Za BHT1 prvo, a za FTV drugo. Kako god, bosanskom proljeću tri godine kasnije pravimo nepotpun TV omaž u kojem se rezignirano sliježe ramenima
BHT1: NEDOSTATAK ATRAKTIVNIJE PRIPREME
7. – 13. februar 2017.
INTERVJU BEZ POTPITANJA: Razgovor sedmice mogli smo gledati u utorak, sedmog februara, kada je prezenter Sead Masnica ugostio glavnu tužiteljicu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo Dalidu Burzić (urednik Benjanim Butković). Povod je bio predmet “Dženan Memić”, jer se već duže spekuliše da je istraga (bila) ugrožena i da je više institucija zakazalo, a ad hoc tijelo kantonalne Skupštine čak je sastavilo izvještaj o ovome slučaju. Burzić je bila jasna i precizna u svojim odgovorima i time je doprinijela efektnosti razgovora koji je, sveukupno gledano, bio kratak, informativan i uzbudljiv. Naročito za one koji prate rad Tužilaštva ili predmet o kojem se govorilo. Ipak, hronične boljke iz ranijih dnevničkih intervjua opet su se ukazale. Jer ako glavna kantonalna tužiteljka kaže da joj se čini da se sve vrijeme vodila paralelna istraga van institucija, ili kad je na kraju rekla da se politika počela baviti Tužilaštvom, aludirajući da trpi pritiske, tu se treba zaustaviti. Zaboravljaju se tad pripremljena i uvježbana pitanja, i insistira se da sagovornik produži o onome na šta aludira ili što je najzanimljivija stvar koju je spomenuo. A to se nije dogodilo, već se nastavilo utabanom stazom zamišljenog toka. Onog trenutka kada se nešto prepozna u razgovoru kao ekskluziva, voditelj se mora preusmjeriti na taj detalj. Politički pritisci i otvoreno priznanje istih su naslovna, udarna vijest razgovora, i tu se intervju ne smije završiti. Pogotovo ne bez potpitanja.
KAKO SE SJEĆAMO BOSANSKOG PROLJEĆA: Isti dan BHT1 se prisjetio socijalnih protesta od prije tri godine. Ti su protesti uznemirili zemlju, ali i regiju, pa su čak postali i svjetska vijest. U više naših gradova nezadovoljni građani su prosvjedovali protiv vlasti i protiv depresivne ekonomske-socijalne stvarnosti. Tada je medijski spin bio očigledan, pa se događaj klatio od prećutkivanja do neuspjele interpretacije iz manjeg entiteta da se radi o skupovima s nacionalističkim nabojem. Danas, tri godine poslije, jednako ili nešto manje ekonomski depresivni, toliko da nas i statistika jedva bilježi, javna televizija se “narodnog ustajanja” sjeća kao “protesta“ ili samo s vremenskom odrednicom “februarski protesti“. Sve je začinjeno s nekoliko dramatičnih slika paleži. Na kraju priloga malo se zaziva rumunski scenario dostojanstvene pobune, ali se dublje ne zalazi u karakter ovdašnjeg bunta. Šta je to bilo u Tuzli gdje je spaljena zgrada Vlade, ali i u svim drugim gradovima, izgleda da se do danas nismo usaglasili. No, tada su se u, istina, mršavim naznakama i na plenumskim skupovima znali pojaviti ispisani zahtjevi vlastima, pa je bio red da se i njih sjetila BHT1, a ne samo paleži, koliko god danas znamo da se radilo o neuspjeloj i neplodonosnoj političkoj artikulaciji.
IZDVOJENO:
Subotnji Dnevnik 2 Nikole Markovića bavio se novim Zakonom o bezbjednosti saobraćaja, ali i problemom putne mreže Unsko-sanskog kantona. BHT1, koliko god mu mjestimično mogli prigovoriti učmalost i politički altruizam, zna u centar pažnje staviti životna pitanja. Ali i tu ne bi škodilo malo dramatičnijeg pristupa ili više prozivanja. Na primjer, ako su putari, kako smo obaviješteni, u kanjonu Une stavili natpis “Putujete na vlastitu odgovornost u dužini od 15 kilometara” i mislili da su time riješili stvar, nad tim treba oštrije lamentirati pitajući se, ili otkrivajući, ko je odgovaran za tu briljantnu ideju.
OCJENA: 5
FTV: ŽUSTRIJI NASLOVI PRILOGA
7. – 13. februar 2017.
BEZ STAVA HDZ-a BiH: FTV redovno donosi priče iz pravosudne zajednice koje nisu predmet interesovanja BHT1, a koje su itekako zanimljive javnosti. Urednica Amra Zaklan je u četvrtak izvijestila gledateljstvo da je poništena odluka o imenovanju sudija u Čitluku, na čemu je navodno insistirao HDZ BiH. Iako je prilog bio zaokružen u jasnu cjelinu, nedostajalo je očitovanje funkcionera prozvane političke stranke. Istina, saznali smo da se nije mogla dobiti izjava od prvog čovjeka Čitluka, ali onda su se raniji HDZ-ovi istupi mogli citirati s navođenjem izvora, radi veće uvjerljivosti.
KAKO SE SJEĆAMO BOSANSKOG PROLJEĆA (2): Za razliku od državne televizije, Federalna je bila otvorenija i detaljnija u svom sjećanju na, kako su u naslovu istakli, “socijalni bunt” (utorak, sedmi februar, urednica Jadranka Milošević). Mogli smo se prisjetiti nekih glavnih događaja, ali i dramatičnih scena koje svi dobro pamtimo. Sve vrijeme je provejavala misao da se do danas ništa nije promijenilo i da su radnička prava i dalje ugrožena, a dat je i kratki osvrt na tuzlansko razočarenje – ekspertsku vladu. Dosta pristojniji i bogatiji pregled, uz jasnije vrednosno određenje o karakteru protesta, ali opet je nedostajao tematskiji pristup događaju koji smo svojevremeno krstili kao najznačajniji politički trenutak poslije Daytona.
IZDVOJENO:
Od beogradskog dopisnika Dejana Kožula mogli smo čuti priču o iskustvu Srbije u pogledu pripremanja odgovora na upitnik EU. Kao i uvijek u pripremi Kožula, prilog ima jasnu i izvedenu poentu, uz svedena obraćanja reportera.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Februarski protesti ili socijalni bunt? Za BHT1 prvo, a za FTV drugo. Kako god, bosanskom proljeću, kako smo nekad tepali nečemu što je nalikovalo na narodno ustajanje, tri godine poslije pravimo otužni TV omaž u kojem se rezignirano sliježe ramenima da se ništa nije promijenilo. Obje televizije nisu propustile prikazati dramatične scene paljenja institucija, nereda i nasilja, ali se nije zalazilo u političke procjene ili tematske pristupe kroz razgovore s više sagovornika. Šta se to desilo prije tri godine i koliko je to uticalo na našu političku scenu? To i danas sebi ne znamo odgovoriti, a ne slažemo se, očito, niti oko karaktera protesta, tj. da li su to bili “samo“ protesti ili socijalni protesti? Da li je u pozadini postojala politička platforma, i ako nije, zašto nije? Mnogo neodgovorenih pitanja kojima javne televizije nisu razbijale glavu.
