Kada su 5. marta 2020. registrovana prva dva slučaja zaraze koronavirusom u Bosni i Hercegovini, a istog mjeseca u ostalim državama u regionu, stanovništvo je suočeno s velikim izazovom i krizom koja se nije dogodila još od globalnog finansijskog kraha 2008. godine. Svijet se našao u problemima zbog nestašice adekvatne medicinske opreme za borbu protiv nepoznatog virusa. Ljudi su ostali bez poslova, čime je njihova egzistencija još više postala upitna. Suočavanje s nepoznatim potaknulo je razmišljanja i vjerovanja širom svijeta da je koronavirus namjerno napravljen, da je od njega preminulo mnogo manje osoba nego što je prijavljeno, da je podvala i da zapravo ne postoji.

Virus postaje novo manipulativno sredstvo za kreiranje i promociju problematičnih sadržaja. Istraživanje u kojem su sudjelovali novinari i novinarke, identificiralo je glavne probleme oko dezinformiranja tokom pandemije. Njih 46% identifikovalo je političare i izabrane zvaničnike kao glavni izvor dezinformacija, te je njih 81% reklo da se susreće s dezinformacijama barem jednom sedmično, a više od jedne četvrtine identificira lažne informacije više puta dnevno. Facebook je identificiran kao najplodniji širitelj dezinformacija.

Smrtnost u porastu zbog infodemije i dezinformacija o koronavirusu

Širom svijeta je zbog dezinformacija vezanih za koronavirus najmanje 800 ljudi umrlo u prva tri mjeseca ove godine, pokazala je studija objavljena u American Journal of Tropical Medicine and Hygiene. U istom istraživanju se navodi da je oko 5.800 ljudi primljeno u bolnicu kao rezultat lažnih informacija na društvenim mrežama. Mnogi su umrli jer su popili metanol ili sredstva za čišćenje na bazi alkohola, vjerujući da su ti preparati lijek za virus. Žrtve opakog virusa slijedile su savjete poput jedenja velike količine češnjaka ili gutanja ogromnih količina vitamina, dok su drugi pili tvari poput kravljeg urina, govore autori ovog istraživanja.  Svi se sjećamo čuvene lažne izjave predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa koji je sugerirao da konzumacijom i ubrizgavanjem dezinfekcioninih sredstava možemo ubiti virus u organizmu.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorila je da se “infodemija” oko Covida-19 širi jednako brzo kao i sam virus, a teorije zavjere, glasine i kulturološka stigma pridonose broju preminulih i povrijeđenih.

Pored pandemije, suočeni smo i s infodemijom, koja podrazumijeva prekomjerno širenje mnoštva informacija, kako u online, tako i offline sferi. Ona uključuje namjerno širenje dezinformacija i pogrešnih činjenica kako bi se potkopali javno zdravstvo, vlade i nauka s ciljem promocije alternativnih pokreta i pojedinaca.

Foto: Mirnes Bakija, Balkan Diskurs

U razgovoru sa slobodnim novinarom iz Bosne i Hercegovine Mirnesom Bakijom, on nam kaže da su od početka pandemije građani i građanke zatrpani informacijama koje dobijaju. „Nažalost, u tom moru informacija običnom medijskom konzumentu je teško da razvrsta bitne od nebitnih informacija, te da prepozna kada se radi o dezinformaciji. Širenje dezinformacija sigurno dovodi do većeg broja smrtnosti, pa smo imali osobe koje su pokušavale da ubrizgaju dezinfekcijsko sredstvo, zatim konzumiranje nezamislivih količina sintetičkih vitamina, sve do trovanja izazvanog konzumacijom velike količine češnjaka.”

Virus infodemije

Sporne informacije nastaju u ideologijama alternativnih pokreta i pojedinaca, koji radi različitih društvenih, političkih i ekonomskih interesa plasiraju svoje ideološko obojene teorije zavjere. Također, svjesni smo da pored lažnih portala, botova i pokreta protiv imunizacije imamo izabrane zvaničnike koji (namjerno ili ne) šire različite lažne informacije. Također, u laboratoriju dezinformacija sudjeluju i sami mediji.

Bakija smatra da dezinformacije da koronavirus ne postoji te da se radi o „običnoj“ gripi svakodnevno čitamo na društvenim mrežama, ali i u „neformalnim razgovorima je mnogo osoba koje prosto ne vjeruju s kakvim se problemom suočavamo na globalnom nivou“. Zaključuje da, nažalost, veliki broj tih ljudi „shvati da je koronavirus stvaran tek onda kada ga osjete na vlastitoj koži ili ukoliko oboli neko od bliskih im osoba“.

