Suočavamo se s oprečnim vijestima i informacijama u kojima svaka strana tvrdi da argumente o starosti naroda temelji na naučnim činjenicama

Praktično će šest mjeseci otkako smo pokrenuli rubriku Fake & Spin, i zaključak koji se iz sedmice u sedmicu provlači kroz tekstove o ova dva fenomena na bh. medijskoj sceni jeste da nam ne fali ni lažnih vijesti, koje proizvode i distribuiraju skoro svi od marginalnih portala do javnih emitera, a ni kvalitetnog spina iz političkih kuhinja pretežno etnonacionalnih stranaka i lidera, koje već navedeni mediji redovno i rado krajnje nekritički plasiraju. Imperativ je zato insistirati na kontekstu poststvarnosti u kojoj živimo, jer je jedini način da se izborimo sa situacijom u kojoj smo se zatekli, u kojoj stvarnost nije ista ni među istomišljenicima, a kamoli među konzumentima medijskog sadržaja na različitim ideološkim i političkim stranama, isticanje činjenica u prvi plan. Već smo više puta rekli da istine mogu biti brojne, ali da je činjenica uvijek jedna. Nekad se, međutim, suočavamo s oprečnim vijestima i informacijama u kojoj svaka strana tvrdi da ono što iznosi upravo zasniva na činjenicama, a posebno je problematično kada tvrde da su u pitanju naučni dokazi.

Ko je najstariji?

Tako se ove sedmice na društvenim mrežama mogao vidjeti kolaž naslova iz tri različita medija u kojima svaki tvrdi da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati najstariji narod. U stvari, da budemo precizni: portal Sandžak Press u svom naslovu od 17. februara 2014., a čiji se sadržaj prenosi praktično i u 2018. po drugim portalima, kaže da su “Bošnjaci najstariji narod na Balkanu”. Da može bolje i jače, pokazuje naslov koji datira čak iz 2004., iz hrvatskog Nacionala, “Hrvati – najstariji narod u Evropi”, a kojeg također redovito prenose razni mediji, uključujući i srpski B92. Apsolutni pobjednici, bar po pitanju naslova, mediji su koji tvrde da su Srbi ne samo najstariji na Balkanu već i u Evropi. “NAUČNO DOKAZANO: Srbi najstariji narod iz čijeg gena potiču Hrvati, Bosanci i Arijevci!” naslov je čijem se sadržaju teško može ući u trag vremenski gledano, ali koji je svoj vrhunac dostigao u 2013., kada su istu vijest prenosili kako srpski mediji poput Telegrafa, tako i hrvatski, kao što su Dnevnik.hr ili Jutarnji list. Ne ulazeći posebno u navodne naučne dokaze za svaku od ovih teorija, jer bi za njihovu analizu bio potreban poduži tekst, interesantno je da se za tvrdnje iz teksta u Sandžak Pressu koriste pretežno istorijski dokazi, dok su Hrvati i Srbi otišli korak dalje pa se kad je riječ o vjerodostojnosti tvrdnji o Hrvatima kao najstarijim u Evropi pozivaju na doc. dr. Dragana Primorca i njegov naučni rad, dok iza rezultata dokaza o Srbima kao najstarijim stoji profesor sa uglednog Harvarda, Anatole Klyosov, čiji je rad, uzgred rečeno, u međuvremenu već označen unutar akademske i naučne zajednice kao pseudonaučni.

Osnaživanje mitova

Čitava teorija i jednih i drugih bazira se na istraživanju vezanom za genetičke markere, tj. specifične haplogrupe, koje pojedine naučne struje smatraju indikatorima kretanja određenih naroda, jer se u pojedinim etničkim skupinama pojavljuju manje ili više često. Međutim, ono što ovakvi članci često zaobilaze da spomenu jeste da genetika teško da može služiti u svrhu potvrđivanja starosti pojedinih nacija, jer su nacije društveni konstrukt i predmet društvenog dogovora, a ne biološki dokaziva stvar. Koliko god je, primjera radi, dokaz o starosti Bošnjaka na osnovu prvog istorijskog pomena riječi “Bošnjak” ili “Bošnjanin” pseudonaučan, jer je taj termin u vrijeme svog pojavljivanja označavao nešto potpuno drugačije od bosanskih muslimana, kojima taj termin sada pripada, još je više pseudonaučna argumentacija gdje se biologijom kao egzaktnom naukom pokušava dokazati starost Srba ili Hrvata. Biologija, genetika, pa i lingvistika ili antropologija možda nam mogu ukazati na to kuda su se u pokušaju da prežive i opstanu kretali naši preci. Ono što se izbjegava reći jeste da je nemoguće da su naši preci prije 15 ili 20 hiljada godina, od kada datiraju genetički markeri koji se navode kao dokazni materijal u ovim tvrdnjama, imali ikakve predstave o inim Srbima ili Hrvatima. Kako je to plastično objasnio prof. Damir Marjanović u jednom od videa serijala Balkan Mythbusters dostupnim na YouTubeu, “u to doba, tadašnji Homo sapiens je imao mnogo više problema šta da pojede i ne bude pojeden, nego da sjedne pored vatre i razmišlja koje je nacije… Traženje najstarije populacije na nekom regionu je moguće, ali traženje najstarije nacije je banalno”. A da takve banalnosti ipak podgrijavaju maštu onih koji smatraju da je baš njihov narod nekako vredniji ukoliko je najstariji, svjedoči i činjenica da se ovakvi članci već decenijama provlače i kroz tradicionalne i online medije, te da se rezultati pretraga koje uključuju ime jedne od tri etnonacionalne grupe i riječi poput “najstariji narod” mjere u desetinama ili stotinama hiljada. Tužno je, i donekle tragično, da mediji u ovom slučaju preciznost i tačnost stavljaju u drugi plan u svrhu senzacionaliziranja, a što samo rezultira u ojačavanju starih mitova, umjesto u njihovom razbijanju, jer uporišta u nauci – nemaju.