Ponedjeljak, 9. august 2021: Twitter i Google uklanjaju sadržaje u kojima se negira genocid

Sljedeću informaciju vrijedi upamtiti: Twitter i Google potvrdili su za Radio Slobodna Evropa da će sa svojih platformi ukloniti sadržaj koji negira genocid u Srebrenici.

Nakon upita RFE-a, iz Twittera i YouTubea su poručili da imaju jasnu politiku koja zabranjuje govor mržnje. Iz Googlea, koji je vlasnik video platforme YouTube, kažu da će ukloniti svaki sadržaj koji krši njihova rigorozna pravila.

I nek niko ne pomisli da se ovo odnosi samo na Srebrenicu. Na svim stranama danas je sasvim dovoljno govora mržnje kojem valja stati ukraj. Zabrane možda i nisu najsretnije rješenje, međutim, boljeg za sada nema. Čovjek današnjice, taj ultražestoki Homo Twitterus,  u startu je bijesan na sve; obuzdati ga nekim blažim sredstvima (argumentima, diskusijom, smirujućim dijalogom, projektima i procesima pomirenja…) bilo bi divno, ali pošto to do daljnjeg ne pali, na raspolaganju je stara dobra restrikcija.

Utorak, 10. august: Donald više ne stanuje ovdje

Na nekoj tribini u Beogradu, notorni Milorad Dodik izjavio da će Republika Srpska za osamostaljenje čekati nekog novog Donalda Trumpa. Dodik je toliko zasitio prostor sopstvenim ispadima da ga niko osim RTRS-a ne shvata ozbiljno. Danas više pažnje na mrežama izazove pogrešno zakopčano dugme na sakou Fadila Novalića neg njegove prijetnje otcjepljenjem, toliko je devalvirao taj nekada jaki adut. Pomenuta izjava trebala je biti provokacija, ali nije upalila. Osim Trumpa, Republika Srpska za osamostaljenje treba još nešto: hrabrog i sposobnog secesionistu, a svima je jasno da je amaterski blefer Dodik sve samo ne to. Pretvorio se u sijača mržnje, ponižava ljude, narode, gradove. Što mu više moć opada, to su izljevi bijesa i netrpeljivosti žešći. Šteta, sjetimo se vremena kada je s ponosom pričao o tome kako je u ratu spašavao Bošnjake, kad je bio uzdanica i međunarodnih snaga i svih razumnih ljudi u BiH. Ovo je jedna od najnazadnijih i najnepoželjnijih političkih transformacija na području bivše Jugoslavije. Bit će zanimljivo pratiti razrješenje procesa koji se približava kulminaciji.

Srijeda, 11. august: Požari

Sva ovdašnja vađenja na Milorada Dodika i njegovu destrukciju padaju u vodu kada se politika suoči sa stvarnim životnim problemima. Onomad su to bile poplave, ovog ljeta požari. Bjesnili su i prethodnih godina, što nije bilo dovoljno da se izvuče neka pouka, ili prevenira ovo što sada proživljavamo. Federacija nema ni jednu letjelicu osposobljenu za gašenje požara, ali ima stotine beskrajno skupih vozila za političku antielitu koja šparta zemljom uzduž i poprijeko, žureći za poslovima i sastancima koji nikome osim njima ne donose berićeta. Gore i Bosna i Hercegovina, nestaju u plamenu šume, životinje i endemske biljke. Preuzimamo upozoravajući post uvijek agilne Eko akcije, iza koje stoji Anes Podić:

„Ponavljamo: Prošli put smo slične požare imali 2012. godine. Nikakve lekcije BiH u međuvremenu nije naučila. Vatrogasne jedinice su i dalje oskudno opremljene, i dalje nemamo niti jedan jedini protivpožarni avion. Susjedna Crna Gora, sa 4x manjim GDP-em, ima 3 protivpožarna aviona, Makedonija 3, Hrvatska 12.