Foto: Tijana Cvjetićanin, Raskrinkavanje.ba

Tijana Cvjetićanin, urednica portala Raskrinkavanje.ba i ekspertica iz oblasti fact-checkinga, kaže nam da su anonimni portali najzastupljeniji u proizvodnji ili širenju netačnih informacija. Ako se pojavi nešto što će donijeti više klikova, bilo to lažna vijest ili istina, oni će je objaviti. „Ali, u najvećem broju slučajeva to su netačne informacije. Takvi portali su svakako činilac značajan u svemu tome samo zato što ih je mnogo. Ali individualno ne dolaze do velikog broja ljudi.“ Dodaje da će „mnogo više ljudi vidjeti dezinformacije ukoliko one budu objavljene u stvarnim i legitimnim medijima“.

Po njenim istraživanjima YouTube je mjesto na kojem se stvara ogroman broj dezinformacija. „Imamo čitavu novu generaciju jutjubera koji stvaraju isključivo dezinformativni sadržaj i na njemu zarađuju novac. Zovemo ih korona-influenseri.“ Kaže da se ti sadržaji zasnivaju isključivo na izmišljanju netačnih tvrdnji o pandemiji, na teorijama zavjera i slično.

Trendovi dezinformiranja u BiH i Crnoj Gori

Foto: Leila Bičakčić, CIN

Da li su političari i izabrani zvaničnici glavni izvor dezinformacija u BiH, pitali smo Leilu Bičakčić, direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo u BiH, koja nam kaže da jesu u većini situacija. Prvi izvor dezinformacija u BiH su upravo političari, jer namjerno predstavljaju informacije na način koji im ide u prilog. „Navikli smo na ovakav način obraćanja i na ‘interpretaciju’  koju slušamo u javnim nastupima. Nažalost, novinari često takve informacije prenose bez dodatne provjere.“

Bosna i Hercegovina se suočavala s niskim stepenom transparentnosti kriznih štabova na svim nivoima vlasti, što je dodatno narušilo povjerenje u same institucije. Na pitanje da li je ovo potaklo dodatno širenje dezinformacija u javnom prostoru u BiH, Bičakčić nam kaže da je problem opšteg nepovjerenja u sistem. „Previše puta su građani bili izloženi lažima i opstrukcijama, previše je afera, a premalo pozitivnih primjera koji bi dokazali suprotno.“ Iako smo već deset mjeseci u epidemiji, Bičakić nam kaže da još uvijek nemamo jasno definisan „put pacijenta“, ne zna se tačno kome i na koji način se pacijent javlja kad osjeti simptome, ko se može (a ko ne) testirati, šta se dešava dalje. „U isto vrijeme, krizni štabovi nas bombarduju najavama katastrofe, prijetnjama o urušavanju sistema, kritikama da su građani neodgovorni, bez stvarnog odgovora na bilo koje od pitanja koja bi pomogla u raspetljavanju zdravstvenog čvora.“

Foto: Tijana Velimirović, CDT

Tijana Velimirović, koordinatorica projekta Raskrinkavanje.me, kaže da je situacija slična i u ostalim državama regiona, ali kada su u pitanju transparentnost i dobra komunikacija, u Crnoj Gori je bilo dobrih primjera. „Institut za javno zdravlje je od početka pandemije svakodnevno izvještavao o stanju u zemlji, slao građanima preporuke, savjete i mjere koje treba poštovati kako bi se epidemija u zemlji što prije suzbila.“ No dodaje da je problem generalno nepovjerenja u institucije, a ono je rezultat dugogodišnje netransparentnosti i loših odluka, ali i selektivnog kažnjavanja zbog nepoštovanja epidemioloških mjera te dominacije politike nad stručnim institucijama.

Ostali zajednički trendovi za zemlje u regionu su fake portali, društvene mreže, mediji i sami građani. Kako bi se sistemski olakšala borba protiv širenja dezinformacija, potrebno je jasno identificirati nastanak i svrhu lažnih vijesti, te njihovu promociju i širenje.

