Sezona je počela katastrofalno. Juni ništa, Neum je bio prazan. Mnogi vlasnici nisu ni otvarali restorane, kafane, slastičarne, kioske, jer nisu imali kome. Suprotno nadanjima, ista se slika nastavila i u julu. Razočarani ugostitelji nevoljko su počeli da pripremaju plaže, bašte i terase, više onako da se nešto radi, bez očekivanja da će taj trud imati ikakvog smisla.
A onda, 15. srpnja Hrvatska je zatvorila granice za susjedne zemlje koje nisu članice EU i sve se preko noći promijenilo. Najtraženiji artefakt od tada pa do duboko u septembar bilo je – parking mjesto. Lakše se u tom periodu moglo naći poštenog člana VSTV-a nego parking u Neumu. Lani je hotel “Neum” svoj požarni put branio životom, bezrazložno i besmisleno ne dozvoljavajući žiteljima okolnih vikendica ni najobičniji kratkotrajni prolaz radi iskrcaja robe; ovog ljeta taj su isti put gostima predali bez ispaljenog metka, dozvolivši da bude dugoročno zakrčen autima.
Neobična sezona
Bila je to po svim parametrima neobična sezona. Prethodnih godina sve se znalo, biznis je bio uhodan i predvidljiv. U kasno ljeto i ranu jesen, turiste iz Kine, Japana i drugih zemalja dovlačili su autobusi. Jedan bus doveze i nakrca gostiju za dvadesetak soba. A sada svaka soba jedan auto i zato je parking bio traženija roba od smještaja. U Neum su nagrnuli svi koji su do tada ljetovali u Grčkoj, Crnoj Gori, Makarskoj, na Pelješcu i Hvaru: pola Srbije i komplet Bosna i Hercegovina. Ludilo je moglo da počne.
Za brojne Beograđane i Novosađane Neum je bio istinsko otkriće. Mnogi od njih ili nisu nikako ili jedva da su čuli za bosanskohercegovački izlaz na more, a kada su došli tu i suočili se s lijepim morem, sređenim plažama i bitno povoljnijim cijenama u odnosu na Hrvatsku i Grčku, nisu mogli da vjeruju šta ih je snašlo. Njihove usmene preporuke bile su razlog da se invazija dobrih srbijanskih automobila, svaki skuplji od 40.000 maraka, nastavi do kraja sezone. A i hoteli su krenuli u ofanzivu povoljnim aranžmanima. Turistički djelatnici brzo su se uvezali. Petkom popodne, autobusi agencija iz Banje Luke jednu su smjenu gostiju dovozili, drugu odvozili. Zastoja nije bilo. Beograđani se na plaži ponašaju kao integrativni faktor: gdje god bi položili peškire i dušeke, tu bi istog trenutka zaživio Mali Šengen, jer oni naprosto ne mogu bez komunikacije. Prvo bi se izvinili „zbog Vučića“, što je izvanredan autoironični uvod u divna nova prijateljstva, a onda bi za 15 minuta uspostavljali višedecenijsku bliskost sa svakim ko bi im se našao u verbalnom dometu.
Na početku sezone objavili smo tekst o turističkim prednostima i društvenim ljepotama Neuma. Tom smo prilikom, između ostalog, razglabali i o fenomenu toplesa, rijetke ali ipak postojeće zvjerke na bosanskohercegovačkom moru. Čak smo naveli i duboko geografsko razumijevanje za činjenicu da je, za razliku od Hrvatske, toples u Neumu kulturološki raritet. Međutim, ove godine situacija se radikalno promijenila, sve zahvaljujući slobodarskom duhu i veseloj inventivnosti Bosanki i Hercegovki. Realni deficit toplesa, zgodne, vitke i punaške, starije i mlađe, Bosanke i Hercegovke nadomjestile su – nećete vjerovati – tangama. Ako već moraju nositi gornji dio kostima, onda su se dosjetile da dio koji zovemo gaćama tako umanje da je od njega sazada ostala samo jedna mikroskopska šnjura koja prekriva prorez između dvije polutke. Tako su i ovce i koze na broju – grudnjak je kod većine tu, jer bi njegovo odsustvo bilo nepreboliv udar na konzervativni moral, ali je zato magijom modnih trendova donji dio tako uspješno minimaliziran da izgleda kao da ga nema. Blagoslovljene sile destrukcije ponovo su izvojevale ideološku i estetsku pobjedu nad uštogljenim moralom. Nekad se pjevalo: „Sloboda stiže na bijelom konju, za njom u stroju ljubav korača…“. Šta danas, kad srećom više nema herojskih vremena, da zapjevamo? „Tanga stiže na roze flamingu, za njom u vodi toples se praćaka?“ Ali postoji i treći element, koji jedan ovakav izvještaj ne smije ignorirati. U Neumu se ove, za razliku od nekih prethodnih godina, vrlo ravnopravno s dva prethodno opisana plažna detalja praćakao i treći: burkini. I po ugledu na globalno poznatije turske plaže – niko nikome nije smetao. Samo nek je sunca i para.
Univerzalni jezik narodnjaka
Restorani su dobro iskoristili neočekivani strateški preokret. Ono što u slengu zovemo živa muzika, a što u prevodu na jezik bh. turizma znači višedecibelsko redanje narodnjaka bez kraja, počinjalo bi oko deset naveče i na radost bolje raspoloženih Bošnjaka, Hrvata i Srba udaralo u ganglije do duboko u noć. Kad padne mrak i upale se kandilji, Neum gori od roštilja, turbofolka, hiljada šetača koji doslovno zakrče šetnicu dugu dobrih osam kilometara, od sladoleda i palačinki, štandova s naočalima i kineskim igračkama, od mini zlatara i pultova za urezivanje privremenih tetovaža. Pivo se toči bez prestanka. Incidenta gotovo da i nije bilo. Mediji su zabilježili dva. Sin najveće bosanskohercegovačke košarkaške legende požalio se da ga je, nakon što je izašao iz restorana, udario domicilni veteran, izjavivši da on nije ratovao da bi mu sad tu neko „pričao beogradski“. Drugi incident, kako izvještavaju mediji, odnosi se na crnogorskog pjevača koji je dobio batine od pripadnika narodne milicije nakon što je u okviru oficijelnog programa gostima zapjevao Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac. Opet je bilo nešto u stilu „neš ti nama ovdje pjevati bosanske pjesme“. Pošto pročitali, po to vam prodajemo izvještaje o ova dva incidenta.
Prošli smo put napisali da Neumljani ubrzano izrastaju u susretljive i ljubazne turističke radnike, jer dobro znaju od koga im valja živjeti narednih decenija. Ova sezona to je potvrdila.
Objavljeno: 29.09.2020.