Prema mišljenju struke, zemlja s malim brojem stanovnika kao što je Crna Gora, a samim tim i malom gustinom naseljenosti imala je predispozicije da epidemiju uspješno stavi pod kontrolu.

Stanovništvo je, paralelno s proglašavanjem epidemije, medijski bilo bombardovano crnom hronikom i dnevnim bilansima iz drugih evropskih zemalja (Italija, Španija, Velika Britanija). U vazduhu se osjećao samo strah od dana kada će brojke oboljelih i preminulih naglo skočiti, odnosno, kada će i Crna Gora doživjeti zloslutni „pik“ na grafikonu koji pokazuje progres pandemije.

Konferencije za štampu Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT) na dnevnom su nivou obavještavale o slučajevima oboljelih i preminulih, kao i o mogućnostima stvaranja tzv. klastera ili žarišta epidemije. Kako su u ovakvim situacijama, nažalost, prije razuma i savjesti najbolji partneri strah i panika, tako su Crnom Gorom kružile i razne neistine – o stotinama zaraženih i najavi „italijanskog scenarija“.

Građani se ne mogu oteti utisku da smo preko noći prešli dvije krajnosti – od drakonskih mjera, nepovoljnih prognoza i neizvjesnosti do potpune relaksacije i Vladinih poziva na ljetovanje u Crnoj Gori.

Pandemija COVID-19 dokazala je svijetu da virus ne poznaje granice. Atmosfera u Crnoj Gori krajem 2019. godine ni na koji način nije ukazivala na to kakav život možemo očekivati u narednim mjesecima. U decembru je u Parlamentu izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je nanovo podijelio crnogorsko društvo. Sva pažnja javnosti je bila usmjerena na ishode tog zakona, pa su sve druge teme ostale po strani. Enormna zaduživanja kao potpora odavno nestabilnoj ekonomiji, ulaganje u nacionalna preduzeća koja su dokazani gubitnici, pa i pandemija COVID-19 prošli su ispod radara javnosti.

Posljednji u Evropi s prvim slučajem zaraze

Institut za javno zdravlje Crne Gore je svojim redovnim saopštenjima informisao javnost o progresiji pandemije u svijetu, kao i o riziku za našu zemlju. Crna Gora je, spletom više okolnosti, posljednja zemlja u Evropi koja je zabilježila prvi slučaj zaraze. Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti je donijelo prvi set mjera u cilju sprečavanja širenja epidemije. Stupile su na snagu 16. marta, s predviđenim trajanjem od najmanje 15 dana, a podrazumijevale su: prekid rada u vaspitno-obrazovnim ustanovama, zabranu svih javnih okupljanja u Crnoj Gori, zabranu posjeta u bolnicama i zatvorima i uplovljavanja svih kruzera i jahti. Već 17. marta u Crnoj Gori su registrovana prva dva slučaja zaraze. Reakcije stanovništva pratila je velika doza panike, što je za posljedicu imalo gužve u prodavnicama i pravljenje zaliha namirnica koje su po svom obimu dovoljne za čak četiri mjeseca. Ubrzo je došlo do nestašice zaštitne opreme (rukavice, maske) i sredstava za višenamjensku dezinfekciju. Nažalost, velika potražnja za dezinfekcionim sredstvima dovela je do toga da vlasnici određenih apoteka udvostruče njihovu cijenu. Prema riječima ministarke ekonomije, ovakav potez je – u skladu sa zakonom, ali nije moralan.

Iako su preventivne mjere bile relativno pravovremene, Vlada Crne Gore i Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti u početku nijesu obavještavali javnost o kapacitetima u zdravstvenim ustanovama, zalihama zaštitne opreme i materijala za jednokratnu upotrebu, broju testova i respiratora. To je kod određenog broja građana otvorilo dovoljno prostora za dodatno nepovjerenje i nesigurnost u kapacitete zdravstvenog sistema Crne Gore. Odnosno, nepovjerenje i nesigurnost dodatno su hranjeni i korupcionaškim aferama koje su u godini iza nas potresle Crnu Goru, a dokazano su budžetu države nanijele višemilionsku štetu. Nezavisni mediji u Crnoj Gori prenosili su apele zdravstvenih radnika kojima nedostaje zaštitna oprema (konkretan primjer je načelnik internog odjeljenja bolnice u Ulcinju).

