Kako biste nastavili izvještavati kada vam državni dužnosnici redovito prijete, kako biste vodili svoj informativni program kada je gotovo nemoguće pristupiti javnim informacijama, da li biste objavili svoju priču kada se zbog toga suočite s pritvorom ili represijom, a upravo to je život afganistanskih medijskih djelatnika pod talibanskim režimom.
Odgovor je uglavnom, da. Nedostatak pristupa javnim informacijama i rastuća cenzura talibanskog režima nad afganistanskim medijskim djelatnicima guše radnu sposobnost novinara i pretvaraju zemlju u pustinju vijesti u kojoj i Afganistanci i međunarodna publika imaju vrlo ograničen pristup pouzdanim informacijama.
Talibansko preuzimanje vlasti u Afganistanu privuklo je veliku pažnju međunarodnih medija. Svi su bili svjedoci dramatičnih slika afganistanskih porodica koje pokušavaju pobjeći, očajnički se bojeći odmazde talibana zbog svojih profesionalnih aktivnosti, ideja ili uvjerenja. Međutim, medijska je pažnja uglavnom nestala čim osoblje zapadnih zemalja više nije bilo ugroženo.
Mnogi Afganistanci koji su pokušavali pobjeći bili su novinari i medijski djelatnici koji su morali birati između života i smrti, muškarci i žene koji su pomogli u razvoju šarolikog medijskog sektora u posljednja dva desetljeća u okviru razvoja jačeg civilnog društva u Afganistanu.
Dok su neki premješteni u sigurne zemlje zahvaljujući radu Međunarodne federacije novinara (IFJ) i mnogih drugih grupa za ljudska prava, mnogi drugi su bili prisiljeni ili su odlučili ostati i pokušati nastaviti raditi svoj posao u iznimno teškim uvjetima koji se kreću od službene i neslužbene cenzure do fizičke prijetnje ozbiljnim finansijskim problemima u medijskom sektoru koji su doveli do stope nezaposlenosti od 70 posto među novinarima i zatvaranja desetaka medija.
Unatoč nedaćama, hrabri afganistanski novinari i medijske kuće nastavljaju raditi hvale vrijedan posao u izvještavanju o onome što se događa u zemlji.
Afganistanski nacionalni sindikat novinara (ANJU), uz podršku IFJ-a i norveškog sindikata novinara, proveo je opsežnu anketu među stotinama afganistanskih novinara, od kojih je značajna većina osudila poteškoće s kojima se susreću u pristupu javnim informacijama i cenzuru koju trpe pod vlašću talibana.
Na primjer, 86 posto ispitanika požalilo se na nedostatak jasnog zakonskog okvira za novinare za pristup javnim informacijama koji im pomaže da shvate koje su prakse zakonite, a koje ne. Većina njih pozvala je hitno na izradu jasnog zakonodavstva za rad medija i novinara.
Novinari i medijski djelatnici također su izrazili zabrinutost zbog cenzure njihovog rada. Čak 70 posto od više od 500 ispitanih novinara reklo je da afganistanski mediji ne mogu proizvoditi vijesti slobodno i nezavisno, dok je 24 posto njih reklo da mogu učiniti vrlo malo bez dopuštenja talibana.
To ima direktan utjecaj na medije koji često nemaju dovoljno vijesti za proizvodnju programa koje su radili u prošlosti. U konačnici, ova nesposobnost za proizvodnju sadržaja dovela je do masovnog zatvaranja medijskih kuća i gubitka radnih mjesta: 2.334 novinara još uvijek rade od prijetalibanskog maksimuma od 5.069.
Prijetnje slobodi medija nadilaze cenzuru i utiču na međunarodne i domaće novinare te snažno ograničavaju informacije koje primamo o tome što se događa pod novom vladavinom Talibana.
Većina ispitanika rekla je da ne mogu izvještavati o događajima bez verbalnog i fizičkog uznemiravanja, što ih sprečava da izvještavaju o osjetljivim pričama kao što su skupovi i protesti protiv vlasti zbog straha od odmazde.Medijski krajolik u Afganistanu propada vrtoglavom brzinom. Talibanima je trebalo samo nekoliko mjeseci da pretvore šarolik medijski sektor u pustinju vijesti.
Od medijskog sektora s novinarkama i bogatom prisutnošću međunarodnih dopisnica, do medija u kojem malo žena može raditi i gdje se nezavisne novinarke i medijske djelatnice suočavaju s zatvorom i fizičkim napadima ako se usude raditi svoj posao.
Izvor: IFJ
