„Hitman“ – ovaj naziv vam sigurno zvuči kao naziv neke video igre. Iznenadit ćete se kada vam kažemo da je „Hitman“ naziv jedna mračne aktivnosti na darknetu. Riječ je o unajmljivanju plaćenih ubica. Osim ove opcije, na darknetu možete kupiti razne vrste opijata i droga, lažne mailove, lične karte iz raznih država. Pitate se kako ovo znamo?

Da bismo pisali o ovoj temi, odlučili smo i sami zaploviti dubinama darkneta. Uz pomoć prijatelja koji je htio da ostane anoniman, zajedno smo se uputili stazama ove mreže. Preuzeli smo pretraživač, od prijatelja smo dobili određene linkove i avantura je krenula. Nailazili smo na razne linkove koji su vodili na već pomenute stranice.

Darknet je koncept koji možem i nazvati „internetom unutar interneta“. Internet je jedan veliki prostor pohranjen beskonačnom količinom informacija, ali samo jedan mali dio dostupan je nama, običnim korisnicima. Preko 90% sadržaja je „sakriveno“ i nije moguće doći do njih osim ako ne koristite mračnu stranu interneta.

Viši asistent na Katedri za novinarstvo i politikologiju Univerziteta u Istočnom Sarajevu pojašnjava da je „internet koji većina ljudi koristi (stranice kojima se može pristupiti preko standardnih pretraživača) samo mali dio interneta koji postoji. Taj internet nazivamo površinskim, indeksiranim ili vidljivim internetom, a prema nekim procjenama sadrži oko šest milijardi stranica”. S druge strane „mnogo veći dio World Wide Weba čini deep web, čiji je zaseban dio i dark web”, kaže Aleksandra Mandić.

Mandić pojašnjava i da je skriveni web dio WWW-a kojem se ne može pristupiti preko strandardnih pretraživača, te da je dark web relativno mali dio deepweb-a “i servisima i sajtovima se može pristupiti samo putem specijalnih softvera (TOR, Tails, I2P…), uz obavezno korišćenje VPN-a”.

Također kaže da se pristup većini stranica odvija „po preporuci jer nisu indeksirane na način na koji se to radi na vidljivom internetu, odnosno, nemaju standardne protokole”.

Darknet u Bosni i Hercegovini

Nastavak pretraživanja darkneta se odvijao nekoliko dana. Tragali smo za informacijama koje bi nas uputile u tajne mračne mreže u Bosni i Hercegvini, ali se ispostavilo da to i nije tako jednostavno. Nailazili smo na nekoliko članaka koji su bili povezani sa darknetom u BiH, ali rijetko koji je pokušao da razotkrije mrežu koja bi bila potencijalna priča za širu javnost.

Aleksandra Mandić s Filozofskog fakulteta pojašnjava da „ne postoje objavljena istraživanja o korišćenju dark weba u BiH, vjerovatno zbog toga što se većim dijelom njime koriste oni koji žele da prikriju svoje online aktivnosti, bile one zakonski dozvoljene ili ne. O dark webu se malo i piše, većinom su to tekstovi zasnovani na individualnim poduhvatima novinara ili pojedinaca koji imaju naprednija informatička znanja od standardnog korisnika“.

O ovom se fenomenu i u medijima govori malo, kaže ona, ali su „krivična djela iz oblasti cyber kriminala regulisana entitetskim zakonodavstvom: Krivični zakon Republike Srpske i Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, što znači da je taj problem prepoznat“.

Razlog za nedostatak medijskih i znanstvenih istraživanja  Mandić vidi u mogućem strahu od nepoznatog, te u predrasudama koje su mediji i društvene mreže nametnule o samoj prirodi ovog dijela interneta.

„U javnom prostoru je ovaj dio mreže predstavljen isključivo kao “mjesto” gdje cvjetaju tržište narkotika i oružja, gdje je moguće naručiti ubistvo, dobiti krivotvorene dokumente, trgovati organima i ljudima, imati pristup različitim pornografskim sadržajima, naročito maloljetničkoj pornografiji, gdje komuniciraju terorističke organizacije i slično“, objašnjava Mandić.

