RTRS: Perverzno odani vlastima

29. decembar 2025. – 4. januar 2026.

PUTEVI PROHODNI, OSIM ONIH KOJI NISU: „Padavine su otežale funkcionisanje saobraćaja, ali su putevi u Srpskoj prohodni. Međutim, planinski prevoji su neprohodni, pa je tako saobraćaj zatvoren za kamione na dionici…“ – ova nespretna konstrukcija iz dnevnika RTRS od nedjelje manje-više predstavlja matricu principa na kojem funkcioniše informisanje ovog medija. Dakle, uvijek i u svemu je prisutno naglašavanje stabilnosti, dok se problemi guraju u stranu ili ignorišu pa su i u ovom prilogu nakon uvoda o „prohodnosti puteva“ vidljivi kadrovi gdje to uopće nije tako. Međutim, krivica za zastoje se uglavnom prebacuje na neodgovorne vozače koji ne koriste zimsku opremu i tako predstavljaju prepreku sistemu, čime se u potpunosti zaokružuje spomenuta uhodana matrica – „vlast funkcioniše uprkos svim izazovima, ali uvijek postoji neko ko remeti i opstruira“. Osim toga, vrijedi istaknuti i kako je na dan kada je cijelu zemlju zatrpao snijeg prilog o stanju na putevima pušten tek u dvanaestoj minuti emisije, nakon priloga o pripremama za obilježavanje 9. januara i otvaranju bolnice u Trebinju, čime se političko-propagandna dimenzija, kao i obično, pretpostavlja dimenziji javnog interesa.

BANJA LUKA NA METI: U prethodno spomenutom prilogu se spominje i da su „mnoga naselja ostala bez struje“. No, nismo saznali više detalja o tome, ali smo već u idućem segmentu saznali kako je „snijeg ponovo iznenadio banjalučke gradske vlasti“, kako građani ocjenjuju kako su „prepušteni samima sebi“ i kako „pozivaju gradonačelnika da počne da radi svoj posao“. Na kraju priloga RTRS direktno zaključuje da „gradska administracija koja svake godine obećava bolju organizaciju, radnike i mašine na terenu, očigledno da ponovo nije uspjela da riješi problem prvi ovogodišnji snijeg“, čime se nastavlja redovna kritika Draška Stanivukovića koju smo ranije gledali na primjerima mosta u naselju Česma ili kružnog toka u Boriku. Osim po pitanju zimskog održavanja puteva, Stanivuković je u istom dnevniku kritikovan još jednom, u prilogu o prolongiranju usvajanja gradskog budžeta. Naravno da propitivanje rada banjalučke gradske uprave predstavlja interes javnosti, ali je način na koji RTRS to radi u jakom kontrastu s onim kako izvještava o problemima iz nadležnosti republičkih vlasti, gdje se redovno izbjegava jasno prozvati odgovorne i gdje uvijek postoji opravdanje. Ova selektivnost je jasna i iz činjenice da u prilogu o banjalučkom budžetu nemamo objašnjenje gradske uprave, a svi sagovornici su iz redova SNSD.

FILMSKE NOVOSTI: U prvim danima nove godine, dnevnici RTRS su doslovno izgledali poput onovremenskih propagandnih „filmskih novosti“ koje su se u kinima puštale prije filmova i gledateljima predstavljale sliku stvarnosti iz perspektive vlasti. Osim svakodnevnih iscrpnih priloga o pripremama za obilježavanje 9. januara, na takav koncept informisanja najviše je podsjetio desetominutni informativno-propagandni blok o „politički i ekonomski stabilnoj Republici Srpskoj koja ulazi u novu godinu“ od petka, te subotnji blok slične dužine trajanja o ulaganjima u energetiku, putnu infrastrukturu i izgradnju vrtića. Zanimljivo, u bloku o energetici niti jednom rečenicom nije spomenuta termoelektrana u Ugljeviku koja je ove sedmice doživjela ozbiljan kvar zbog čega je isključena sa mreže.