Državljani Crne Gore koji su boravili u inostranstvu pri povratku su smještani u prilagođene karantine (14 dana u objektima koji su za vrijeme pandemije pretvoreni u karantin i 14 dana kod kuće). Prvih dana, kada još uvijek režim samoizolacije nije jasno utvrđen, postojali su dokazi o pojedinačnim prekršajima izrečenih mjera. Tada se na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore pojavio spisak s ličnim podacima svih kojima su ove mjere izrečene. Javnost je u reakcijama bila podijeljena, dok su određene organizacije zahtijevale ocjenu ustavnosti ovog poteza.

Izvor: balkaninsight.com

Uvođenjem policijskog časa, zabrane i ograničenja kretanja, broj lica koja su kršila mjere i propise svakog se dana uvećavao. Novčane kazne su bile među najvišim u regionu (800 do 2.000 eura), a građani koji su počinili krivično djelo su više časova zadržavani u prostorijama centara bezbjednosti, gdje nije bilo moguće održati preporučenu fizičku distancu. Negodovanje i nepovjerenje kod građana je uzimalo maha, uz tvrdnje da zakoni nisu za sve jednaki.

S porastom broja registrovanih slučajeva uslijedilo je i dalje pooštravanje mjera. Zatvoreni su ugostiteljski objekti, tržni centri, zanatske radnje… Uprkos izjavama iz resornih ministarstava da neće biti posljedica po ekonomiju, zatvaranjem radnih mjesta i ukidanjem isplata mnoga domaćinstva su zašla u domen siromaštva. Vladini paketi pomoći malim i srednjim preduzećima uspjeli su na jedan način da pomognu zaposlenima, međutim, radnici i preduzeća iz tzv. „sive ekonomijе“ našli su se u problemu. Naime, takvi zaposleni nijesu prepoznati u sistemu, iako njihova djelatnost unosi „živi“ kapital u crnogorski ekonomski sistem, ona mu dugoročno šteti.

 Iako je treći predviđeni paket pomoći bio najavljen, do njegove podjele još nije došlo. Vlada pokušava da fokus javnosti prebaci na okršaje s opozicijom (u Budvi je došlo do prekrajanja izborne volje građana). Od 2016. godine DPS je s koalicionim partnerima opozicija u tom gradu. Istupanjem jednog odbornika na stranu DPS-a dolazi do pokušaja smjene vlasti, sa zapletima i nemilim svakodnevnim scenama ispred zgrade Opštine.

Mala zemlja, veliki izazovi zdravstvenog sistema

Kako su obrazovno-vaspitne ustanove među prvim zatvorene, već 23. marta je pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete, a u saradnji s televizijama s nacionalnom frekvencijom organizovana nastava na daljinu. Prikazani sadržaj je uredno pratio školski program, ali ćemo, ipak, naredne godine sa sigurnošću znati koliko uspješno je gradivo usvojeno. Jedna od boljih stvari koje su se desile je upravo veća zastupljenost obrazovnog sadržaja na televiziji. Postoje naznake da će se i ubuduće jedan dio (dodatne) nastave ovako izvoditi.

Za vrijeme trajanja pandemije obustavljeno je izvođenje svih medicinskih intervencija za pacijente koji nijesu životno ugroženi. Onkološki pacijenti su mogli da nastave s neophodnim terapijama koje primaju unutar zdravstvenih ustanova, ali ostali su bili prepušteni čekanju i agoniji. S obzirom na to da je Crna Gora među zemljama s manjim brojem stanovnika (625.266, a gustina naseljenosti je 45,27/km2), čini se da nije preveliki izazov u budućnosti uspostaviti zdravstveni sistem koji će odoljeti svim vanrednim okolnostima i paralelno sprovoditi svoju regularnu djelatnost.

