Palestinsko-američki intelektualac i profesor na Univerzitetu Columbia Edward Said 1984. je slavno tvrdio da je Palestincima uskraćena „dozvola da pričaju“.
Više od 30 godina kasnije, 2020. godine je Maha Nassar, palestinsko-američka vanredna profesorica na Univerzitetu u Arizoni, analizirala mišljenja objavljena u dva dnevna lista – The New York Timesu i The Washington Postu – i u dva sedmičnjaka – The New Republic i The Nation – tokom perioda od 50 godina, od 1970. do 2019. godine.
Možda ne iznenađuje da je otkrila da „su urednički odbori i kolumnisti govorili o Palestincima često na pokroviteljski i čak rasistički način, a ipak nekako nisu osjećali potrebu da čuju same Palestince“.
Nasserino istraživanje, kao i mnoga prije njenog, jasno pokazuje da se više od tri decenije nakon objavljivanja znamenitog Saidovog eseja, isključivanje palestinskih glasova iz narativa vodećih medija na Zapadu, i pokušaji da se izbriše čovječnost Palestinaca ili prikriju izraelski zločini protiv njih, nastavlja istim tempom.
Nažalost, ovaj nepravedni status quo ne samo da je ostao nepromijenjen otkako ga je Said istakao, on je čak i postao još gori. U novije vrijeme su društvene mreže postale osnova za mnoge koji žele podići svijest o problemima i borbama koje vodeći mediji ignoriraju ili potkopavaju.
Pa ipak, ove tehnološke kompanije sada aktivno rade na tome da isključe palestinske glasove sa svojih platformi, na taj način proširujući kalkulirano brisanje i ušutkavanje Palestinaca na društvenim mrežama.
U aprilu su npr. Zoom, Facebook i YouTube blokirali online akademski događaj „Čiji narativi? Koji slobodni govor za Palestinu?“ koji su kosponzorirali studijski program arapskih i muslimanskih etniciteta i dijaspora (AMED) pri Državnom univerzitetu u San Franciscu, Vijeće fakultetskih udruženja na Univerzitetu u Kaliforniji (CUFCA) i Istraživački institut za humanističke nauke pri Univerzitetu u Kaliforniji (UCHRI).
Na tom događaju su trebali učestvovati antiaparthejd aktivisti iz cijelog svijeta, uključujući ikonu palestinskog otpora Leilu Khaled i bivšeg vojnog lidera ANC-a iz Južne Afrike Ronnija Kasrilsa.
Ovaj je događaj zapravo bio ponavljanje otvorene učionice koju su organizirali dr. Rabab Ibrahim Abudulhadi (AMED studije) i dr. Tomomi Kinukawa (ženske i rodne studije) s Državnog univerziteta u San Fraciscu koju je Zoom inicijalno cenzurirao u septembru 2020. godine.
Tada, kao i sada, iz Zooma i drugih društvenih mreža su rekli da su odlučili blokirati ovaj događaj na svojim platformama zbog planiranog učešća Leile Khaled. Tvrdili su da bi, budući da je Khaled povezana s Narodnim frontom oslobođenja Palestine (PFLP), „koja je u SAD-u na listi terorističkih organizacije“, dozvoljavanje tog događaja bilo kršenje američkih zakona koji zabranjuju materijalnu podršku terorizmu.
Kako su u više navrata istakli brojni pravni stručnjaci, argument koji su navele društvene mreže neosnovan je. Ne samo da ignorira sve relevantne pravne presedane i lažno navodi kršenje američkih zakona, već predstavlja i napad na akademske slobode.
U otvorenom pismu rukovodiocima Zooma objavljenom u oktobru prošle godine, stručnjaci iz Palestine Legal i drugih pravnih organizacija naglasili su da Zoomova cenzura nad AMED-ovim događajem predstavlja „opasan napad na slobodu govora i akademsku slobodu i zloupotrebu vašeg ugovora s našim javnim univerzitetskim sistemima“.
Dodali su da “status [Zooma] kao esencijalne javne usluge ne daje vam pravo veta nad sadržajem učionica i javnih događaja te nacije“.
Na ova upozorenja, međutim, niko nije obratio pažnju, a Zoom i ostale društvene mreže su potpuno zanemarile sve intenzivnije kritike upućene njihovim pristrasnim politikama i eskalaciji njihovih napora da ušutkaju Palestince na svojim platformama.
U aprilu, nakon što je Zoom odbio biti platforma za održavanje događaja „Čiji narativi?“ po drugi put, nakon pritiska od izraelske vladine aplikacije i nekoliko desničarskih cionističkih organizacija, Facebook ne samo da je uklonio postove o najavi tog događaja, već je u cijelosti izbrisao stranicu AMED-ovog studijskog programa, izbrisavši tako ogromnu arhivu obraćanja, diskusija i dokumenata o palestinskoj oslobodilačkoj borbi i njenom odnosu s pokretima za slobodu iz cijelog svijeta.
Ti materijali su namjerno podijeljeni i sačuvani na Facebooku za akademike, aktiviste, organizatore i zajednicu uopće kako bi im mogli pristupiti besplatno i bez restrikcija.