DRUGARSKA SAMOKRITIKA: U ovim „filmskim novostima“ se u petak desio još jedan zanimljiv moment koji je podsjetio na partijsku propagandu iz nekadašnje države, a riječ je o konceptu „drugarske samokritike“ iz usta savjetnika predsjednika Ognjena Tadića, kojeg je RTRS predstavila kao analitičara a potpisala kao pravnika. „Vladajuća stranka mora smanjiti sopstvenu korupciju, mora smanjiti klijentelizam, mora smanjiti broj nesposobnih direktora, mora smanjiti loše upravljanje javnim preduzećima, mora zaustaviti izlazak javnog novca iz tih preduzeća“, rekao je Tadić, što je RTRS dopunila konstatacijom kako je i premijer Savo Minić svjestan „da ima velikih problema u javnim preduzećima“ i da će restrukturiranje biti nastavljeno. O tim velikim problemima i ljudima koji su za njih odgovorni, po običaju, nismo čuli više detalja koji bi bespotrebno kvarili novogodišnju idilu.

Ocjena: 1

BNTV: Havarija u Ugljeviku

29. decembar 2025. – 4. januar 2026.

TE UGLJEVIK: Zanimljiv primjer vijesti koja se krije od javnosti a na čijem je objavljivanju insistirala BNTV vidjeli smo na primjeru havarije u termoelektrani Ugljevik koja se, prema navodima, desila 30. decembra, nakon čega je termoelektrana stavljena van funkcije. O ovom događaju je BNTV kratko izvijestila u četvrtak, 1. januara, a uprava TE se oglasila idućeg dana i potvrdila tačnost informacije. Potom je u subotu BNTV emitirala opširan prilog s više informacija, u kojem se – između ostalog – tvrdi da je „dosta toga uzrokovao nestručan kadar“, da je „prava sreća što nije bilo povrijeđenih“ i da sve „ide u prilog činjenici da se termoelektrana u Ugljeviku nalazi u haotičnom stanju raspadanja“. Činjenica je da se uprava kompanije oglasila tek nakon vijesti koju je objavila BNTV, te da u idiličnom izvještavanju javne entitetske televizije o stanju u energetici ova havarija nije ni spomenuta, što još jednom potvrđuje nezamjenjivu ulogu watchdoga javnog interesa koju bijeljinska televizija ima u medijskom pejzažu RS.

VIŠKOVIĆEV MILION: Osim u energetskom, BNTV je ove sedmice detektovala skandal i u sektoru cestogradnje, problematizirajući činjenicu da javno preduzeće Autoputevi RS izdvaja čak milion maraka (bez PDV-a) za promociju iako je riječ o kompaniji koja nema konkurenciju na tržištu. U prilogu BNTV od subote su jasno pobrojani uslovi iz tendera, te izražena sumnja da se posao priprema za nekog bliskog vlasti u RS. Važnost ovog priloga potkrepljuje i činjenica da je premijer ranije tvrdio kako će ovaj iznos biti smanjen, dok resorni ministar vrši relativizaciju i tvrdi kako novac neće biti bačen, te kako je riječ o naslijeđenoj praksi iz prethodnog perioda. Bilo kako bilo, prilog jasno slijedi dosljedni narativ BNTV o tome kako su javna preduzeća bankomat za ljude iz vlasti i njima bliske firme.

POGLED IZ SRBIJE: U ovim analizama smo često spočitavali činjenicu da BNTV uglavnom ignoriše studentske proteste u Srbiji ili o njima izvještava iz vizure tamošnjih vlasti. Međutim, ovog smo petka u dnevniku imali priliku vidjeti prilog o tome kako proteklu godinu vide građani Beograda, u kojem su građani i analitičari složno ocijenili kako upravo studenti predstavljaju ono što je obilježilo 2025. godinu. Osim toga, ovaj izlet u Beograd donio je i nadanje tamošnjih ljudi kako će 2026. donijeti izbore i napredak države na putu ka EU, te poređenje sa pozitivnim primjerima Crne Gore i Albanije. Iako je riječ o nepretencioznom prilogu emitiranom u zadnjoj trećini dnevnika, vrijedi ga zabilježiti kao primjer kontranarativa dominantnom eurofobičnom i otvoreno proruskom narativu javnog servisa.