U slučaju Bosne i Hercegovine, platforme kao što su Raskrinkavanje.ba i Istinomjer.ba bile su korektor sadržaja plasiranog u javnosti. Ekipe Raskrinkavanja i Istinomjera svakodnevno prate i provjeravaju informacije koje se pojavljuju u medijima, na društvenim mrežama, te kroz izjave zvaničnika/ca. Tokom trajanja vanrednog stanja zbog novog koronavirusa, na ovim platformama može se čitati dnevno ažuriran pregled raskrinkanih dezinformacija, te izjava i najava zvaničnika/ca u BiH vezanih za epidemiju Covida-19. Analiziraj.ba je pomno pratio i analizirao kako informacije na društvenim medijima, tako i medijske sadržaje javnih emitera, te ostalih emisija na TV stanicama koje su se bavile temom pandemije, a također u tekstovima su analizirali i demaskirali brojne anomalije koje su u društvu nastale s pojavom koronavirusa.

Kada je riječ o Crnoj Gori, Digitalni forenzički centar, projekat Atlantskog saveza Crne Gore, s ciljem suzbijanja problema dezinformacija i lažnih vijesti, kreirao je live blog koji na krajnje jednostavan način prezentira dokaze o dezinformacijama i narativima koji se šire u medijima i na društvenim mrežama u toj zemlji. Platforma Raskrinkavanje.me također svakodnevno prati sve informacije i sadržaje koji se plasiraju u javnosti, te istraživanjima reaguju na brojne dezinformacije u javnom prostoru.

U izvještaju Mediacentra Sarajevo i Instituta za medije Crne Gore kaže se da su „sekcije za komentare na bh. i crnogorskim online medijima poligon za uvrede i ismijavanje, a nivo argumentovane rasprave na objave svjetskih i domaćih zdravstvenih organizacija, kriznih štabova, te izjava predstavnika vlasti i stručnjaka o koronavirusu izuzetno je nizak“. Navode da uvrede i ismijavanja doprinose relativizaciji objava domaćih i svjetskih zdravstvenih organizacija i institucija, epidemiologa i predstavnika vlasti, i mogu da utiču na njihov kredibilitet, a time i na javno zdravlje.

Velimirović, ispred platforme Raskrinkavanje.me, kaže da su, iz njenog iskustva, u Crnoj Gori glavni izvor dezinformacija „društvene mreže, tabloidi i portali iz regiona. Trenutno, u jeku pandemije koronavirusa, glavni dezinformatori su teoretičari zavjere sa društvenih mreža, samozvani stručnjaci koji pratiocima šire ideje neutemeljene naučnim ni bilo kakvim drugim dokazima i tako opasno utiču na njihovo zdravlje“.

Također kaže da legitimni mediji u Crnoj Gori često budu generatori sadržaja koji uzrokuju širenje dezinformacija. „Ono što je u Crnoj Gori čest problem je takozvano copy-paste novinarstvo, prenošenje sadržaja iz regionalnih medija prije provjere istinitosti informacija koje se prenose.“ Ona dodaje da ovakvo prenošenje uzrokuje samo njihovo dalje dijeljenje i širenje i u suprotnosti je sa svim kodeksima koje novinari moraju poštovati kako bi građanima i konzumentima ponudili pravi i tačni sadržaj. Njihova baza podataka kazuje da su online mediji mnogo češće izvor dezinformacija nego mediji s tradicionalnim uređivačkim procesom – štampa i televizija.

Foto: Dr. sc. Danijela Jurčić

Dr. sc. Danijela Jurčić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru kaže da je novinarstvo u Bosni i Hercegovini u velikoj krizi. „Vijesti se prenose i plasiraju na posve novi način. Novinarstvo se danas svelo na puko izvještavanje, lagane i trivijalne priče, blic vijesti i mnoštvo fotografija. Informacija je postala izvorom zarade, a u tom kontekstu njezina kvaliteta opada.“ Ona dodaje da su uzroci novih trendova u novinarstvu prije svega ekonomski pritisci i profitni motivi vlasnika, pa je imperativ medija postao šokiranje publike, a ne informiranje. „Otkako imamo situaciju s Covidom, fake news je svakodnevna pojava u domaćim medijima. Po mome mišljenju, prije svega razlog je podizanje prihoda, potom obmana, promoviranje političkih ciljeva, ali i traljavo novinarstvo. Često novinari objave vijest a da i ne provjere sve činjenice.“

