Foto: Neum.ba

 

Neum je jedno od ljepših mjesta na Jadranu. Godišnji odmor u Neumu je jedno od boljih turističkih iskustava koje građanin Bosne i Hercegovine, a i šire, sebi i svojima može priuštiti. Neumljani su, uz pokoji naprdonćeni izuzetak, mahom ljubazni i susretljivi domaćini. Znaju od koga i od čega žive i trude se da pošteno zarade svoj novac.

Dokazni materijal za ove tvrdnje radoznali turist može naći svakog dana i na svakom koraku. Najveći problem što se tiče boravka u našem jedinom jadranskom gradiću je – dolazak. I kad nema virusa, karantina i kojekakvih zabrana, granični prelaz Doljani zbog tradicionalnih ljetnih gužvi nije baš najsretnije rješenje. U Bosni, a još je gore u Hercegovini, čim neko ugrabi dva sata slobodno, trkne do mora da se plakne, tako da je ovaj prelaz precizan sinonim za dugo čekanje na julskim zvizdanima. Drugo, i jedino oficijelno rješenje, put preko Stoca ili Svitave, svojevrsna je safari avantura s uskim i lošim kolnikom, mnogo krivina, litica i neprijatnih cestovnih iznenađenja, koja tih četrdesetak minuta znaju pretvoriti u pravi mali vozački pakao. Svitava ima zapanjujuće pejzaže i vidikovce, neponovljivi pogled na Hutovo Blato, jedno svetište i zanimljivu konobu s odrinom, a sve ostalo je čista opasnost.

Ali zato Neum… Bosanskohercegovačko stanovništvo puno je predrasuda prema ovom odmaralištu. Istina, bilo je tu nekada sasvim dovoljno incidenata, loših usluga, mrzovolje i neljubaznosti koje hrane takve predrasude, ali sve je to najvećim dijelom stvar prošlosti, grad zna od čega živi i šta mu je raditi, ponuda se iz sezone u sezonu poboljšava, tako da je mjestu zagarantirana budućnost. Suprotno očekivanjima, Bosanci i Hercegovci nisu jedini ljetni gosti Neuma. Ima tu i Poljaka, Čeha, Hrvata, Slovenaca, sve više Beograđana… Kao i većina morskih sredina, i Neum ima problem radne snage. Zanimljiva stvar, ugostiteljski kadar masovno dolazi iz Doboja, čine ga srednjoškolski nastavnici i učenici, i to ne oni koji imaju veze s ugostiteljskim smjerom, nego su uskočili u konobarske i kuharske odore direktno iz svojih oaza hemije, fizike, geografije. I dobro im ide, čim mnogi od njih i ove godine nastavljaju tamo gdje su lani stali.

Restorani, kafići, slastičarne

Što se tiče ugostiteljske ponude, Neum doslovno vri. Ulice su pune, a ponuda kafića, restorana i savršeno izdizajniranih slastičarni za svaku je pohvalu. Ono što iritira je njihov zajednički stav da bez glasne i žive muzike nema dobrog ugostiteljskog objekta, i to je jedan od rijetkih izvora frustracije u ovom gradu. Kad naveče baja za sintisajzerom odvali Kraljicu trotoara, ne mogu spavati ni gosti u hotelu Posejdon na Mljetu. Dominiraju folk i srednjostrujaški pop (što je ponekad toliko slično da ih je teško razlikovati), ali nisu jedini muzički izričaj bh. rivijere. Na samoj obali, tik uz borovu šumu, uspijeva opstati prekrasan restoran, s izvrsnom hranom, u kojem svako veče možete slušati džez glazbu uživo. Pri tome ne pretjeruju s decibelima, a konobari iz Doboja slomiše se da gosti budu usluženi što prije i što bolje.

Jedne od minulih izbornih godina neupućen netko nesmotreno je obećao od Neuma napraviti Monte Carlo. Za sada ovaj grad, što se tiče ugostiteljsko-muzičkog odabira, više podsjeća na Čevljanoviće, što ne znači da mu je to minus. Naprotiv. U Neumu možete naći 90 posto onoga što od odmora očekujete u Brelima, Istri ili Podgori, ali tamo ćete teško naći ono što samo Neum ima: originalno bosansko, da ne kažemo bošnjačko kolo nasred mola i usred noći. I to djeluje fenomenalno. Igra neki svoj rokenrol Bosna i Hercegovina, igra tako žestoko da sve tutnji pod njom. Ako se kojoj osjetljivoj duši diže kosa na glavi od ovakvih prizora, sjetite se da i Grci imaju nešto što neodoljivo podsjeća na naše kolo, s tim što potomci starih peripatetičara na kraju polupaju sve tanjire. Kod Bošnjaka urijetko ko razbije kakvu pivsku čašu i to je sve od nereda. Kolo na molu je – vjerujte nam na riječ, ako vam je i dalje mrsko izlagati se smrtnoj opasnosti preko Svitave – izuzetna etnografska vrijednost, draguljni narodni običaj koji bi valjalo zaštititi dok još postoji.

Rekosmo već, većina Neumljana zna od koga živi i izrazito su ljubazni. Tek pogdjekoji radnik odnosno radnica po tržnim centrima na posao dođu nabrijani kao da su satima prije toga čitali Poskok, pa napadnom neljubaznošću prave karikaturu od sebe. Ostali su bez predrasuda i na usluzi svakome kome usluga treba.

