„Dvadesetak srpskih povratnika u drvarsko selo Trubar, koje je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripalo opštini Bihać, protekle vaskršnje praznike dočekalo je u strahu i neizvjesnosti jer su migranti, vraćeni sa obližnje hrvatske granice, obili mjesnu Crkvu Rođenja Presvete Bogorodice, te provalili i opljačkali nekoliko domaćinstava.“
Ovako počinje vijest na portalu Alternativne televizije objavljena 15. aprila ove godine.
Potom ide izjava mještanina Rajka Popovića koji kaže da tokom zime u selu boravi 17 stanovnika starije dobi i da se zbog ovih provala i pljački osjećaju nesigurno i uplašeno. Potom dodaje: „Zbog neaktivnosti i neažurnosti vlasti, u prvom redu Unsko-sanskog kantona, koje su nijemi posmatrači onoga što rade migranti u tim pograničnim selima, rodbina povratnika koji su uglavnom starci odlučili su da svoje najmilije odvede sebi i neki su već otišli.“
Bilo bi potpuno očekivano da novinari Alternativne televizije kontaktiraju vlasti i policiju Unsko-sanskog kantona, koje mještani vide kao glavne krivce i pitaju ih šta će uraditi da bi zaštitili Srbe, stanovnike Trubara? Ispostaviće se da su moja iščekivanja bila pogrešna.
Novinari Alternativne televizije već sutradan kontaktiraju Đorđa Radovanovića, predsjednika Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH, tražeći od njega komentar. Na prvi pogled sagovornik je relevantan i kompetentan i od njega možemo čuti nešto korisno i pametno, ali sve to „pada u vodu“ kada sagovornik progovori.
Elem, Radovanović povodom provala i pljački u selu Trubare izjavljuje: „Došli su iz Azije da napadnu na srpsku bijedu i sirotinju, da im otmu pare što su za sanduk ostavili. Srbi još nisu zaboravili one što su iz Kulen Vakufa 1941. došli i klali po Trubaru, Martin Brodu i okolnim selima.“
Na osnovu izjave gospodina Radovanovića možemo zaključiti da su oni, tj. migranti, maksuz došli iz Azije da pljačkaju Srbe, ali to nisu samo migranti već muslimani od kojih Srbi imaju strah još od 1941. godine.
Ostaje nejasno zašto se Radovanović zaustavio na 1941. godini, kada je mogao da ide još dalje u prošlost sve do dolaska Turaka u Bosnu i Hercegovinu?
Tražiti logiku u ovoj izjavi je suvišno, jer ko iole poznaje ponašanje migranata u Unsko-sanskom kantonu zna da migrante nije briga čija je kuća u kojoj će prenoćiti, niti koju će eventualno oštetiti. Jednostavno rečeno, njima smo svi isti.
Potom Radovanović pita: „Da upadnu u Rmanj? I to su Srbi vidjeli i 1941. i 1995. godine. Uzeli su 20 sela Drvaru i dali ih Bihaću, nisu pitali nijednog Srbina hoće li u Bihać.“
Kakve veze imaju migranti s 1941. i 1995. godinom nemam pojma, ali je sasvim jasno da Radovanović vidi vezu i plan.
Radovanović nastavlja: „Koja policija, koja vlast? MUP Bihaća će da odbrani Srbe od migranata? Posle genocida i etničkog čišćenja u XX vijeku, Srbi ne vjeruju nikakve rezolucije, deklaracije, zakone, da će ih sačuvati od ubijanja.“
Kao što vidimo Radovanović vidi kontinuitet i plan od Drugog svjetskog rata, preko posljednjeg rata 90-ih, do danas koji imaju za cilj nestanak Srba u i oko Bihaća, a kao sredstvo u ostvarivanju tog plana koriste se migranti, koji su uz to muslimani.
Sada dolazimo do glavne dileme.
Kada novinar ima sagovornika koji „lupa gluposti“ da li on treba da te gluposti objavi ili ne treba?
Sasvim je jasno da Radovanović svjesno, namjerno i bezobrazno nalazi poveznice između sadašnjeg ponašanja migranata i dešavanja i ratova iz 40-ih i 90-ih godina prošlog vijeka da bi dokazao ugroženost Srba.
Njegov zadatak nije da pruži pomoć i zaštitu ugroženim stanovnicima Trubara, niti da riješi njihove probleme već da pokaže da su pogriješili što su se uopšte vratili u Federaciju BiH.
To najbolje ilustruje kraj njegove izjave: „Republika Srpska je početak i kraj svake priče za status Srba. Bez Republike Srpske nema Srba. Bez Republike Srpske bi bio genocid, ponovio bi nam se Jasenovac, Garavice, Prebilovci.“
A novinari i mediji su u ovom slučaju samo megafon da ovakva budalaština dopre do što više ljudi.