Potrebno je imati u vidu da su sve izrečene mjere i odluke zapravo političke, a donesene su u konsultaciji sa strukom. Takođe, u Crnoj Gori kao i u zemljama u regionu je izborna godina, pa su se određeni potezi aktuelne vlasti tumačili kao predizborna kampanja. Odnosno, vladajuća partija je medijskom zastupljenošću, distribucijom pomoći i radom Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti već ušla u predizbornu kampanju. Vladajuća koalicija odredila je 30. avgust za dan održavanja izbora (podsjećanje: prethodni parlamentarni izbori su bili 16. oktobra 2016).

Prema istraživanjima javnog mnijenja, građani Crne Gore najviše povjerenja su imali u Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti.

Članovi NKT-a su takođe i članovi Predsjedništva i Glavnog odbora Demokratske partije socijalista, pa se nedvosmisleno može zaključiti da vladajuća partija upravo računa na uspješan izlazak iz epidemije kao pogonsko gorivo za pobjedu na narednim izborima (uprkos podjelama u crnogorskom društvu na osnovu identitetskih pitanja, nepovoljnoj ekonomskoj situaciji).

Prema informacijama Vlade Crne Gore, posljednji inficirani pacijent se oporavio 24. maja, a već tada su i mjere zabrane uveliko stavljene van snage ili relaksirane. Pošto nije bilo novih prijavljenih slučajeva, 2. juna je proglašen kraj epidemije.

Broj urađenih testova se kreće oko 12.000, ali je javnost ostala uskraćena za informaciju o kakvim se testovima radi i koliko su bili zastupljeni tzv. „brzi“ ili orijentacioni testovi. Iz prvog talasa pandemije zemlja je izašla sa sljedećim bilansom: 324 zaražena i devet preminulih.

Već 14. juna se pojavio novi importovani slučaj zaraze. Riječ je o državljaninu BiH. Kako je Crna Gora otvorila granice za susjedne zemlje izuzev Srbije, tenzije u društvu su se pojačale. Odnosno, javnost je bila opterećena saopštenjima zabrinjavajućeg tona između dva ministra zdravlja (Srbije i Crne Gore), ali i ostalih visokih funkcionera.

Nakon tog 14. juna broj potvrđenih slučajeva se svakodnevno povećava, a članovi Vlade i NKT-a su kao okidač proglasili litije (koje se preko pola godine održavaju u Crnoj Gori, kao odgovor na Zakon o slobodi vjeroispovijesti) i fudbalski derbi Partizan-Crvena zvezda.

Ekonomske posljedice i lekcije pandemije

Sada se Crna Gora nalazi pred ekonomskim izazovima i turistička sezona je pod velikim znakom pitanja. Prošle godine je uloženo 1,35 milijardi eura u deset najvećih turističkih projekata, a sve s ciljem da se premaši prošlogodišnji broj turista (2,6 miliona). Prve procjene nedvosmisleno pokazuju da će prihodi od turizma biti manji za 70 odsto.

Naglo otvaranje granica i trka s vremenom da se naša zemlja proglasi „corona free“ destinacijom jasno pokazuju da se svi napori ulažu u spašavanje turističke sezone. Iako Institut za javno zdravlje i dalje vrši testiranja i broj potvrđenih slučajeva pokazuje vidljivije uvećanje u odnosu na prvi period borbe sa COVID-19, stanovništvo se ponaša dosta relaksirano, a nadležni apeluju na ličnu odgovornost. Odnosno, virus nije nikada nestao, on samo miruje i čeka najpogodniji način da napravi novo žarište. U prirodi virusa je da se širi, a mi ljudi smo idealne mete (družimo se, krećemo se i putujemo). Nagli skok broja inficiranih u regionu bi mogao poslužiti kao opomena crnogorskim nadležnim organima da mjere prevencije budu drugačije. Na kraju, Kina, koja je pokazala najveći stepen spremnosti u borbi s pandemijom, još uvijek vrši trijažu, testira i šalje u obavezan 15-dnevni karantin sve osobe koje ulaze u zemlju.

