RTRS: Pomoćni kandidat Siniša Karan

10. – 16. novembar 2025.

PSEUDOKAMPANJA: Prošla je prva sedmica kampanje za vanredne predsjedničke izbore u Republici Srpskoj, a RTRS je u njoj imao priliku u potpunosti ostvariti ulogu javnog propagandnog servisa. Za početak, dok je kandidata vladajuće stranke pratila u stopu, prosječnom gledatelju se nakon gledanja sedam televizijskih dnevnika ove kuće teško prisjetiti da li je kandidat opozicije spomenut ijednom. Ono što najviše bode oči jeste očita zloupotreba javnih resursa u kampanji, budući da kandidat Siniša Karan obilazi gradove u entitetu u svojstvu ministra, očito koristeći resurse i kapacitete koje mu pruža ova pozicija – uključujući i monopol nad javnim medijima.

Dakle, možemo govoriti o nekoj vrsti pseudokampanje gdje teren ne posjećuje predsjednički kandidat, nego ministar. Uz to, kampanju predvodi „predsjednik SNSD-a“ Milorad Dodik koji je centralna ličnost svakog priloga i stvarni kandidat, a u posjetama izbornoj bazi je Karan tu da se složi s njim i dopuni njegove riječi. Primjere ovoga možemo naći u svakom dnevniku ove sedmice, a najzanimljiviji je onaj u karikaturalnom prilogu od nedjelje gdje je Karan u tvornici PVC stolarije u Nevesinju najprije kao ministar dopunjavao Dodika u priči o ekonomskom razvoju, a zatim se složio s njim u ocjeni „vanustavne situacije u kojoj se nalazimo“. U prvom komentaru u istom dnevniku Karan je bio potpisan kao ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje RS, a u drugom kao „profesor ustavnog prava“ – kao predsjednički kandidat nijednom.

VISOKA TEHNOLOGIJA: Spomenuta karikaturalnost koja izbija iz priloga o Dodikovim i Karanovim posjetama je karakteristična za autoritarne režime u banana-državicama, a ogleda se u očajno komičnim pokušajima da se stvari predstave boljima nego što jesu. Tako u ponedjeljak predsjednik i ministar u Rogatici govore o naprednim tehnologijama dok posjećuju kompaniju koja pakuje šećer i daju izjave ispred naslaganih vreća crvenog luka, u četvrtak se – kao da je u najmanju ruku riječ o raketnoj tehnologiji – dive momcima koji „potpuno samostalno upravljaju tom složenom mašinom za složenu proizvodnju“ u tvornici metalnih kontejnera u Rudom, dok u nedjelju u Nevesinju posjećuju primjer razvoja – preduzeće koje „proizvodi PVC stolariju, opremljeni su savremenom tehnologijom, za sada imaju četiri (!) zaposlena a u planu je zapošljavanje većeg broja radnika“. Upravo je nadrealno gledati lidera koji govori o četiri milijarde investicija u RS iz radionice sa četiri zaposlena koju javni servis predstavlja kao primjer privrednog rasta.

DODIKOV GOVOR MRŽNJE: Novo dno je RTRS dosegnula u srijedu, načinom na koji je pristupila pitanju govora mržnje kojeg je na skupu u Istočnom Sarajevu demonstrirao predsjednik SNSD Milorad Dodik. Nevjerovatno, ali za javni servis su bljuvotine koje je Dodik izgovorio ustvari samo povod za novi napad na njega i, prema riječima jednog sagovornika, „ljudsko reagovanje na sve ono što se njemu radi“. „Isti scenario, ista meta, sada samo novi povod. Sporna im je izjava o Bošnjacima.“, glasila je akrobacija koja sugerira da je Dodikov izljev mržnje ustvari dio plana protiv njega. Uz to „sporna izjava o Bošnjacima“ se ne prenosi, niti citira, tako da gledatelji ne mogu imati pojma o njenom sadržaju. Da licemjerje i pokvarenost sa kojim je RTRS pristupila problemu govora mržnje u srijedu budu potpuni, u nastavku dnevnika je oko tri minute posvećeno izjavi bivšeg imama iz Bosanskog Novog / Novog Grada, koji je prokleo svakoga ko proda svoju imovinu Srbima. Već samo svođenje ova dva primjera u istu ravan je sa aspekta moći, kapaciteta i pozicija u kojima se nalaze jedan moćni predsjednik (čega god) i jedan bivši imam povratnik krajnje licemjerno, tim prije što je ovaj drugi i javno iskazao žaljenje zbog sadržaja svojih riječi. No, RTRS je snimak njegove izjave emitirala i komentirala, dok je Dodikovu sakrila i branila. Za ovu kuću dno stvarno ne postoji.

Ocjena: 1 

BNTV: Analiza totalitarizma

10. – 16. novembar 2025.