Nakon Zoomovih ponovljenih pokušaja da određuje šta jeste, a šta nije prihvatljivi govor u akademiji, Facebookovo brisanje AMED-ove stranice jasno je obznanilo modus operandi tehnoloških kompanija kada je u pitanju Izrael-Palestina: cenzurirati materijal povezan s palestinskom borbom na Izraelov zahtjev i ignorirati svaku kritiku tih nezakonitih i nepravednih postupaka.
Izrael i njegovi saveznici ne samo da vrše pritisak na velike tehnološke kompanije da ušutkaju Palestinu izvana. Facebookov nadzorni odbor, nezavisno tijelo koje ima zadatak da vijeća o odlukama vezanim za sadržaj na ovoj platformi, uključuje bivšeg direktora izraelskog Ministarstva pravde Emija Palmora. Palmor je lično vodio izraelsku Cyber jedinicu u prošlosti, koja je uspješno lobirala za uklanjanje hiljada primjeraka palestinskog sadržaja s Facebooka.
Društvene mreže od samog početka gravitiraju ka i usklađuju se sa centrima moći u američkim kapitalističkim i imperijalističkim strukturama. Čak su se udružili i sa američkim Ministarstvom odbrane, koordinirajući nadzor i analizu velike količine podataka.
Dakle, ne radi se o tome da nekoliko moćnih proizraelskih glasova tjera društvene mreže da ušutkuju neslaganje, sama ta industrija je do srži trula. Ne treba zaboraviti kako su čelnici i uposlenici velikih tehnoloških kompanija orkestrirali veliko otimanje zemljišta i gentrifikaciju u Zaljevskom području San Francisca, raselivši hiljade ljudi iz radničke klase i siromašnih ljudi tamnije puti.
Facebook stranica AMED Studiesa nije vraćena, ali kako su s pravom primijetili organizatori tog događaja, problem nije samo u cenzuri velikih tehnoloških kompanija: nakon što je AMED-ov događaj cenzuriran, univerzitetski čelnici su odbili ponuditi alternativne platforme za ovaj događaj i uključili su se u slanje poruka i programiranje koje je delegitimizirao ovaj događaj.
Univerziteti su daleko od neutralnih arbitara u ovoj priči: pristavši na monopol tehnoloških kompanija nad pedagoškim programiranjem i normalizirajući antipalestinsku retoriku, oni su saučesnici u brisanju Palestine i Palestinaca iz kurikuluma od strane ovih kompanija.
Represija palestinskih glasova na društvenim mrežama prevazilazi akademiju. U proteklih nekoliko dana su mnogi pojedinci koji su dokumentirali izraelsko doseljeničko i državno nasilje nad Palestincima u naselju Sheikh Jarrah u okupiranom Istočnom Jerusalemu prijavili da su Facebook, Twitter i Instagram (u posjedu Facebooka) „sistematski cenzurirali“ njihov sadržaj.
U najnovijem poglavlju kontinuiranog izraelskog etničkog čišćenja Palestine, palestinske porodice iz Sheikh Jarraha suočavaju se s predstojećim prisilnim uklanjanjem iz njihovih domova i nose se sa nasilnom represijom koju odobravaju i omogućavaju svi nivoi izraelske države.
Napori vodećih medija da prikriju smrtonosnu izraelsku okupaciju, zajedno sa ozbiljnom i brzo eskalirajućom situacijom u kojoj su Palestinci u Sheikh Jarrahu, kao i svi Palestinci koji se opiru u znak podrške njima, čine neograničen pristup društvenim mrežama posebno ključnim za Palestince i njihove saveznike.
Ali umjesto da pojačaju pravednu borbu Palestinaca koji se odupiru nasilju i raseljavanju, društvene mreže unapređuju interese i agendu vlade koja napada Palestince.
Ovaj najnoviji krug cenzure palestinskih postova o Sheikh Jarrahu na društvenim mrežama dio je većeg obrasca represije, uzimajući u obzir dugo i dobro dokumentirano saučesništvo između Izraela i društvenih mreža u reguliranju i cenzuriranju palestinskog sadržaja i profila. Instagram je zvanično pripisao ova najnovija brisanja „globalnom tehničkom problemu“.
Twitter je isto tako tvrdio kako je restrikcija profila palestinske autorice Mariam Barghouti, koji je potom vraćen nakon snažnih reakcija na društvenim mrežama, bio „nesretan slučaj“. Aktivisti i organizacije koje prate ove sadržaje izrazili su sumnje u takva objašnjenja, uzimajući u obzir ciljanu prirodu uklanjanja i cenzuru.
Decenijama nakon što je Edward Said kritizirao vodeće američke medije što ne dozvoljavaju Palestincima da pričaju svoje priče, glasove koji podržavaju palestinsku oslobodilačku borbu ućutkuju ne samo vodeći mediji već i društvene mreže.
Usprkos nastojanjima društvenih mreža i medija da ućutkaju Palestince, potrebno je boriti se protiv ciljane cenzure na raznim platformama koja ponavlja i pojačava strukturalno ugnjetavanje Palestinaca od strane izraelske države i sistematsko brisanje palestinskih glasova.
Uključujući se u takvo ponašanje, društvene mreže prakticiraju digitalni aparthejd. Ne može se sjediti i čekati. Sada više nego ikada, treba se nastaviti razotkrivati i odolijevati tom diskriminirajućem ušutkivanju u okviru veće borbe za palestinsku slobodu i oslobođenje.
Izvor: Al Jazeera
Autor: Omar Zahzah
