Lažnu vijest o golmanu hrvatske reprezentacije Danijelu Subašiću i Cvijetu Srebrenice zasjenila je zastrašujuća prijetnja Rajka Vasića o ponavljanju genocida

Jedanaesti juli najtužniji je datum u našoj državi. Genocid u Srebrenici svake godine, pored državnog dana žalosti, obilježava se i kolektivnim ukopom tijela žrtava pronađenih u protekloj godini. Nažalost, za medije i političare 11. juli čini se kao prilika za razne vrste manipulacija – kako činjenicama tako i sentimentima. Ni ove godine pojedini se nisu uspjeli suzdržati i prepustiti dan onima kojih se zaista tiče: stradalih, ali i preživjelih Srebreničana i Srebreničanki.

Sama komemoracija prošla je iznenađujuće mirno s obzirom na protekle godine i brojne skandale, poput pojedinih posjeta koje bi završile ekscesom, ili korištenja srebreničkog pakla u promotivno-političke svrhe. Tu dijelom treba zahvaliti i Organizacionom odboru, koji je ove godine odabrao da u službenoj funkciji prisutni budu samo predstavnici najviših državnih tijela. Sve oko Srebrenice, međutim, bilo je očito slobodna teritorija za manipulaciju, ali i ekstremističke ispade. Nekoliko dana kasnije izdvojile su se dvije priče: jedna benignija, lažna vijest o golmanu hrvatske reprezentacije Danijelu Subašiću i Cvijetu Srebrenice; i ona druga, daleko malignija, o komentaru na Twitteru Rajka Vasića, člana Glavnog odbora SNSD-a.

Manipulacija emocijama

Krenimo od lažne vijesti: hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu su od početka pratile razne informacije upitne vrijednosti, a i istinitosti, mada se, istini za volju, nisu proslavili ni navijači, a ni igrači. U samoj BiH jedan od uzroka stvaranja animoziteta, posebno među bošnjačkim dijelom stanovništva stvorili su napisi i izvještaji o navijačima Hrvatske iz dijelova BiH s većinskim hrvatskim stanovništvom. Tako je pobjedu Hrvatske nad Rusijom 8. jula obilježila priča o uvredama na račun BiH i FBiH. Dio navijača, kako su prenijeli praktično svi mediji, uz pogrdne uzvike slavio je tu noć na ulicama ovog bh. grada, te su se zasluženo izložili kritici. Sve se vezalo i uz samu reprezentaciju susjedne države, pa su polemike o validnosti navijanja i podržavanja komšija, kako u javnosti tako i na društvenim mrežama, trajale danima pred sami 11. juli, kada se, sticajem okolnosti, igrala i utakmica polufinala između Hrvatske i Engleske.

Interesantno je da se niko nije osvrnuo na ranije kriptofašističke ispade koji su obilježili hrvatsku reprezentaciju u proteklim godinama, od uzvika “Za dom spremni” do kukastog krsta na travnjaku splitskog Poljuda. Istorijat ove ekipe nažalost je svejedno bacio sjenku na odlične nastupe, i u našoj zemlji opet stvorio razdor među građanima. Nije puno pomoglo ni to što je daleko manje pažnje dato kasnijim riječima samog gradonačelnika Širokog Brijega Mire Kraljevića, koji se ogradio od ponašanja navijača, rekavši da je “Širokom Brijegu potrebno Sarajevo, kao što je Sarajevu potreban Široki Brijeg”, dodajući da sport mora biti odmor za porodicu, a ne izvor tenzija. Sve je, ipak, pred 11. juli upravo dodatno diglo tenzije, te stvorilo itekako pogodno tlo za vijest koja se tog jutra pojavila, u čijoj je glavnoj ulozi bio golman Subašić.

“Večeras igramo veliko polufinale u takmici protiv Engleza. Ovo sam čuvao za sami početak meča. Večerašnju utakmicu ću odigrati za majke Srebrenice i sve Bošnjake. Jako mi je žao zbog njihovih gubitaka. Tako da ovu utakmicu posvećujem njima”, citat je s navodne konferencije za štampu pred utakmicu 11. jula, a iz usta Subašića, koji se, izgleda, prvo pojavio na portalu Životni stil, da bi ga prenijeli brojni bh. portali. Nakon što se pokazalo da Subašić ne samo da nije rekao niti riječi o Srebrenici, već nije ni govorio na presici pred utakmicu protiv Engleske, ista vijest je obrisana s većine portala, ali sudeći samo po statistikama portala Ekskluziva.ba, koji kažu da je vijest pročitana 18.556 puta, jasno je da je ovu informaciju vidio i proširio veliki broj korisnika društvenih mreža.