Radnička odmara se klasa

Plaže su doslovno krcate. I ovdje je popularna turistička praksa osvajanja i uzurpiranja zajedničke teritorije privatnim peškirima. Ko ima para, ne lomata se s ručnicima, nego ode na hotelsku plažu, ili na ono nenaseljeno poluostrvce prekoputa. Tamo dvije ležaljke i suncobran koštaju 15 maraka. Toples je i dalje estetski, modni i kulturološki raritet u Neumu, ali nije da ga nema. Nego je više onako prisutan u tragovima. Za šta treba iskazati duboko razumijevanje, lahko je Čehinjama pobjeći dvije hiljade kilometara od Hradec Králové i onda na Visu demonstrirati borbenu gotovost, ali haj, majčin sine, odnosno ćeri, kad si iz Zenice uradi to u Neumu. Iskrene čestitke za hrabrost svima koji prakticiraju ovu rijetku i plemenitu vještinu na domaćem, bosanskohercegovačkom moru. Od tih toplesa kompletan Neum nekako je topliji, emotivniji, prijateljskiji, prožet ljubavlju, poštovanjem i uzajamnim razumijevanjem.
Kad smo već kod modnog izričaja, prozborimo koju i o gostima. Tradicionalni Bošnjak i dalje ima ambivalentan odnos prema večernjim izlascima. Prikažimo to jednim klasičnim prizorom: ljepša i inteligentnija polovina standardnog sarajevskog ili tuzlanskog para večernju šetnju shvata kao priliku da pokaže najljepšu bijelu haljinu, uparenu s rajfom, sandalama i nakitom, dok će neobrijana, trbušasta glava porodice izaći u šorcu koji više liči na stare kupaće koje mu je žao baciti. Na nogama su preklanjske sandale koje će dočekati makar još jedno svjetsko prvenstvo u fudbalu, a ispod njih obavezni modni detalj: čarape. Preko majice uvijek ide pederuša, jer mi, usljed višestoljetnog nepovjerenja u hotelske sefove, sve dokumente i novce nosimo uza se. Međutim, ima i takvih parova koji ne samo da paze kakve će boje upariti na sebi, nego striktno vode računa o tome da su koloritno i ideološki kompatibilni još i s bračnim družbenikom. Evo divnog, zapravo antologijskog primjera. Oboje su izašli u skupocjenim tenama, šorcu i prepoznatljivom crvenom dresu s petokrakom, na njenom piše: MOSTAR U SRCU, a na njegovom: …VELEŽ DO GROBA. Fakat, može li bolje i đe to još ima?
Mnogo Sarajlija dođe u Neum da bi lovili ribu. Pošto loviti ribu u slengu može značiti i nešto drugo, samo da potvrdimo – dođu baš da love ribu. I to baš na onom molu za ponoćna kola, gdje sve vrvi od svijeta i gdje je zadnja riba viđena još dok je visoki predstavnik bio Carlos Westendorp. Jedan od tih slučajeva imao je običaj da nam prepričava tragove dijaloga koji mu promiču kroz uši dok drugi šetaju a on čeka lovinu koja neće doći. Da je bilo pameti pa bilježiti, mogla se impozantna zbirka narodnih mudrosti sklopiti. Evo samo nekoliko primjera koji ilustriraju šta pošten svijet muči dok je na odmoru:

„Ma ne tad, šta ti je! To nema veze. Nego sjećaš se kad je ona velika granata roknula u našu zgradu. E tad je to bilo…“

„Jebo majku, prije će u Neumu niknuti džamija nego što ćete vi opet osvojiti titulu.“

„Memnune moj, šta si nam sve ovo omogućio. A, ljepote.“ (Ovo je bio dijalog u vodi, za vrijeme kupanja).

„Šta misliš, koliko ima odavde do Tuzle, ali da nema Svitave, nego da je put normalan?“

„Joj meraka kad ne gledaš dnevnik, nego ovako izađeš ko hadžija.“

Bosanci su čudo od naroda. I ove godine, hvatajući te tragove izgubljenih razgovora, shvatamo da nije malo posjetilaca koji su iz sjevernih dijelova države tu došli obdan, na kupanje, što u prevodu na vremenske kategorije znači jedno trinaest sati naporne i stresne vožnje radi pet ili šest sati odmora i skromne razonode. Ako su krenuli u šest ujutro, iza podneva su bili na plaži. Nekoliko onih najvrelijih sati kupanja, sunčanja, eventualna kafa ili ručak, i onda opet u Golfa i nazad. Svaka čast, ljudi, svaka čast.

Hoteli imaju oko 2.500 kreveta, privatni smještaj skoro 30.000. I to se iz sezone u sezonu povećava. Kad je ove godine prostrujila vijest da je hrvatski stožer uveo karantin za turiste iz BiH, Neum se za jedno popodne napunio automobilima kojima su domaćini izmišljali mjesta za parkiranje. Do sada neviđena gužva. Prije početka odmora procjenjivalo se da će Neum ove godine napraviti oko 70.000 noćenja, ali sad bi to moglo biti znatno više. Juli i kolovoz će da gore. Ali zato su maj, lipanj, septembar i listopad u ovom gradu čarobni. Ko ne vjeruje nek slobodno proba, kažu da će do septembra i tunel Žaba biti pušten u promet, što bi svitavskih nešto više od 40 minuta smrtonosne vožnje skratilo na podnošljivih nešto manje od 25. Svakog dana u svakom pogledu sve smo bliže Monte Carlu. Nije loše, ali Čevljanovići na Jadranu su ono što Neumu daje neponovljiv šmek, šarm koji ne možete naći na drugim, izvikanim, a skupljim mjestima. Ako bude pameti i sreće, Neum će od ta dva turistička toponima napraviti simbiozu čijoj privlačnosti niko neće moći da odoli. Aferim…

Tagovi: