Naviknuti na floskulu o složenoj i podijeljenoj državi, više se i ne pitamo što će nam tri dnevnika, koji se poklapaju vremenski i sadržajno. Da li je moguć drugačiji koncept?
BHT1: Opet propuštena udarna vijest
1. – 7. august 2017.
ISTINA O ŽELJEZNICAMA: Nedjeljni Dnevnik urednice Svjetlane Topalić donosi nekoliko dobrih priča, pa i mini istraživanje Vladimira Šuška o mogućem restrukturiranju Željeznica u oba entiteta. Iza kulisa novih vagona, dočekanih s romantičarskim oduševljenjem javnosti koja nije navikla na klimatizovan i uređen javni prevoz, mogli smo saznati šta nas očekuje u narednom periodu. Otvaranje željezničkog sistema uz neizbježne promjene poslovnih politika u javnim željezničkim preduzećima. Novinar je uvezao izjave sagovornika i ranije medijske napise i napravio prilog kakav dolikuje javnoj televiziji, predočavajući nam šta to u praksi znači restrukturirati javna preduzeća.
DVIJE STRANE OLUJE: Urednica Svjetlana Topalić je izbalansiranim pristupom otpratila godišnjicu Oluje (subota, 5. avgust), koja se u Hrvatskoj slavi kao nacionalni praznik, dok je u Srbiji dan sjećanja na žrtve koje su stradale u ovoj vojnoj akciji. Priređeni su prilozi iz Zagreba i Beograda i svaki je ispratio zvanično rabljenu terminologiju, bez dodatnih intervencija.
JAVNA TAJNA: U srijedu, 2. avgusta (urednica Adela Malkoč), Dnevnik 2 se bavio radom državne Komisije za koncesije čiji članovi uredno imaju mjesečna primanja iako im je istekao mandat. Tema je bila aktuelna i u drugim medijima, ali i predmet revizorskih izvještaja. U jednoj rečenici se kaže da “javna je tajna da političke nesuglasice utiču na neimenovanje članova Komisije za koncesije”. Ako su se već spomenule političke trzavice i njihov upliv, onda bi mnogo poštenije bilo da se išlo do kraja pa da se pobliže objasnio karakter nesuglasica, ko su njegovi akteri, šta je pozadina… Kriti se iza sintagme javna tajna izraz je nepoštovanja prema gledateljima koji su se sigurno pitali šta je javno, a šta je tajna?
OCJENA: 7
FTV: Bolji za snimke iz sudnice
1. – 7. august 2017.
KAKO POPULARIZOVATI SUĐENJA? Amra Zaklan je Dnevnik 2 u četvrtak otvorila viješću iz Suda BiH. Prvostepenom je odlukom osuđena sutkinja Azra Miletić, a FTV je znao da se radi o vijesti koja je pod posebnom prismotrom javnosti. Presuda je predstavljena gledateljima, i to izdvajanjem bitnih dijelova iz obrazloženja, a pušten je i snimak iz sudnice u trenutku kada je presudu čitala postupajuća sutkinja. Nije propuštena prilika da se pusti i kratki komentar osuđene koja je sve nazvala sramotom, a zašto bi se i propustilo nešto što dramatizuje vijest. BHT1 nije bio takvog mišljenja, pa je njihova priprema bila suvoparna i učmala jer se svodila na javljanje reporterke sa lica mjesta. Snimci iz sudnice i izjave osuđenih doprinose popularizaciji suđenja, a još ako se radi o nosiocima javnih funkcija, kao što je ovdje bio slučaj, to je više nego poželjno. Od čega je to onda zazirala državna televizija u svojoj poslovičnoj suzdržanosti zbog koje često izgledaju nerelevantno i dosadnjikavo? Baš onako kako nije izgledala Federalna prateći epilog postupka protiv sutkinje Miletić, ali i nekoliko dana kasnije u predmetu u kojem je oslobođen Nedžad Branković.
SVE TRASE PUTA SARAJEVO-BEOGRAD: Kojom trasom će ići autoput Sarajevo-Beograd? Ko nudi različita rješenja? Kakvi su izgledi da će se nova cesta uopšte (iz)graditi? Kakvu ulogu u svemu igra Turska, a kome će podršku dati HDZ? Na sva ova pitanja gledatelji su odgovore mogli pronaći u ponedjeljak, 7. jula (urednica Amra Zaklan).
IZDVOJENO:
Nedavno smo prigovorili činjenici da na predstavljanju ovogodišnje selekcije Sarajevo Film Festivala (SFF) nije bilo više riječi o izabranim ostvarenjima. E, pa greška je ispravljena u utorak, prvog vrelog avgustovskog dana, jer je urednica Edina Šečerović izdvojila vrijeme za razgovor sa selektorkom festivala. Kako SFF počinje za svega nekoliko dana, nadajmo se da će urednici znati pronaći mjeru, nudeći nam bogat i sadržajan pregled koji će biti u isti mah kratak i informativan.
OCJENA: 8
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Stega preuranjene predizborne kampanje kao da je popustila pred vrelinom godišnjih odmora. Obje televizije su odjednom izgledale kao pristojni javni servisi sada kada se nisu izbliza bavile političkim mahinacijama, ili kada nisu bile pod patronatom dnevne politike. Sadržaj kao da je uslovila privremena i zasigurno kratkotrajna relaksacija političkih odnosa, pa smo mogli pogledati niz zanimljivih priloga, poput onog iz Stoca, gdje se više ne može napuniti niti jedna jedina učionica prvačića. Nerijetko se dogodi, posebice onda kada urednička politika nije određena karakterom političkih uticaja, da dnevnici naših javnih televizija po sadržaju, a i po pripremi, nalikuju jedan na drugog. Do te mjere da bi gledatelji trebali odustati od izdanja u pola osam ako su bili pred ekranom u sedam. Petog avgusta, primjerice, dominirale su iste teme (Oluja, zenička obilaznica, Pelješki most…) i gotovo da nije bilo razlika, a to nas je samo suočilo s pitanjem svrsishodnosti aktuelnog sistema javnog RTV servisa u kojem postoje tri javne televizije koje emituju tri centralna dnevnika između sedam i osam. Naviknuti na opšte mjesto o složenoj i podijeljnoj državi, više i ne razmišljamo koliko je uopšte isplativo i potrebno forsirati informativne programe javnih televizija do mjere da im se dnevnici poklapaju i vremenski i sadržajno. Da li je moguć drugačiji koncept? Naprimjer, zajedničko emitovanje Dnevnika u pola osam iz studija BHT1, kojeg bi prenosili i RTRS i FTV, i priprema Dnevnika u 17:00 i 23:00 na entitetskim televizijama, koji bi bili istovremeno emitovani na državnoj televiziji. Nažalost, ta mogućnost odavno nije pitanje o kojem samostalno odlučuje medijska zajednica, već političko pitanje koje je skoro pa nemoguće i zamisliti kao ostvarivo, jer se javne televizije i njihovi informativni programi posmatraju kao politički plijen.