Perfidnost ovakve lažne vijesti, koja nije načelno zlobna ili zlonamjerna, upravo se zasniva na tome da se autor ili autorica oslonio na činjenicu da su stupci portala i društvenih mreža jedva čekali novu vijest iz hrvatskog fudbalskog tabora. Clickbait je odradio posao, i bez obzira na to što su vijest negirali brojni, poput portala Raskrinkavanje, očito je da je jedan dio javnosti još uvijek teško razuvjeriti da ovo ipak nisu bile Subašićeve riječi. Manipulacija emocijama koje su već bile povišene pred ovaj datum u bh. istoriji, kao i eksploatacija tragedije, kako su ovo ocijenili na Raskrinkavanju, očito daje rezultate, koliko god bila za svaku osudu. Iako kapitalne štete nema, ovaj primjer dobra je pokazna vježba šta će nas tek čekati u predizbornoj kampanji koja je ispred nas. A to bi nas trebalo itekako brinuti.

Status na Twitteru

Svu difunkcionalnost kako naših medija tako i državnih tijela iznio je na vidjelo jedan jedini status na Twitteru. Rajko Vasić, član Glavnog odbora SNSD-a i nekadašnji generalni sekretar ove stranke, uvečer 10. jula objavio je poruku u kojoj je zaprijetio novim genocidom. “Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku”, napisao je Vasić, što je zatim začinio dodatnim tweetovima u kojima je genocid nazvao “haško-sarajevskom laži” i drugim sličnim negacijama. Negiranje genocida i pozivanje na novi nije prošlo neopaženo, te su ga kritički tretirali brojni portali i mainstream mediji. No, čini se da sam Vasić na ovaj način vrlo perfidno podiže prašinu i pokušava stvarati atmosferu povišenih tenzija, jer je itekako svjestan težine i problematičnosti svojih riječi. Vasiću ovo nije prvi put da je završio u žiži javnosti zbog svojih aktivnosti na Twitteru, te je jasno da vrlo dobro zna kada i kako iskoristiti svoje prisustvo na društvenim mrežama da privuče pažnju, ali i kreira krizu. Teško da postoji potreba dokazivati suprotno Vasićevim tvrdnjama, posebno onoj o “strijeljanju ratnih zarobljenika”, čija je zapaljiva priroda vrlo jasna. Vasiću je, također, nepotrebno argumentovati netačnost navoda, jer bi se time ušlo u igru logičkih pogrešaka, gdje se odgovornost za dokazivanje tvrdnji prebacuje sa onog ko nešto tvrdi na drugu stranu, koja je u tu raspravu uvučena.

Kao odgovor na Vasićeve prijetnje novim genocidom oglasili su se mnogi, od OHR-a i Ambasade SAD-a u BiH, do pojedinih političkih subjekata poput Građanskog saveza. Međutim, tačnu dijagnozu uspostavio je tek kolumnista Dragan Bursać u svom tekstu za Al Jazeeru Balkans 11. jula, naslova “Ponovljeni genocid Rajka Vasića je realnost?”. “Da se razumijemo, Rajko Vasić MORA odgovarati za izrečeno i napisano… Onaj koji priziva novi genocid, ne samo da raspiruje nacionalnu, vjersku i etničku mržnju, on direktno urinira po Zakonu koji ovo sprječava. I upravo su zato puke verbalne osude, izražavanje zabrinutosti i ostale formalnosti nedopustive”, napisao je Bursać, poentirajući upravo da je jedini lijek – umjesto burnih reakcija i izražavanja zabrinutosti – samo i jedino odgovarajući proces koji bi Vasića čekao u svakoj pravnoj državi.

Šutnja MUP-a RS-a

Već narednog dana iz Tužilaštva BiH izjavili su da će “izvršiti provjere na osnovu prijava u vezi objave Rajka Vasića na društvenoj mreži Twitter”, te se dalje nisu oglašavali, pa će biti zanimljivo vidjeti da li će državni tužioci biti dosljedni u narednom periodu. Ono što je zabrinjavajuće je ponašanje MUP-a RS-a, iz kojeg se na osnovu upita portala televizije N1 od 12. jula nisu htjeli oglasiti. MUP RS-a, koji je ranije na osnovu potencijalnih uvreda i prijetnji privodio građane na informativne razgovore, a sjetimo se i afere “Dva papka”, kada su združenim snagama s MUP-om KS-a obavili pretres i oduzimanje opreme sarajevskog portala Klix, ovom je šutnjom poslao jasnu poruku. Ista šutnja uniformno je odaslana iz Vasićevog SNSD-a, gdje, po pisanju N1, niti jedan stranački kolega nije htio komentarisati Vasićeve riječi. Problematično je i zastrašujuće da prijetnje, uvrede i negiranje genocida mogu tako lako proći bez šapta, a kamoli komentara ili osude. Jedina šutnja, opet, koja bi mogla i trebala biti prihvatljiva i preporučljiva je upravo šutnja onih koji trguju emocionalno lakozapaljivim sadržajem, a posebno onima koji pozivaju na ponavljanje nečega što se nikada nije smjelo dogoditi u našoj istoriji.