KAMPANJA U DRUGOM POLUVREMENU: Nakon što smo sedam dana u RS gledali kampanju koja to suštinski i nije, BNTV je uradila odličan analitički prilog u kojem su ispitali razloge zbog čega je riječ o tako tihoj kampanji u kojoj kandidati nisu u prvom planu. U ovom prilogu je bilo govora o porukama koje kandidati šalju i o njihovom prisustvu u javnosti, gdje je za kandidata vladajuće stranke Sinišu Karana utvrđeno kako je potpuno u sjeni njenog predsjednika, dok je opozicioni kandidat Branko Blanuša više okrenut radu na terenu te ga stoga nema puno u javnosti. Kako to često biva, ovaj prilog sam po sebi nije naročito atraktivan, ali predstavlja vrijedan pogled na tok kampanje na njenom „poluvremenu“.

AUTORITARNA VLAST: Još jedan kvalitetan prilog slične analitičke prirode imali smo priliku gledati i u petak kada je BNTV ispitivala prirodu autoritarne vlasti u entitetu Republika Srpska. Nema nikakve sumnje da je riječ o vlasti skoncentriranoj u rukama jednog čovjeka koji u potpunosti kontroliše politička i ekonomska kretanja, ali osim što se iz dana u dan mediji bave posljedicama takvog načina vladanja neophodno je ulaziti i u postavke koje su dovele do tih posljedica. U prilogu emitiranom u petak smo imali priliku čuti o strogo hijerarhijskom sistemu vrijednosti, i o pogodnom vremenu za razvoj totalitarizama u svijetu, o kontroli nad medijima i zarobljavanju institucija… U svakom slučaju, riječ je o dobrodošlom i potrebnom medijskom sadržaju koji se bavi samom suštinom demokratije.

INFLACIJA JEDE RAST PLATA: Iako se rast plata predstavlja kao dokaz ekonomskog uspjeha, inflacija koja raste po većoj stopi obara ovaj argument kojim se političari često služe. Televizija BN je već imala priloge sličnog sadržaja u kojima su poređene vrijednosti potrošačke korpe prije nekoliko godina i sad, i gdje su se bavili rastom cijena, ali prilog od subote ide malo dalje i ukazuje na to kako se rastom plata jedino sigurno povećavaju prihodi države od doprinosa, dok radnicima „inflacija pojede rast plata“. Prilog je urađen jednostavnim rječnikom gdje vrijedi izdvojiti opis brige vlasti za radnike riječima jednog ekonomiste „kad se brinu o penzionerima oni nabelaje, a kad se brinu o radnicima i njihovoj plati onda oni fasuju žestoko“. Ovaj opis je možda isuviše banalan i na granici ozbiljnosti, ali udara u suštinu, kao i prilog u cjelini.

Ocjena: 9

KOMPARATIVNA ANALIZA

Kao što je spomenuto, nalazimo se na sredini kampanje za predsjedničke izbore koja u medijima nema uobičajene elemente koji čine kampanju. Nema izvještaja sa javnih skupova, nema efektnih poruka, nema sučeljavanja kandidata, nego pratimo kampanju u kojoj se aspiranti na poziciju u televizijskim prilozima čak niti ne potpisuju kao predsjednički kandidati. Na RTRS je kandidat Siniša Karan redovno potpisan ili kao ministar ili kao profesor, a ni BNTV opozicionog kandidata ne tretira tako nego kao univerzitetskog profesora ili SDS-ovog eksperta za energetiku.

Javna televizija Karana prati u stopu, ili – bolje rečeno – prati Dodika za kojim u stopu ide Karan. Ranije smo ustanovili kako je u pitanju zloupotreba javne funkcije u kampanji, ali za RTRS to nije problem pa dosljedno izvještavaju o Dodikovim i Karanovim posjetama preduzećima i institucijama. Zato, naprimjer, kada u zadnjoj trećini čujete uvod u prilog u kojem se kaže kako je institut za fizikalnu medicinu ušao u proces kliničkih istraživanja, već možete pretpostaviti da će uslijediti dio „potvrđeno je to tokom sastanka ministra za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Siniše Karana sa direktorom instituta“. Da slika ovih zolupotreba bude kompletnija, u prilogu se pojavljuje i pomoćnica direktora Snježana Novaković Bursać, inače zastupnica SNSD-a u državnom parlamentu. Sličan princip vrijedi i za prilog o semberskom sajmu mesa u Dvorovima kod Bijeljine, „mjestu promocije kvalitetnog domaćeg mesa i mesnih prerađevina“ kojeg su posjetili predsjednik SNSD sa dva ministra – od kojih je jedan nekom koincidencijom bio predsjedniči kandidat.