Za vrijeme epidemije dokazano je rastao i broj žrtava nasilja u porodici. NVO „Sigurna ženska kuća“ uputila je apel za obezbjeđivanje dodatnog smještaja za svoje korisnice jer su njihovi kapaciteti još u prvim nedjeljama epidemije popunjeni.

Velike pobjede se ostvaruju zajedno. To uključuje i borbu s pandemijom. Odgovorna vlast, mediji koji ne manipulišu senzacionalističkim naslovima, nekorumpirani ljekari – osnov su za povjerenje kod građana. Konkretno u Crnoj Gori, na bezbolan način se pokazalo da zdravstvo nema adekvatne uslove za rad, pomoć je stizala u poodmaklim danima epidemije. Ususret novom rebalansu budžeta u Crnoj Gori, građani se nadaju da će se i što se tiče ekonomije struka više pitati. Odnosno, da će Crna Gora zauzeti kurs stabilne ekonomske politike i graditi ekonomiju koja se neće u najvećem dijelu oslanjati na turizam, već na poljoprivredu, male i srednje biznise.

Ususret parlamentarnim izborima rastu tenzije u društvu. Skreće se pažnja javnosti s velikih budžetskih zaduženja, a prebacuje se fokus na vječna identitetska pitanja u Crnoj Gori. Predizborni slogani sadrže hvalospjeve vlasti o pobjedi nad COVID-19, a polako naviru stari problemi. Prema prognozama stručnjaka, najesen će se u Crnoj Gori osjetiti prave posljedice ekonomske krize. Prema procjenama ekonomskih analitičara, ali i poslanika opozicije, nakon parlamentarnih izbora građane Crne Gore očekuje smanjenje plata i nezapamćena ekonomska kriza.

Građani, dovedeni do ivice siromaštva, zatrovani nacionalnim, vjerskim, identitetskim podjelama, sve češće bivaju gurnuti u sukobe. Zato, s pobjedom nad epidemijom, nadamo se da će u Crnoj Gori napokon pobijediti razum i volja za pristojnim životom. Odnosno, nadamo se da za sve ovo vrijeme nismo samo naučili kako se pravilno peru ruke.

 Epidemija je pokazala da visok stepen lične odgovornosti i savjesti može biti najbolje oružje u kriznim situacijama, ali i da su država i cijeli sistem jednako jaki koliko i njihove najslabije karike. Samohrani roditelji, roditelji djece s posebnim potrebama, osobe s hroničnim zdravstvenim tegobama, socijalno ugrožene kategorije, odnosno, pojedinci čiji životi inače zbog različitih okolnosti najviše liče na karantin, i za vrijeme epidemije su vukli najveći teret.

Pandemija je učinila nezamislivo, odnosno, svijet je na trenutak zastao i dobili smo priliku da kao pojedinci i kao društvo preispitamo svoje djelovanje. Sramota  21. vijeka je da se desi epidemija ovakvih razmjera, ali možda će nas ovo naučiti da nauka, solidarnost, međuljudska (državna, regionalna) saradnja i dobre namjere moraju uvijek biti u trendu.

Ovaj blog je objavljen u okviru inicijative „Priče iz regiona”, koju sprovode Res Publica i Institut za komunikacijske studije (Makedonija), u saradnji s Institutom za demokratiju i medijaciju (Albanija), Analiziraj.ba (BiH), Radio KIM (Kosovo), Sbunker (Kosovo), građanskom inicijativom „Ne davimo Beograd“ (Srbija) i PCNEN (Crna Gora).