Zahvaljujući društvenim mrežama, teorija o Zemlji kao ravnoj ploči više nije marginalna zabava dokonih bogataša, nego pokret koji ima članstvo, vatrene pristalice i moć

Da Zemlja nije ravna ploča, istorija čovječanstva nas uči, jedna je od prvih stvari koje smo ustanovili. U zapadnom svijetu, Pitagorinu teoriju potvrdio je već Aristotel na osnovu empirijskih dokaza 330 godina p.n.e. Raskrinkani arhaični mit, međutim, jedna je od popularnijih teorija zavjera u 2018. godini. Kako je to moguće, posebno u vremenima kada su nauka, tehnologija i čitavo znanje čovječanstva bukvalno u našim rukama i džepovima, u pametnim telefonima i kompjuterima koje nikada nije bilo lakše posjedovati i koristiti? Razloge treba tražiti u skepticizmu kojem smo sve skloniji, ali i sve izraženijem zaziranju od medija.

Suluda, nenaučna igračka za bogate

Prvo je ipak bitno sagledati kako je teorija o našoj planeti kao ravnoj ploči uspjela opstati više od 2.200 godina. Zanimljivo je da su pamfleti koji propagiraju Zemlju kao ravni disk omeđen zidom leda, Antarktikom, postojali još u 19. vijeku, pa tako istorijske knjige bilježe ime engleskog pisca Samuela Rowbothama. Rowbotham, kao začetnik moderne ideje o ravnoj Zemlji, prvi je zabilježeni teoretičar zavjere koji se aktivno trudio da javnost razuvjeri od naučno dokazane činjenice o Zemlji kao sferi na osnovu, kako je pisao, “Biblije i naših čula”. Tako korijene ovog vjerovanja treba tražiti u biblijskom literalizmu, ili bukvalnom shvatanju opisa iz religijskih tekstova hrišćanstva. Njegov pamflet “Zetetska astronomija” dalje preživljava i dijeli se u kuloarima, uključujući organizaciju “Univerzalno zetetsko društvo”, zahvaljujući ekscentričnim pojedincima poput Lady Elizabeth Blount. Društvo je zamrlo početkom 20. vijeka, sve do pojave Samuela Shentona, osnivača “Udruženja za istraživanje ravne Zemlje” (IFERS) sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća. Shenton, po zanimanju firmopisac koji nije završio ni osnovnu školu, revitalizirao je ideju ravne Zemlje pozivajući se, između ostalog, i na starozavjetnu knjigu o Genezi. Shentonova upornost, međutim, dovela je do toga da biva primljen i u Kraljevsko astronomsko i Kraljevsko geografsko društvo u Velikoj Britaniji, bez obzira na njegove sporne ideje. Vrlo brzo nakon toga, dvije stvari – program Gemini američke NASA-e i prvi let oko Zemlje Johna Glenna, te Shentonovo sve gore zdravlje – doveli su do raspada IFERS-a, koji je na kraju brojao jedva stotinu članova. I tu je trebao biti kraj sulude, nenaučne igračke za bogate i/ili ekscentrične.

Pokušaji da ova teorija zavjere opstane ipak su postojali, iako i dalje više nego minorni. Na primjer, 2004. godine, jedan drugi Shenton, Daniel, iskoristio je sve veću popularizaciju interneta da putem online foruma ponovo zainteresuje javnost za “ravnozemljaštvo”. U deset godina, međutim, njegov forum nije uspio skupiti više od 500 istomišljenika. Tada na scenu stupaju društvene mreže. Pojavom i širenjem uticaja YouTubea, Facebooka i Twittera, stvorio se prostor da ova teorija zaživi kao nikad prije, a kako su (polu)zvijezde poput Tile Tequile ili igrača kriketa Freddieja Flintoffa postajale sve glasniji zagovornici, tako je i broj “ravnozemljaša” prešao  zamislive granice. Ni naši krajevi nisu izuzeti iz ovog fenomena, pa tako Facebook stranica “Ravna zemlja” ima preko 4.500 pratitelja. Posebno je zanimljivo da su čak i među ostalim teoretičarima zavjere “ravnozemljaši” obično najglasniji, a primjeri njihove upornosti na društvenim mrežama mnogobrojni. “Ravnozemljaštvo” je pogodno tlo za mnoge druge teorije zavjere, pretežno o mnogobrojnim prevarama NASA-e poput slijetanja na Mjesec 1969., ali i najnovije, krajnje bizarne tvrdnje od aprila ove godine u kojoj se tvrdi da Australija uopšte ne postoji.