Osim ovih pojava, na dark webu su prisutne i  „ponude kupovine pratilaca na društvenim mrežama, pojedinci koji nude različite hakerske usluge, razmjena ukradenih stvari itd“. Najpoznatije stranice su „Silk Road, Dream Market, The Wall Street Market i druge stranice, koje nude pomenute i mnogo drugih roba i usluga“, a one se „često premještaju ili gase, da bi zametnule trag čuvarima zakona“.

Ipak, „slične stvari se mogu pronaći i na površinskom internetu, ali ne u tolikom broju i ne toliko transparentno kao u prostorima mračne mreže“, zaključuje Mandić.

Sudski epilog darknet aktivnosti u našoj državi

U Bosni i Hercegovini je 2016. godine su uhapšeni takozvani „Kralj darkneta u BiH“, Asmir M. i još nekoliko osoba za koje se smatralo da su se nalazile na vrhu piramide razgranate međunarodne hakerske mreže.

„Svim uhićenima je zajedničko da su za kriminalne poslove prodaje droga, lažnog novca, lažnih putovnica, uputa za hakerske napade itd, koristili platformu na čijem čelu je bio haker iz Živinica. Pretpostavlja se da je njegove usluge koristilo oko 7.000 korisnika. Otvaranje računa na njegovom portalu koštalo je 15 eura, a potom se plaćala i mjesečna članarina od 15 eura, te provizija kod sklapanja poslova, prenose neki njemački portali specijalizirani za IT-branšu“, pisao je portal DW.

Također, SIPA  je 2017. godine uhapsila dvije osobe koje su putem darkneta iz Holandije naručivale pošiljke opojne droge amfetamin, koja je skrivana u koverte i putem redovne pošte dostavljana u BiH. Policija svakodnevno pokušava ući u trag korisnicima darkneta, ali za sada je to gotovo nemoguće jer sama analiza korisničkih podataka ovdje nije dovoljna. Preko ovog svojevrsnog internetskog podzemlja pojedinci u BiH i regiji su u proteklom periodu naručivali i ključeve za satelitske kanale, kompjuterske viruse, lažni novac, lažne pasoše…

 Zato se policajci uglavnom koriste lažnim identitetima, predstavljajući se kao kupci droga, oružja ili dječje pornografije. ne bi li im pošiljke otkrile neki trag.

Nije sve tako crno na dark webu

Možda mnogi ne bi vjerovali, ali dark web ima i brojne pozitivne refleksije. I to, kaže Mandić, „možda čak i više nego onih negativnih“.

„Ne možemo sporiti da dark web koriste oni koji žele obavljati nezakonite radnje i time naškoditi pojedincu ili grupama. Međutim, ova mreža pruža i prosječnom korisniku anonimnost koju nema kada pretražuje surface web, jer je poznato da pretraživači i provajderi skupljaju podatke korisnika i daju ih na korišćenje različitim organizacijama, agencijama, oglašivačima…“, priča nam asistentica na odsjeku za novinarstvo.

„Dark web koriste i novinari, aktivisti za ljudska prava, pojedinci, firme i organizacije koje žele da zaštite osjetljive informacije ili dođu do informacija koje ne mogu pronaći putem klasičnih pretraživača. On se koristi i u režimima u kojima je otežan pristup internetu i gdje postoje ograničenja za posjetu određenim sajtovima ili društvenim mrežama. I sam TOR je osmislila američka vlada da bi svojim obavještajcima omogućila neometan pristup informacijama i sigurnu komunikaciju“, pojašnjava nam Mandić brojne pozitivne primjere upotrebe dark weba i njegov historijski kontekst.

„Dakle, dark web je veoma korisno sredstvo za komunikaciju, samo ga moramo oprezno koristiti i, ukoliko dublje istražujemo njegovu mračnu stranu, obavijestiti nadležne organe i, možda, iskoristiti njihova znanja i iskustvo da bi se razvila svijest o njegovom postojanju i sigurnom surfanju internetom“ zaključuje Aleksandra Mandić.