Foto: Nataša Ružić, Pobjeda

Sličnog mišljenja je i profesorica iz Crne Gore Nataša Ružić, sa  Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore, koja kaže da mediji i građani mogu biti izvor dezinformacija. „Mediji se najčešće pravdaju brzinom kao tehnološkom stegom koja ih na neki način ograničava da kvalitetno i u skladu s profesionalnim i etičkim standardima obavljaju svoj posao.“ Dodaje da su novinari u trci za senzacijom da objave neku informaciju koja je djelimično tačna, ili se dešava da je mladi novinar izmanipulisan od strane izvora. Osim ovoga, problem leži, kako navodi, i u medijskoj nepismenosti novinara. „Na portalima je angažovan mali broj novinara koji bi trebao proizvesti stotinu informacija dnevno, pa se sve svodi na copy-paste novinarstvo. Ovdje ne ubrajam mejnstrim medije.“ Ona misli da fake portali nisu glavni izvori od kojih potiču problematični sadržaji. „U Crnoj Gori smo imali razne sporne situacije. Na primjer, informativna agencija je bila izvor netačne informacije ili radijska stanica je objavila lažnu vijest jer se željela našaliti, ali drugi mediji su nasjeli i preuzeli tu informaciju. Tako da fake portali nisu glavni izvori lažnih vijesti u mejnstrim medijima, već sami mediji objavljuju povremeno lažne informacije.“

Foto: Hana Sokolović, N1

Novinarka Hana Sokolović, koja je tokom lockdowna bila reporterka N1 televizije, kaže da postoje mediji koji se bore za povjerenje javnosti gradeći visokoprofesionalne standarde provjere informacija koje plasiraju, poput N1, a postoje i oni čiji jedini interes je klik. I njih je danas mnogo više. „U tom smislu, društvo je izloženo ogromnom broju informacija i prirodno je da se ponekad ljudi ne uspijevaju izboriti s pitanjem šta je tačno, a šta dezinformacija. Za štetu koju dezinformacije izazovu odgovorni su oni koji ih plasiraju.“

Kako izvještavati u vrijeme pandemije? Sokolović kaže da to podrazumijeva konstantno prenošenje informacija o bolesti, smrti i neizvjesnosti. „To je vjerovatno najružniji dio ovog posla. Izazov je u tome što, uz obavezu da izvještavate o onome što je realna opasnost za javno zdravlje, trebate pokušati ljude ne zastrašiti, ponuditi nadu, truditi se da ne proizvedete okidač traume za brojne građane koji u BiH pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, a kojima bi ove okolnosti mogle biti povod za ponovno proživljavanje traume.“ Dodaje da je postojao dodatni pritisak izazvan očekivanjem javnosti da mediji ponude nekakva rješenja „za strah koji smo svi osjećali, naročito na početku pandemije, a to je bio zadatak institucija“: “Važno je da ljudi znaju da se i novinari i novinarke plaše – za svoje zdravlje i zdravlje najbližih, te da ispred vlastite dobrobiti stavljaju dobrobit onih koji ih slušaju, čitaju i gledaju, a koje žele informirati i pomoći im da se zaštite u trenutnim okolnostima. Nisam sigurna da institucije, odnosno većina ljudi u institucijama, razmišljaju na ovaj način.“

Foto: Katarina Janković, Analitika

Katarina Janković, novinarka Pobjede, kaže da su „novinari ti koji su radili i onda kad drugi nisu, kojima je pandemija izazov i dodatna obaveza i odgovornost da apeluju na javnost i doprinesu javnom interesu i pomognu zdravstvenim vlastima u borbi protiv širenja infekcije“. Dodaje da, nažalost, mediji često šire dezinformacije, ali ipak je mišljenja da su ona i njene kolege u Crnoj Gori dobro odgovorili zadatku. „Dezinformacije su uvijek opasne, ali mislim da ih više plasiraju pojedinci na društvenim mrežama nego što to čine novinari.“ Zaključuje da su mediji ti koji imaju moć da dopru do velikog broja ljudi, pa se i njihov doprinos smatra borbom za javno zdravlje. „Institucije u Crnoj Gori oslanjale su se na medije i zajedno smo apelovali na javnost, ali u ovom trenutku nisam sigurna da se naš glas čuje.“

Foto: Semir Mujkić, BIRN

Urednik BIRN-a BiH Semir Mujkić nam je rekao da je provjera činjenica osnovni uslov novinarskog rada. Posebice u vrijeme pandemije. „Novinari i mediji u značajnoj mjeri mogu tokom pandemije da direktno utiču na zdravlje građana i njihovo povjerenje u stručnjake, ljekare i zvaničnike. Iznošenje neprovjerenih navoda može da ugrozi nečiju sigurnost i zdravlje pa novinari i mediji tokom pandemije moraju da budu posebno pažljivi, ne samo da provjeravaju činjenice nego i da budu sigurni da ih predstavljaju u ispravnom kontekstu.“

Širenje dezinformacija u BiH i Crnoj Gori tokom pandemije

Kada se dezinformacija kreira, ona mora doći do što većeg broja konzumenata takvog sadržaja. Društvene mreže su danas glavne platforme za promociju problematičnih sadržaja.