Samo Federalna uprava civilne zaštite ima godišnji budžet preko 23 miliona KM – jedan protivpožarni avion (Air Tractor) košta ispod pet miliona.“

Četvrtak, 12. august: Veležova evropska avantura

Velež je završio prvu poslijeratnu evropsku avanturu. Bilo je izvrsno, završilo neslavno, što je u ovom trenutku manje važno. Bitnija je činjenica da usred Premijer lige, jednog traljavog, korumpiranog i poluamaterskog sustava, niče klub u kojem su s uspjehom postavljeni temelji profesionalnog djelovanja: klub kojem je otet stadion, kojem su pokušali uništiti prošlost spaljujući artefakte o postojanju, kojem su se rugali zbog ispadanja u niži rang, sada bi mogao, ako prevaziđe krizu nakon teškog poraza, biti ozbiljan kandidat za titulu. Malo baca na patriotsko pretjerivanje opća podrška koju Velež dobija sa svih strana, pogotovo je objektivnom oku zasmetalo prisustvo političara na utakmicama.

Nogomet je ipak bolji bez njih.

Petak, 13. august: Nismo antivakseri, nego nećemo neke vakcine

Iz Banje Luke dolaze ohrabrujuće vijesti: više od 2.000 ljudi čekalo je u redu da primi vakcinu. Došao Pfizer! Utisak da je ovdašnje stanovništvo antivakserski raspoloženo – nije provjeren. Nije tačno da narod neće vakcine, narod neće AstraZenecu, što je također protivno racionalnom razmišljanju. Ipak, bitno je donijeti pravilnu procjenu, a ona u ovom slučaju nije da smo većinski antivakseri.

Subota, 14. august: Povorka i oko nje

Još jedna Povorka ponosa u Sarajevu uspješno je organizirana. (Pre)jako policijsko obezbjeđenje više se baziralo na strahu od potencijalnih nereda nego na kapacitetu protivnika Povorke da urade nešto ozbiljno. Što je u suštini dobra vijest. Polarizacija javnosti najvidljivija je bila na društvenim mrežama, što je također dobro. I ove godine kantonalna vlast istakla se akcijom simboličnog čišćenja ulica šmrkovima, što je nezamisliva pojava u savremenom svijetu – da ga vlast šuka sopstvenim građanima. Ovaj nakazni potez ponovo adresiramo Narodu i pravdi. Zanimljivost, 2021. godine ni SDA ni NiP nisu imali primjedbi, uglavnom su odšutjeli događaj koji im nije po volji, a kontramiting koji je prethodio događaju okupio je impozantnih tridesetak građana, što ništa ne govori o ukupnom raspoloženju, ali je znakovito kada se povede riječ o riješenosti protivnika Povorke da poduzmu nešto konkretno. Sarajevo u tom pogledu nije izuzetak. Osim što je kasnilo desetak godina za regijom, danas ovakvi događaji prolaze bez nasilja koje smo gledali u nekim drugim sredinama. Neka tako i ostane, nadamo se i da će broj blokiranih ulica iz godine u godinu biti sve manji.

Nedjelja, 15. august: Ko je šta jamio, jamio je…

Kad se ono prelazilo na euro, diljem Evrope osnivane su silne kontrolne komisije koje su trebale pratiti kako će trgovci zaokružiti cijene sa zarezom. Znači, kad  se pretvorba završi, da ne bude 16 eura umjesto 15,40. Međutim, trgovci su ušli sazada, mnogi od njih cijene uopće nisu zaokruživali. Ono što je prije pretvorbe bilo 15 ili 16 maraka, nakon završetka procesa postalo je 15 ili 16 eura.
Od tada je pojava eskalirala: danas auto košta kao onda omanji stan, televizor kao onda auto, a mobitel kao onda televizor. Uglavnom, ko je šta jamio, jamio je, nazad nemamo gdje, a naprijed svakako ne možemo. Ostanite u rovu u kojem vas je pandemija zadesila, sunce tuđe tranšeje neće vas grijat ko što ovo grije.