Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima uputili su javni protest generalnom direktoru i zamjeniku direktora Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske Vladi Đajiću i Nenadu Stevandiću zbog neprimjerenog i drskog ophođenja novinarima koji prate najnovija zbivanja povodom pojave koronavirusa u toj zdravstvenoj ustanovi.
Umjesto da profesionalno obavljaju svoju dužnost i kao predstavnici najveće zdravstvene institucije u Republici Srpskoj javnosti pruže istinite, aktuelne i pravovremene informacije o koronavirusu na UKC-u, kao i da javno preuzmu barem dio odgovornosti za ovu kriznu situaciju, čelnici ustanove obrušili su se na novinare, otvoreno ih optuživši za laži, manipulacije i širenje panike, pa čak i tvrdeći da su upravo novinari „zaslužni“ za ulazak koronavirusa u UKC?!
Posebno zabrinjavajućom smatraju izjavu direktora UKC RS Vlade Đajića koju su prenijeli televizija i portal N1, o tome kako on „ima svoju službu koja prati sve“, uključujući, kako je kazao, „i vaš medij i portale“.
Takva izjava može se tumačiti samo kao otvorena prijetnja novinarima i medijima koji izvještavaju na način koji se Đajiću i njegovim saradnicima ne dopada, te nedopustiv pritisak na slobodno i kritičko novinarstvo.
– Izjava o „službi koja prati sve“ osobito je alarmantna jer predstavlja krivično djelo nezakonitog praćenja, ali i u kontekstu bliskih veza direktora Đajića, kao i njegovog zamjenika Stevandića, s vladajućim političkim strukturama u Republici Srpskoj – smatraju u Udruženju.
Kako su podsjetili, bez obzira na njihov politički angažman, Đajić i Stevandić obnašaju javno odgovorne funkcije i kao zdravstveni profesionalci – ljekari, trebali bi biti uzor moralnog i humanog postupanja u interesu građana RS, a ne baviti se „okršajima“ s predstavnicima medija i novinare dijeliti na podobne i nepodobne.
Ukoliko smatraju da pojedini mediji prenose lažne informacije i neargumentirano šire paniku u javnosti, na raspolaganju su im uobičajeni i legalni načini reagiranja na takve pojave poput demantija i tužbe za klevetu, umjesto angažmana nekakvih „tajnih službi“ za praćenje i nadzor medija, koje svakako ne bi trebale pripadati jednom demokratskom društvu.