Cvjetićanin smatra da je najplodnije tlo u BiH za njihovo širenje i promovisanje Facebook, jer je na njemu najviše ljudi. YouTube je također popularan, ali ne u toj mjeri kao Facebook. Ali se Google i Facebook koriste u kombinaciji kroz korištenje oglasa

Kada je u pitanju Crna Gora, Velimirović kaže da se pomoću Facebooka velikom brzinom dijele i šire informacije, a dezinformacije, čini se, još brže. „Raskrinkavanje je partner Facebooka na njihovom Third-Party Fact-Checking programu, koji funkcioniše od 2016. godine s ciljem da identifikuje činjenično netačan sadržaj i umanji njegov doseg. Uz projekat i saradnju sa tom mrežom, mi i svi regionalni faktčekeri koji su uključeni u taj program trudimo se da dođemo do što većeg broja sumnjivih objava i raskrinkamo ih kako bismo korisnicima približili njihovu opasnost.“

Odgovornim izvještavanjem protiv dezinformacija

Mujkić smatra da bi novinari tokom pandemije trebali biti posebno pažljivi i obavezno navesti izvor informacija koje objavljuju. „Trebali bi biti potpuno iskreni o tome na koji način su došli do informacije uz navođenje izvora. Tako će građanima dati mogućnost da sami ocijene relevantnost informacije, a ne da novinari to rade za njih. Također, važno je ispraviti pogrešan navod ili tvrdnju, uz napomenu da je raniji tekst sadržavao grešku.“ Ispravke ispod tekstova, praksa koju imaju svi veliki svjetski mediji, neće oslabiti integritet medija, već ga upravo ojačati, jer će čitaoci znati da je iskren. Dodaje da je povjerenje čitalaca važno i ne smije se uzimati olako. „Novinari su svjesni da neki građani prihvataju njihove navode, odnosno navode koje prenose, i da to može utjecati na njihovo zdravlje ili ponašanje zvaničnika, što opet može utjecati na cijelo društvo. Novinari moraju obratiti pažnju da ne stvaraju paniku, da informišu građane na ispravan način i da kod javnog zdravlja ne smije biti kompromisa između želje za većom čitanošću i dostojanstva profesije i ljudi o kojima pišemo.“

Foto: Asim Šahinpašić, International Burch University

Docent Asim Šahinpašić sa Internacionalnog univerziteta Burch kaže da je medijska i informacijska pismenost izuzetno važna u doba pandemije Covida-19 jer od toga može zavisiti nečiji život. „Da bi spriječili dalje širenje dezinformacija, građanke i građani trebaju provjeriti vjerodostojnost izvora vijesti i informacija te kredibilitete medija koji izvještavaju o pandemiji. Informacije iz društvenih  medija treba provjeriti i uporediti s onim u etabliranim masovnim medijima.“ Dodatni izazov za građane i građanke je što moraju postati medijski opismenjeni eksperti za „lažne vijesti“ kako bi preživjeli „novu normalnost“ koju je nametnula  pandemija.

Foto: Lamija Silajdžić

Lamija Silajdžić sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, ekspertica iz oblasti medijske i informacijske pismenosti, kaže da su i mladi i starije osobe jednako pogođeni dezinformacijama. Građani i građanke nemaju priliku obrazovati se u ovom kontekstu, pa je njen savjet u doba pandemije da koriste samo pouzdane informativne platforme.

Novi talas dezinformacija

Profesor Šahinpašić kaže da je javnost izložena kakofoniji medijskih objava kojima je svakodnevno bombardiraju putem društvenih mreža i masmedija te nedostatku respektabilnih izvora koje mogu konsultirati za provjeru vjerodostojnosti vijesti o pandemiji. „To će se dodatno zakomplicirati kada počne sezona vakcinacije (nakon službenog odobrenja vakcine), jer će biti teško razlučiti šta je sigurno a šta ne, i koje referentne izvore koristiti za donošenje valjanih odluka. Zbog toga je potrebno razviti vještine kritičkog razmišljanja i vlastite metode analize medijskih sadržaja plasiranih putem društvenih mreža i masovnih medija da bi se izbjegle zamke medijske nepismenosti.“