Razvojem genetike i razotkrivanjem ljudskog genoma našli smo se pred izazovom s kojim se nije suočila niti jedna generacija prije nas. Prvi smo ljudi u povijesti kojima je postalo moguće stvoriti čovjeka prema vlastitoj želji. Naše potomstvo više ne mora biti prepušteno genskoj lutriji, spontanom miješanju nasljednih osobina predaka, imamo moć odabira. Teško je predvidjeti hoće li ova mogućnost u konačnici rezultirati srećom i napretkom ljudske vrste ili velikim razočaranjem.
Još je davne 2009. The Telegraph pisao o ponudi klinike za plodnost u Los Angelesu budućim roditeljima da izaberu boju očiju i kose svog djeteta. Ta je ponuda naišla na veliko nezadovoljstvo i negodovanje, u osnovi vrlo konzervativne, američke javnosti pa je klinika odustala od planiranog programa. Ali želja za manipuliranjem genetskim svojstvima nije nova. Stoljećima smo pokušavali osmisliti metode kojima bismo poboljšali ljudsku vrstu otklanjanjem nasljednih nedostataka te poticanjem poželjnih osobina.
Indijski primjer
Primjerice, indijski tradicionalni društveni ustroj već tri i pol tisuće godina strogim propisima i još strožim kaznama pokušava onemogućiti kastinsko miješanje ženidbom radi očuvanja pretpostavljenih poželjnih osobina najvišeg, brahmanskog staleža njegovom društvenom izolacijom u odnosu na ostale društvene skupine. Ukoliko bi se brahman ipak oženio pripadnicom niže varne, takav grubi prijestup kastinskog ustroja rezultira društvenom degradacijom buntovnog para do najnižeg sloja potpuno obespravljenih parija. Kad su se članovi europskih vladarskih loza ženili međusobno, nisu to činili samo radi političkih saveza, očuvanja ili povećanja bogatstva i moći, već i radi “plave krvi”. Ta je kobna zabluda u velikom broju slučajeva urodila genetskim malformacijama potomaka uslijed reprodukcije među srodnicima. U starom je Egiptu idealan bio brak faraona s vlastitom sestrom (po uzoru na božanski par, brata i sestru Ozirisa i Izidu), ali ovoga puta ne samo radi očuvanja plemenite, već i božanske krvi.
Od ovakvih prilično nespretnih pokušaja diferencijalne selekcije socijalnih kategorija do najokrutnije zloupotrebe eugenike u nacističkoj Njemačkoj nije trebalo puno. Uz poticanje muškaraca i žena poželjnog “arijevskog” izgleda (svijetla put i kosa, plave oči, atletska građa i sl.) na reproduktivne odnose, nacistički je program uključivao i “čišćenje” njemačke rase od svih nepoželjnih svojstava prisilnom sterilizacijom ljudi smanjenih intelektualnih sposobnosti te eutanazijom bolesnih i invalidnih osoba, homoseksualaca, narkomana, prostitutki, kriminalnih sociopata, a zatim i osoba ne-germanskog porijekla poput Židova i Roma. Programom eutanazije “Aktion T4” ubijeno je na stotine tisuća ljudi s ciljem eliminacije “života koji nije vrijedan življenja” te postizanja “rasne higijene”.
Znanstvenu eugeniku utemeljio je Francis Galton 1883. godine kao ideju poboljšanja čovječanstva usađivanjem željenih osobina u ljudski rod. Njegova je ideja postala znanstveno ostvariva 2003. godine objavljivanjem karte ljudskog genoma, svih nasljednih podataka kodiranih u DNK. Istraživanje je trajalo punih 13 godina uz trošak od oko jedne milijarde američkih dolara, ali je po okončanju postalo moguće identificirati gene i odrediti ulogu svakoga od njih tj. precizno znati koji je gen ili kombinacija gena odgovorna za boju očiju, visinu, sklonost debljanju, ovisnostima ili prehladama. Tom smo prilikom saznali i za neke poražavajuću istinu da su čovjekov i čimpanzin DNK čak 98 posto podudarni, ali i to da pojam rase nije znanstveni pojam budući da je posve moguće da nam genetski bude podudarniji “crni” Afrikanac od vlastitog brata.
Mijenjanje gena
Nakon ove veličanstvene spoznaje, sljedeći je korak stvaranje čovjeka točno određenih osobina mijenjanjem gena, a tu dolazimo do skliskog terena. S jedne strane, imamo veličanstvenu priliku ukloniti nasljedne bolesti. To bi podjednako koristilo i pojedincu i društvu u cjelini (smanjenjem troškova i opterećenja zdravstvenog sustava). S druge strane, treba otvoreno reći da poboljšanje genoma neće biti dostupno svima, već samo onima koji ga budu mogli platiti. To znači da će se povećati ionako prevelika razlika u kvaliteti života bogatih i siromašnih. Bogati više neće biti privilegirani samo porijeklom, društvenim položajem i socijalnim vezama s jednako bogatim i moćnim pojedincima, već će biti i zdraviji, sposobniji i ljepši ostvarujući san o rasi nadljudi. Taj bi isti san siromašnima, bolesnima i obespravljenima mogao biti noćna mora iz koje nikako da se probude. Francis Fukuyama je 2002. u “Kraju čovjeka” o tome zapisao: “Za razliku od stare aristokracije, njihova tvrdnja da su bolji od drugih samim rođenjem bit će ukorijenjena u prirodi, a ne u društvenoj konvenciji… Takva će djeca izgledati, misliti, ponašati se, možda čak i osjećati, drugačije od onih koji nisu tako odabrani. Vremenom bi sebe mogli početi držati drugačijima, drugom vrstom.” Kad ovako sagledamo, možda to i nije ono što zaista želimo, no hoćemo li imati snage ograničiti se na eliminaciju bolesti?
Drugi je problem potencijalno smanjenje raznolikosti, genske varijacije koje danas postoje među pojedincima mogle bi se suziti. Pogledamo li žene koje se podvrgavaju zahvatima estetske kirurgije, uočit ćemo sklonost k reproduciranju vrlo tipiziranog izgleda koji se, u okrilju naše kulture, dominantno doživljava estetski privlačnim pa onda i poželjnim – istaknute jagodice, pune usne, blago ukošene oči, visoko čelo, malen nos, uska brada i slično. Bismo li, omogućujući roditeljima da utječu na budući izgled vlastitog djeteta, u konačnici dobili same Barbike i Kenove?
Ostaje i pitanje, treba li sve što je moguće ujedno biti i ostvareno. Povijesni pokušaji kontrole i ograničavanja napretka znanosti nisu nam donijeli veliku sreću. Možda je razumnije oprezno i odgovorno prihvatiti izazove. Na kraju krajeva, kad se trudnica tijekom rane trudnoće podvrgava nekoj od tehnika detektiranja genetskih poremećaja ploda (poput amniocenteze) te u slučaju loših rezultata testa odluči abortirati plod nepoželjnih osobina, nije li to pokazatelj da eugenika već odavno nije stvar daleke budućnosti?
