može uznemiriti? U posljednjih nekoliko dana veliki je broj fatalnih saobraćajnih nesreća u našoj zemlji, a medije treba podsjetiti da pokrivajući crnu hroniku moraju poštovati dostojanstvo žrtava i njihovih porodica. Ali i psihičko zdravlje gledatelja, koji se samo dodatno uznemiruju potresnim snimcima i fotografijama. Kao da same vijesti već nisu dovoljno potresne, pa ih se pojačava vizuelnom obradom.
BUĆKURIŠ PROŠLOSTI: „Genocid, pravo, pravda i revizija“, ovako je prezenterka najavila prilog o razmatranju moguće revizije Dejtona (nedjelja, Sanjin Bećiragić). U fokusu su bile ustavne promjene, status i ime Republike Srpske. Bar se to dalo naslutiti. Prenijete su izjave akademika Suada Kurtćehajića i haškog osuđenika Momčila Krajišnika. Prodefilovali su i arhivski ratni snimci, kao i citati iz sudskih presuda. Sve se to krčkalo u bućkurišu koji je valjda trebao biti TV prilog, ali je sve izgledalo arhaično, prevaziđeno i besmisleno. Reciklaža potrošenih tema i stavova. U najkraćem. Ako se već htjela otvoriti priča o novom Dejtonu, ili ustavnim promjenama, onda je to trebalo osvježiti novim informacijama. I pretpostavkama. Ovako smo opet gledali i slušali forsiranje već naučenih mišljenja.
OCJENA: 4
BHT1: Kako napraviti dinamičniji dnevnik?
18. – 24. august 2020.
BAJATE AFERE: I ranije smo znali na BHT1 gledati bajate afere koje su drugi mediji već uveliko obradili. Slučaj glavne državne tužiteljice Gordane Tadić, koju se optužuje za pokušaj pronevjere države, u Dnevnik 2 dospijeva u utorak (urednik Dejan Petrović). Ili dan nakon što je postao udarna vijest u drugim medijima. Vijest se daje na kašičicu, a nova pravosudna trakavica predstavlja se kao politički obračun. Ali se taj obračun gotovo nevoljno obrađuje. Ako se već kasnilo u pokrivanju afere, onda se mogao napraviti posvećeniji prilog kao svojevrsno iskupljenje.
DA LI JE PAMETNO SVRSTATI SE U NASLOVU? Nevolje migranata, mještana zaboravljenih krajiških gradića i naših vlasti ne prestaju. U srijedu, urednik Milan Đurović u udarnoj špici podvlači da su vlasti USK prinuđene na radikalne mjere. Zabrana ulaska migrantima u ovaj dio zemlje ili zabrana kretanja odluka je koja je kritikovana u jednom dijelu javnosti. BHT1 se ipak trebao suzdržati od svrstavanja, jer tema je osjetljiva. Stiče se dojam da se sigurnosni i politički aspekti ove krize predimenzioniraju, ili da se njima manipulira u dnevnopolitičke svrhe. Zbog toga je najbolje ostati oprezan i odan namjeri da se izvještava samo o onome što se zaista zbiva na terenu.
U ČEMU JE RAZLIKA: Dnevnik 2 BHT1 uporno ostavlja utisak uspavanog TV programa kojeg će publika radije zaobići. Posebno ako u pola osam počinje emisija sličnog sadržaja, ali sa uzbudljivijim pripremama. Na primjer, BHT1 u ponedjeljak (urednik Anel Nurković) donosi priloge i izjave iz kantona o početku školske godine. Iz Kantona Sarajevo samo se daje izjava člana Sindikata, koja ostaje nezapažena u gomilanju drugih izjava. FTV pak potpuno drugačije pristupa ovoj vijesti. Oni u naslov odmah stavljaju da ne postoje jasne epidemiološke i druge upute u Kantonu Sarajevo, a da je svega sedam dana do početka školske godine. I to je ta razlika. Jedni redaju vijesti i izjave, drugi nastoje prepoznati šta je sporno. Šta je zaista vijest? Šta treba podvući? I pod cijenu da prave greške, to što rade je gledljivije i zanimljivije.
OCJENA: 2
KOMPARATIVNA ANALIZA: FTV i kada griješi, opet je gledljiviji od BHT1. Naslovi i priče su im često povezane u tematske cjeline, vijesti se izdvajaju po onome što je bitno da se naglasi, ne isporučuju se sirove ili neobrađene, itd. BHT izgleda zamorno i pospano. Nikako da se pronađe tempo ili dinamika koja će u tih pola sata držati pažnju. Utisak je da tu nedostaje snažniji autorski pečat urednika. Obje televizije su pronašle mjere u saopštavanju informacija o Covidu-19. To je i dalje vijest, ali joj se daje nešto manja minutaža kako je epidemiološka situacija ista ili slična. Javne televizije kao da imaju strah od brojki, pa kada god im se ukaže prilika da brojkama ispričaju priču, oni je propuste.
