Vodeći mediji kao da su htjeli da skup posvećen ubijenom mladiću što prije nestane s ekrana. Stvarne dimenzije protesta i enormno prisustvo policije uporno su negirani
BHT1: Šta je izostalo šestog oktobra?
2. – 8. oktobar 2018.
PETI OKTOBAR: Dva su događaja obilježila sedmicu iza nas – protesti građana okupljenih oko grupa “Pravda za Davida” i “Pravda za Dženana” te izborna noć. Vladimir Šušak je izvještavajući s glavnog banjalučkog trga sažeo sve informacije koje su pratile taj dan, pa su gledatelji mogli saznati i za policijsku blokadu i punktove. Skup u Sarajevu je pratila ocjena da je bio „miran i emotivan“. BHT1 je tražio odgovor od MUP-a o policijskim punktovima na entitetskoj granici kod Doboja, ali su dobili samo nemušto objašnjenje da je to redovna stvar. Prevladao je utisak da je BHT1 mnogo bolje pokrio događaje u petak, dajući im više prostora i značaja nego FTV. Ono što je nedostajalo na obje televizije jeste više prizora s banjalučkog skupa, koji je zaista poslao impresivnu sliku građanskog bunta. Toliko impresivnu da je i New York Times pisao o tome.
DAN POSLIJE: Dan poslije petooktobarskih previranja po ulicama Banjaluke i Sarajeva, urednica Željana Mehmedika donosi prilog koji bi trebao ispitati pozadinu događaja koji su mobilizirali zemlju koliko nijedan politički skup. Ali sva priprema svela se na nekoliko konsultovanih mišljenja, dok se novinarski zaključak sveo na opasku da je obje grupe (sarajevsku i banjalučku) ujedinila tragedija. Nažalost, ni više od dvije decenije poslije rata kod nas nije prevaziđena paradigma devedesetih, pa se većina fenomena iščitava kroz prizmu negdašnjih sukoba. Desetine hiljada Banjalučana i Sarajlija zaslužili su duži i inovativniji osvrt. Mainstream mediji nikako da shvate da nam se dešavaju nove građanske inicijative i iskustva neposredne demokratije koji se ne mogu pratiti naočarima prohujalih vremena. U danu poslije velikog skupa na Trgu Krajine, obaveza javne televizije bila je da nam barem ponovi dijelove iz izvanrednog govora Davora Dragičevića, ili da nam prenese informacije o (pozadinskim) dešavanjima sa ulica Banjaluke, ako već o incidentima i blokadama ulice nismo mogli saznati na dan zbivanja. Ukratko, peti oktobar je u drugom najvećem gradu bio do te mjere napet i intenzivan da je morao stati u dva dnevnička dana.
MNOGO PRIČE, MALO BROJKI: Na dan izbora, obje televizije su imale specijale, ali šta to vrijedi u zemlji u kojoj se preliminarni rezultati ne znaju do ponoći. U ponedjeljak su se urednici Seid Masnica i Edis Deljković odlučili za nešto duži Dnevnik 2 u kojem su sa nizom pozvanih gostiju (Rubina Čengić, Aleksandar Trifunović, Ivana Marić) sumirali utiske. Šta je nedostajalo? Brojke. I njihov slikovit prikaz. Dan poslije izborne noći gledatelji očekuju da im se što slikovitije prikaže odnos snaga u zakonodavnim tijelima. Na trenutak se otvorilo pitanje postizborne kombinatorike, ali bilo je to jedno odviše skromno otvaranje.
OCJENA: 6
FTV: Slabo pokrivanje banjalučkih protesta
2. – 8. oktobar 2018.
SUZDRŽANO I NEDOVOLJNO: Federalna je na dan protesta u petak bila veoma suzdržana. Dva kratka javljanja iz Banjaluke i Sarajeva iz kojih gađani uopšte nisu mogli vidjeti pravu dimenziju događaja. Nacionalna televizija mora pružiti više od toga. Hiljade ljudi na ulicama tražili su pravdu i svaki njihov korak ili svako dešavanje oko njih moralo je biti pažljivije propraćeno. Posebno u Banjaluci, odakle su dolazile uznemirujuće snimke prekomjerne nazočnosti policije.
EFEKTNO I SLIKOVITO: U ponedjeljak (urednica Jadranka Milošević) predstavljeni su novi rasporedi političkih snaga na zasebnom ekranu u studiju i kroz grafički prikaz. Djelovalo je to efektno, mada se kadar mogao i nešto duže zadržati na ključnim brojkama. Naši građani su nedjelju naveče proveli nagađajući rezultate, pa su bar dan kasnije zaslužili više informacija.
IZDVOJENO:
FTV je uključila i dopisnike iz regiona (Dejan Kožul, Božo Skoko) koji su nam prenijeli kako su bh. izbori praćeni u Srbiji i Hrvatskoj. Njihova javljanja su uvijek sažeta i precizna kako ih pripremaju vrsni poznavaoci prilika koji u nekoliko riječi izvuku najbitnije.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Prema nekim procjenama, u Banjaluci je u petak na ulicama bilo skoro 40.000 građana. Glavne saobraćajnice su bile blokirane, a prava drama se odigravala na kružnom toku u blizini naselja Lauš. Na FTV-u se to nije činilo tako. O skupu u Banjaluci izvještavalo se hladno i rezervisano, iako je to bio sigurno najznačajniji politički događaj u novijoj političkoj istoriji grada na Vrbasu. BHT1 je bio na visini zadatka na dan okupljanja, ali izostalo je sumiranje utisaka i odjeka dan poslije. Stiče se dojam kao da su vodeći mediji htjeli da skup na kojem se traži pravda za ubijenog sugrađanina što prije nestane sa naših ekrana. Njegove stvarne dimenzije, koje su se najbolje vidjele u enormnom prisustvu policije, uporno su negirane.
Izborna noć ili noć odluke, kako su je mnogi krstili, prošla je na TV ekranima sporo i razvučeno. Dosadna javljanja iz stranačkih štabova, ponavljanje istih fraza, iščekivanje rezultata koji se nisu dočekali do kasno u noć… Televizija je očito izgubila bitku sa internetom i novim medijima u pokrivanju većih događaja. Svaki informisaniji građanin tražio je u nedjelju uveče ekskluzivu po društvenim mrežama ili portalima. I šta nam onda mogu ponuditi televizije? Posebno javne televizije? Njihov moto bi trebao biti: mi donosimo tačne i pouzdane informacije, i kvalitetne analize. Ako smo prvo i vidjeli, drugo nismo. Urednici su se u prvim instant-analizama uglavnom oslanjali na mišljenja konsultovanih sagovornika ili građana. Od novinara se ipak očekuje da i sami zađu u analize, začinjene ekskluzivama iz stranačkih kuloara.
