Osnovna funkcija PR službi često nije dvosmjerna komunikacija između institucija i javnosti, nego zaštita istih tih institucija od javnog interesa i suda
U Bosni i Hercegovini zadnjih nekoliko godina postoji trend zapošljavanja PR službenika u javne institucije. Osnovna odrednica PR-a u javnim službama bi trebala biti poboljšanje komunikacije između građana i institucija koje se finansiranju njihovim novcem. U nekim studijama to se tumači kao postizanje boljeg razumijevanja između institucija i javnosti. Suština etičnoga PR-a u javnim službama su transparentnost, dvosmjernost komuniciranja te pomenuto razumijevanje s građanima. No, da li je PR – kod nas poznat i kao pres-služba – u javnim i institucijama vlasti u BiH odgovorio osnovnim zahtjevima etike i struke?
Struktura PR odnosno službi za odnose s javnošću varira. Neke institucije imaju samo po jednog glasnogovornika odnosno stručnog saradnika za odnose s javnošću. Neke, pak, imaju čitave urede za to. Potonje su najčešće različiti nivoi vlasti. Gotovo sve javne institucije iz oblasti zdravstva i obrazovanja te skupštine i vlade, policije, tužilaštva i sudovi imaju svoje PR-ove. Šta ove službe rade?
Pisanje saopćenja
Osnovna djelatnost po kojoj su PR službenici (pre)poznati jeste pisanje saopćenja. Pri tome se najčešće radi o reagiranjima na optužbe građana ili oponenata iz vlasti, opozicije ili struke. Saopćenja su štura i puna općih mjesta te standardiziranih izraza. Problem ovakvog pristupa je u činjenici da se javna debata zamjenjuje prepucavanjem bezličnim saopćenjima koja u pravilu ne daju jasne i precizne informacije o onome za šta se institucija proziva ili što interesira građane.
Drugi vid pisanja saopćenja, naizgled dobar i koristan, zapravo je veoma opasan. Ovdje se građanima daju informacije o efemernim stvarima. Tipičan primjer su saopćenja u informativnim emisijama nakon nekog incidenta, saobraćajne nezgode ili tuče, koja dolaze iz zdravstvenog sektora. U njima se građane upoznaje s tim da je drugi građanin povrijeđen (s inicijalima i starosnom dobi), stepen povreda i na kojem organu, na koju je kliniku primljen i da li je otpušten kući. Slična saopćenja dolaze i iz policije. Ovim se stvara privid transparentnog rada institucija. No, dok će građani saopćenjem dobiti javno irelevantnu informaciju da je pacijent određenih inicijala povrijedio šaku petardom i koji je dalji put njegovog liječenja, dotle neće imati nikakve (a kamoli pravovremene i tačne) informacije, naprimjer o finansijskim tokovima budžetskog novca u javnim institucijama ili načinu izbora čelnih ljudi. Barem dok se ne desi neka afera, a i tada umjesto javne debate i upoznavanja građana sa stvarnim stanjem kreće rasprava saopćenjima.
Koordiniranje pres-konferencijama
Pres-konferencije bi trebale postojati kao oblik izravne i dvosmjerne komunikacije građana odnosno predstavnika medija i institucija. Pres-konferencijama u bh. institucijama koordiniraju PR službenici. A to u pravilu znači preusmjeravanje pitanja na druge institucije ili službe, ograničen novinarski pristup javnim službenicima te davanje općih tvrdnji na konkretne optužbe uz samopohvalne konstatacije umjesto konkretnih informacija. Ovaj vid djelovanja podrazumijeva i zaštitu osoblja od javne kritike – bila ta kritika opravdana ili ne – zbog onoga što je na pres-konferencijama rečeno. I inače, jedna od čestih funkcija PR službenika jeste hvaljenje vlastite institucije. Jedan od oblika toga jeste proizvodnja vijesti od svega pozitivnog što se dogodi u instituciji ili oko nje te prešućivanje svega lošeg i oštre reakcije kada se u javnosti otkriju negativnosti ili nelegalne radnje.
Spinovanje
U javnosti su već postala legendarna saopćenja kojima se tvrdilo da je sigurnosna situacija u Sarajevu zadovoljavajuća makar u istom saopštenju bilo navedeno da je policijski organ koji ga je izdao i kod građana pronašao 2.000 komada municije. U posljednje vrijeme ovom obrascu najviše odgovaraju saopćenja MUP-a RS o tome kako sigurnosna situacija u Banjoj Luci nije narušena i kako ljudi okupljeni oko grupe “Pravda za Davida” ruše institucije RS te prijete podnošenjem krivičnih prijava protiv onih koji se bore protiv netransparentnosti istrage. Navedeno je klasičan primjer spinovanja.
Stvaranje privida dvosmjerne komunikacije i transparentnosti
Iako im je primarna zadaća komuniciranje s javnošću odnosno građanima i medijima te transparentnost u svim procesima, javne službe i institucije koriste PR za reagiranje na javna okupljanja i medijske napise i to bez detaljnih objašnjenja. Dvosmjerna komunikacija koja bi podrazumijevala primanje i davanje pravovremenih i tačnih informacija o raznim procesima i stanju u institucijama ovdje je zamijenjena pukim reagiranjima na ono što građani ili mediji imaju reći. Njihov primarni cilj nije posredovanje između javnosti i institucije, već zaštita institucije od javnosti. Dvosmjernost u komunikaciji bi podrazumijevala ozbiljno razmatranje povratnih informacija glede rada institucije, korigiranje propusta te odgovornost prema građanima. U tom smislu bi bila jedan od instrumenata građanske kontrole. Umjesto ovoga, PR-ovska simulacija dvosmjerne komunikacije služi da se obezličenim saopštenjima uposlenika koji nisu niti mogu biti odgovorni za rad institucije (glasnogovornici) zaštite njeni uposlenici i upravljačke strukture. PR službe su postavljene tako da su odgovorne instituciji odnosno uposlenicima institucije, a ne javnosti i građanima iz čijeg se novca finansira(ju). Istinska dvosmjernost u komunikaciji je mnogo više od odgovaranja na upite i pisanja šturih saopštenja.
“Poboljšanje percepcije građana”
Cilj PR službi i službenika je – kako sami priznaju – “poboljšanje percepcije” građana. A to je fundamentalni spin prema kojem problem društva nije u netransparentnom i veoma često lošem upravljanju institucijama, nego u pogrešnoj percepciji građana koju će PR službe ispraviti. Problem se pomjera s fundamentalne osnove – načina na koji funkcioniraju institucije – na subjektivnu, arbitrarnu i nemjerljivu stvar percepcije građana. PR-ovska “fenomenologija percepcije” na ovaj način svaku kritiku predstavlja kao neobjektivni stav neimenovane mase.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, stječe se dojam da PR službe u BiH postoje tek da umjesto transparentnosti i odgovornosti stvore njihov privid. A jedina opasnija stvar od potpune netransparentnosti jeste privid transparentnosti.