DUG I KAMATE: Poslovično, BNTV donosi kvalitetne analize ekonomskih prilika i neprilika u entitetu i državi. Jednu smo takvu gledali u ponedjeljak, a ticala se dugova Republike Srpske i kamata po kojima se ovaj entitet zadužuje. Ove su kamate navodno dvostruko veće od onih po kojima se zadužuju europske zemlje a razlog je to što u RS „kreditori imaju manje povjerenja“. I ovaj prilog je imao jasan interpretativni okvir u kojem vlast ponavlja da je sve stabilno ali da se stabilnost mjeri na tržištu gdje RS „plaća najveće kamate u regionu“. Uprkos ovom interpretativnom okviru i jasnom kritičkom antivladinom naboju, prilogu se nema šta prigovoriti kad su u pitanju faktografija i odgovornost prema javnosti.

Ocjena: 10

KOMPARATIVNA ANALIZA

U sedmici u kojoj smo ušli u 2026. godinu ništa nije ukazivalo da bi moglo doći do promjena u načinima na koje BNTV i RTRS izvještavaju svoju publiku. Javni servis je nastavio djelovati kao PR-servis vladajuće stranke, insistirati na legitimizaciji njenih poteza i širiti identitarne narative, dok BNTV i dalje nastupa kao kritički, nadzorni medij prema vlasti, uz donekle zamućenu granicu između vijesti i komentara, što je redovno glavna primjedba na njihovo izvještavanje. Međutim, ako je ova granica na BNTV donekle zamućena, na RTRS ona praktično niti ne postoji.

Primjer za to je vijest o odluci Centralne izborne komisije o datumu održavanja ponovljenih izbora za predsjednika RS na 136 biračkih mjesta, u kojoj se kaže kako će 80.000 birača morati na izbore „kao loši đaci“, zbog toga što njihov izbor „nije po volji Komisije i Suda BiH“. Ovaj komentar je zamijenio činjenice i pravni osnov za ponavljanje izbora koje bi prezentovao ozbiljan medij, a da groteska bude potpuna, kandidat opozicije Branko Blanuša je dobio prostor samo da alanfordovski kaže kako će „predsjednik biti onaj ko osvoji više glasova“. Opširniji Blanušin komentar osim ovoga nismo mogli čuti.

Ovakav pristup je dio stalne matrice stigmatizacije i diskreditacije svega što dolazi iz Sarajeva, iz kojeg u dnevnicima RTRS ne može doći ništa pozitivno. Uredništvo ove televizije je čak i u izvještavanju o novogodišnjoj noći po gradovima u zemlji i regiji izbjeglo informaciju o tome kako je nova godina dočekana u Sarajevu, što je BNTV najnormalnije prenijela u svom novogodišnjem bloku.

Osim Nove godine, u fokusu RTRS je i predstojeće obilježavanje 9. januara. Tako je u četvrtak predstavljen slogan „Živjeće ognjište“, u petak je popraćen sastanak predsjednika SNSD Milorada Dodika sa mitropolitom Jefremom, u subotu je emitiran klasičan propagandni mobilizacijski prilog o tome kako „srpski narod nikada neće odustati od svoje republike“, dok smo u nedjelju vidjeli kako se uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima održavaju probe svečanog mimohoda. Sve u svemu, riječ je o ideološkom govoru vlasti i spajanju državne politike, nacionalnog identiteta u SPC u neodvojiv sistem. S druge strane, BNTV o obilježavanju 9. januara izvještava tek informativno, prenoseći saopćenja bez vlastitog emocionalnog patosa – toliko da joj niko ne može prigovoriti manjak patriotizma, ali bez ideološke mobilizacije kakvu provodi RTRS.