Dakle, Australija ne postoji

Preko 20.000 ljudi podijelilo je Facebook status korisnice Shelley Floryd (koji je u međuvremenu obrisan), gdje je Floryd iznijela tvrdnju da “sve ono što navodite kao ‘dokaz’ (postojanja Australije) su ustvari dobro fabrikovane laži i dokumenti koje su napravile vodeće vlade svijeta. Vaši australijski prijatelji su sve glumci i kompjuterski generirani likovi, dio zavjere da se prevari svijet”. Desetine hiljada ljudi, većinom razjarenih Australijanaca i Australijanki, komentarisalo je ovaj status, koji je dospio na naslovnice i vijesti praktično svih svjetskih medija kao eklatantan primjer kompletne suludosti “ravnozemljaštva”. I možda u tome i leži problem sa sve većim širenjem ove teorije. Strategija ubjeđivanja “ravnozemljaša” u to da je ono što pričaju budalaština, i inherentni podsmijeh i govor s visine mainstream medija i racionalnih članova i članica društva, stvaraju ništa drugo nego kontraefekat.

Naravno da “ravnozemljaše” same po sebi nije potrebno shvatati ozbiljno. Kada na jednoj strani imate neumitne i neoborive naučno dokazane činjenice, ili čitavo višestoljetno tijelo naučne literature, a na drugoj pamflete jednog ekscentrika, studiju ili istraživanje vrlo upitne vrijednosti, ili YouTube “dokumentarac” koji se dijeli isključivo putem društvenih mreža, ljudi koji biraju ovo drugo definitivno nisu neko koga biste trebali slušati. Ali, čini se da oni koji vjeruju u teoriju o ravnoj Zemlji nisu psihotični, ograničenog intelekta niti elementarno neuki, već da je na djelu sve rašireniji fenomen modernog populističkog odbijanja bilo kakve ekspertize u bilo kojem polju, što je krajnje zabrinjavajuće i ustvari daleko vrednije naše pažnje i truda. Kako piše neurolog i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Yale Steven Novella u svom članku od 3. maja, “Šta nam govori Pokret ravne Zemlje?”, svjedočimo “užasavajuće jednostavnom viđenju svijeta koji ignoriše stvarne kompleksnosti naše civilizacije”. Ovdje opisani trend vidljiv je i u puno racionalnijim i razumnijim forumima, i može se prepoznati i u političkim platformama, poput one Donalda Trumpa, gdje je populistički skepticizam spram bilo čega iole naučnog ili intelektualnog jedna od glavnih karakteristika njegove dosadašnje vladavine.

Skepticizam sam po sebi načelno nije loša stvar, i u vremenu lažnih vijesti i sveprisutnog dezinformisanja i manipulacije svima nam je potrebna određena doza suzdržanosti u vjerovanje “na prvu”. Druga strana medalje, međutim, dovela je do toga da se sa potpunom ubijeđenosti u suprotno dovode u pitanje čak i one stvari koje su nepobitne. Efekat je to snježne lavine, koji ukazuje na to da će, ako društvo nastavi ići u ovom smjeru, svi, a posebno mediji, imati sve teži posao. I sam opis stranice “Ravna Zemlja” još jedan je od dokaza takvog zaključka. Kako kažu “ravnozemljaši”, “naš pogled na svijet, naši stavovi i uvjerenja mogu biti izmanipulirani obrazovnim sustavom i medijima”. Taj nedostatak povjerenja u dva sistema – onaj koji nas oblikuje i odgaja i stvara bazu za racionalan i smislen život u svijetu oko nas, i onaj koji nam putem informisanja daje kompas i pomaže pri razumijevanju tog istog svijeta – objašnjava sve veću podložnost lažnim vijestima i sve veće prisustvo iracionalnog u javnom diskursu, u kojem su sve češći pobjednici desno orijentirani populisti. A upravo to, a ne nečija ubijeđenost u našu planetu kao ravnu ploču, ono je što cijelu priču čini zastrašujućom.