Televizija BN ne prati Blanušu, ali prenosi njegove stavove u vezi s problemima u sektoru energetike, naročito one koji se tiču pitanja rudnika i termoelektrane u Ugljeviku. Bijeljinska televizija je uglavnom fokusirana na kritiku vlasti i njenih poteza, u čemu ponekad znaju i pretjerati sa ehom stavova opozicije. Tako je, naprimjer, usvajanje budžeta BiH predstavljeno kao dokaz „probosanske politike Milorada Dodika“, što je narativ kojeg nije baš lako „prodati“ javnosti.

Međutim, BNTV je ipak neuporedivo profesionalnija i kvalitetnija u pristupu političkim temama uz neizostavnu dozu pristranosti prema opoziciji, na koju kao privatni medij ima pravo dok god izvještavanje bazira na činjenicama i dok to nije van granica dobrog ukusa. S druge strane, RTRS sebi ne bi smjela priuštiti pristranost, ali je demonstrira i manipulacijom činjenicama i odsustvom mjere. Tako se, naprimjer, prilog ove televizije o neodržavanju sjednice Doma naroda PS BiH bavi historijom blokiranja rada ovoga doma i interpretacijama razloga za to, dok se sadržaj dnevnog reda koji je stvarni razlog za nedostatak kvoruma za održavanje sjednice spominje tek na kraju prioga. Suprotno tome, BNTV polazi od sadržaja dnevnog reda i onoga o čemu se htjelo diskutovati (između ostalog, i o smjenama SNSD-ovih kadrova) pa potom prelazi na pitanje blokade rada Doma, prućajući tako potpun kontekst.

Ništa nije bolje ni kad je riječ o izvještavanju iz entitetske skupštine, gdje smo u utorak na BNTV gledali detalje rasprave o reviziji poslovanja institucija RS i žestoke zamjerke opozicije na pozitivne izvještaje. S druge strane, RTRS je slavodobitno prenijela izbacivanje opozicionog zastupnika Radislava Dončića nakon svađe sa predsjednikom NSRS Nenadom Stevandićem koji je iskoristio govornicu da diskredituje Dončića navodima o reviziji njegovog boračkog staža.

Kad smo kod boračkog staža, RTRS je tri minute u petak posvetila postrojavanju ratnog sastava odreda specijalne policije u Bijeljini, te premijeri filma o komandantu ovog odreda Goranu Sariću. Sariću se trenutno sudi zbog strijeljanja sedmero djece 1992. godine, na šta je nakon najave ovog filma upozorio advokat Duško Tomić. Da li zbog vlastite svijesti ili Tomićevog upozorenja, BNTV je premijeru filma kojoj je RTRS posvetio popriličnu pažnju samo spomenula kao jednu od aktivnosti u sklopu obilježavanja godišnjice odreda specijalne policije RS, što je primjer obzira kojeg vrijedi primijetiti.

Na kraju, obratimo pažnju i na pristup nekim vijestima koje su iz domena međunarodnih odnosa. Recimo, sastanku Dodika sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem sa kojim je RTRS u srijedu otvorila dnevnik, navodeći kako su dvojica predsjednika „razgovarali o svim bitnim pitanjima“. Dodikovom susretu sa srbijanskim predsjednikom i bišim premijerom posvećeno je ukupno oko četiri i po minute, dok je o ovom susretu BNTV navela kako je „o razgovoru Vučić objavio sliku na svom instagram nalogu“, te izdvojila kako je u toj objavi Vučić Dodika oslovio samo imenom i prezimenom, „kao i nedavno službena Moskva… …bez spominjanja ‘predsjednik RS'“.

Plus sedmice

RTRS

Ponovo smo čekali nedjelju i manjak političkih vijesti kako bismo u dnevniku RTRS vidjeli nešto što je profesionalno, etično, korisno i informativno. Tako možemo ocijeniti prilog o praksi organizovanja turističkih tura u režiji udruženja građana, iako su za to po zakonu ovlaštene i nadležne turističke agencije. Nije samo stvar u zakonitosti i tome da agencije za svoj rad plaćaju poreze i imaju druge troškove, nego učesnici u nezakonito organiziranim turama nisu ni osigurani niti imaju druge garancije koje im pružaju turističke agencije. Ovo možda nije u vrhu problema u društvu, ali je u svakom slučaju nešto čime se – u medijskom smislu – treba zabaviti javni medij.

BNTV

Ovosedmični pristup govoru mržnje i drugim temama koje bi mogle povrijediti osjećaje publike zaslužuje veliki plus i poštovanje.

Minus sedmice

RTRS

Potpuno stavljanje u funkciju kampanje jednog kandidata je dokaz pune potčinjenosti ove javne televizije vladajućoj partiji i njenom lideru, te jedna od najvidljivijih odlika autoritarne prirode te vlasti.

BNTV

Dnevnik BNTV od ponedjeljka je bio neuobičajeno kratak i nesadržajan. Tradicionalni polusatni format je ispoštovan, ali ako odbijemo uvod i vijesti iz svijeta, domaćim aktuelnostima je posvećeno svega petnaestak minuta što je nekih pet minuta manje nego inače.