Ako znamo da međunarodne vijesti na RTRS de facto predstavljaju eho perspektive Kremlja, ali i da režim Milorada Dodika ističe naklonjenost administraciji Donalda Trumpa, bilo je zanimljivo vidjeti kako će javna televizija RS popratiti hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, simpatizera Moskve kojeg su uhapsile američke snage. (Ne)očekivano, nismo vidjeli ni pokušaj bilo kakvog balansa, nego je i Madurovo hapšenje tretirano kroz rusku prizmu – hapšenje je predstavljeno kao „zarobljavanje“, iz same Venecuele su dominirali kadrovi i izjave Madurovih pristalica, dok su iz ostatka svijeta primat imale reakcije Rusije, Kine, Indije i Brazila. Ovoj je temi BNTV pristupila krajnje balansirano, donoseći gledišta i Madurovih pristaša i onih koji su se radovali njegovom odlasku, dok su u reakcijama iz svijeta dosta prostora dobile i one iz EU. Kao začin, na kraju priloga o hapšenju venecuelanskog diktatora BNTV dodaje kratki ali zanimljiv politički insert – fotografiju Milorada Dodika sa Nicolasom Madurom ističući kako su ova dva političara 2019. godine imala „blizak susret“, kao i da se Dodik tom prilikom sastao i sa liderima Kube i Irana. Asocijacija je jasna – Dodik je u krugu ljudi koje Zapad doživljava kao izolirane autoritarne vođe.

Za kraj, neophodno obrazloženje ocjena. Što se tiče RTRS, javnom mediju koji interes jedne političke grupe redovno pretpostavlja interesu javnog informisanja i čak javne sigurnosti (odnos prema stanju na putevima, dnevnik od nedjelje), koji je potpuno posvećen aktivnom polariziranju društva po političkim i etničkim linijama, koji humanizira ratne zločince, te redovno koristi govor mržnje nemoguće je dodijeliti bilo koju drugu ocjenu osim jedinice. S druge strane, imamo BNTV koji dosljedno, uz manje profesionalne propuste, vrši funkciju nadziranja vlasti i upozoravanja javnosti na nesavjestan rad onih koji bi trebali štititi javni interes. Uz to, RTRS otvoreno širi stranu propagandu, dok BNTV prenosi glas lokalnih aktera i međunarodnim temama pristupa prilično balansirano. Imajući sve to u vidu, te primjećujući da su i profesionalni propusti koje smo u proteklim sedmicama znali spočitati BNTV svedeni na minimum, ne preostaje ništa drugo nego da se istakne kako ova televizija trenutno proizvodi vjerovatno najbolje televizijske dnevnike u državi.

Plus sedmice

RTRS

Kao i inače, dnevnici RTRS ni ove sedmice ne zadovoljavaju teoretsku funkciju ovog medija kao javnog medijskog sevisa, ali se i u njima može pronaći poneki prilog koji zadovoljava profesionalne standarde. Jedan takav prilog emitiran je u utorak, ticao se sigurnosti na cestama i bio je zasnovan na izjavama stručnjaka te statističkim podacima, bez političkih interpretacija osim generalne poruke o odgovornosti pojedinaca. Velika je žalost što se ovaj klasičan primjer kvalitetnog segmenta o javnoj sigurnosti u govoru o javnom televizijskom servisu spominje kao izuzetak.

BNTV

U sedmici u kojoj je BNTV imala odlične dnevnike i puno potencijalnih pluseva, kao posebno pozitivan vrijedi izdvojiti prilog o hraniteljskim porodicama emitiran u subotu. Iako ostavlja dojam nedorečenosti, ovaj se prilog izdvaja po svom humanom karakteru, naročito zbog toga što je iz njega isključena svaka politička konotacija.

Minus sedmice

RTRS

U sedmici u kojoj je RTRS u potpunosti obavila zadatak propagandnog servisa vlasti kao poseban minus se može zabilježiti problematiziranje optužnice koju je Tužilaštvo BiH podiglo protiv Radoslava Krstića koji u Estoniji već služi zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina. Iako sama po sebi nije pretjerano bitna, vijest o ovoj optužnici je emitirana kao udarna i predstavljena kao „nova pravosudna hajka“ kako bi pojačala narativ RTRS u odnosu na bh. sudstvo, pri čemu su se potpuno ignorisale činjenice iz Krstićeve haške presude.

BNTV

Iako vrijedi pohvaliti opredjeljenje BNTV da u novogodišnjoj večeri umjesto klasičnog dnevnika gledatelje zabavi parodiranjem politike, mora se primijetiti i kako je humor u ponekim skečevima bio prilično upitnog ukusa.