Prije šest godina, u ranim danima sirijskog ustanka, grupa antivladinih aktivista u predgrađu Damaska odlučila je pokrenuti vlastite novine.
„U to vrijeme, međunarodni mediji nisu mogli imati dobar pristup Siriji kako bi izvještavali za novine, i mnogo stvari se zbivalo, ali nitko zapravo nije znao šta se događa“, kazala je Kholoud Helmi osnivačica i urednica novina Enab Baladi (na arapskom ima značenje „grožđe moje zemlje“).
Među, otprilike 25 ljudi – od kojih su većina bile žene – koji su pokrenuli novine u predrgađu Darrayya, samo jedan čovjek je bio obučen u novinarstvu, kazala je Helmi. Printali su 300 primjeraka prvog broja te ih dijelili na protestima.
U ranim danima, svi novinari su radili volonterski, pišući o događajima kojima su svjedočili u svojim zajednicama: opkoljenim gradovima, uhićenim i ubijenim aktivistima. Njihov ton, komentirala je Helmi, bio je ljutit.
„Kada gledam na svoje izvještavanje u to vrijeme, bili smo amateri“ kaže Helmi. „Bili smo pristrasni gotovo cijelo vrijeme. Kada bi uhitili nekoga, bio je to moj brat ili prijatelj. Izvještavali smo o masakrima nad našim ljudima, i to je bio najteži dio.“
Od tada, okolnosti u Siriji te za Enab Baladi su se neuporedivo promijenili. Većina osnivača, uključujući i Helmi su pobjegli iz Sirije. Neki novinari su uhapšeni – neki su i pušteni, jedan je umro od posljedica mučenja te dvoje se još vode kao nestali, naglašava Helmi.
Čak i pod takvim nasiljem – te djelomično i zbog njega – novina se izgradila i samim tim postala profesionalnija. Kako se rat nastavljao, postajao je sve brutalniji i kompliciraniji. S usponom Islamske republike i ruske intervencije u pobunjeničkom istočnom Aleppu koji je promijenio plimu rata u korist sirijskog režima, pristup međunarodnim medijima postao je nevjerojatno težak. U međuvremenu, najviše mladih i obrazovanih aktivista koji su pobjegli iz države stupili su u kontakt s nevladinim organizacijama želeći podržati medije koji rade unutar Sirije.
Oko 4000 primjeraka Enab Baladija se sada svake sedmice distribuira u područja Sirije koje drži opozicija te izbjeglicama u Turskoj, dok web stranica – koja uključuje arapsku i englesku verziju mnogih priča – gomila dva milijuna pregleda mjesečno.
Novine pokrivaju teme razvoja građanskog rata, ali također prekapaju priče o svakodnevnim životima i društvenim problemima uglavnom previđene od strane međunarodnih medija.
Nedavne priče su proučavale promjene u stavovima o međusektaškim brakovima među Sirijcima režimskih – i onih koji pripadaju kontroliranim područjima od strane opizicije – unutar Sirije te među izbjeglicama u inozemstvu; porast cijena u opkoljenom predgrađu Damaska, istočnoj Ghouti, te dobit ostvarena od strane obje pobunjeničke skupine i režima- povezani poduzetnici koji krijumčare razna dobra u to područje; širenje jaza u ženskom stilu odijevanja između rastućih konzervativnih pobunjeničkih – kontroliranih područja i prozapadnjačkih režimskih – kontroliranih područja. Helmi navodi kako joj je najdraži prilog bio opsežan pogled na rušenje sirijskog kulturnog naslijeđa te pljačkanje i krijumčarenje artefakata tijekom rata.
Izdavaštvo je također napravilo kreativan pohod u multimedijalni svijet, uključujući serijale za kuhanje napravljene tijekom prošlogodišnjeg mjeseca Ramazana. Namijenjen je Sirijcima koji se bore s nestašicom hrane i rastućim cijenama, serije „Akleh Ma Bitkelaf“ ili „Eating That Doesn’t Cost“ pokazuju kako napraviti jelo uz minimum sastojaka.
Helmi kaže da je fokus na pričama o ljudskim interesima namjerna i služi za popunjavanje rupa o pokrivanju u Siriji:
„Međunarodni mediji mare više za brojeve, kao da smo stvari ili objekti, ne ljudska bića, i zato mi želimo naglašavati humane priče o realnim ljudima“, kaže ona.
Novine također pridaju važnost ženskim pričama, često previđene u ratnom izvještavanju. Činjenica da su žene činile većinu utemeljitelja utjecao je na to koje su se priče birale – te kojim su pričama imale pristup – kazala je Helmi. Žene bi se otvorile novinarkama o osjetljivim temama, uključujući silovanje od strane sigurnosnih snaga te policije, o kojima ne bi mogle razgovarati s muškim reporterima.
„Zato što sam žena, imam jednostavniji pristup unutar domova“ kazala je Helmi. „Mogla bih lakše razgovarati sa ženom ondje, i one bi mogle otvorenije govoriti o svojim problemima.“
Ženama je također bilo lakše prolaziti kroz kontrolne točke dok su putovale kako bi izvještavale o pričama. Žene su obično preuzimale opasne zadaće nošenja i distribucije radova.
„Bilo je mnogo lakše nama ženama prijeći kontrolne točke bez temeljite provjere sigurnosnih snaga“, kazala je Helmi. „Kultura u našoj regiji je ta da policajci ili sigurnosni službenici ne diraju žene, tako da ih nisu pregledavali u cijelosti.“
Žene su izvještavale iz nekih najopasnijih dijelova: iz Raqaae – teritorij pod nadzorom ISIL-a te tijekom intenzivnih borbi u Homsu. U Damasku – opasan iz više razloga, zato što je pod kontrolom vlade – reporter je također bila žena.
Ali dopisnica iz Damaska na kraju je prekinula izvještavanje zbog straha da je ne uhvate i pošalju u zatvor. Sada izdavaštvo nema novinara u područjima koje kontrolira vlada, kazala je Helmi.
U područjima kontroliranim pobunjeničkim snagama, suočavaju se s drugačijim setom problema, među konstantnim promjenama saveza između militantnih grupa. Suočavali su se i sa prijetnjama, kaže Helmi, za kritičko pisanje o tvrdokornim islamističkim grupama, uključujući ISIL i Al Nusra Front.
Mnogi novinari na kraju su završili u Turskoj, gdje je osnovan i ured u Istanbulu 2014. Tamo su se također povezali s nevladinim organizacijama želeći podučavati i financirati medijske organizacije u Siriji. Preko međunarodnog financiranja oni su u mogućnosti platiti mrežu od oko desetak novinara koji su ostali unutar Sirije, kaže Helmi.
Helmi, koja sada živi u izgnanstvu u Londonu gdje je studira za magistra medija i razvoja, rekla je da su novinari i pristup radu, sazrijeli. Jednog dana, nada se, bit će u mogućnosti otvoriti ured u Siriji.
„Da, mi smo iz revolucije…ali nastojimo poštovati međunarodne principe novinarstva“, kazala je ona. „Nastojimo biti forum koji predstavlja Sirijce u cijelosti. Nastojimo razonoditi sve potrebe Sirijaca.“
