Cilj Povelje je naglasiti društvenu ulogu i odgovornost novinara u izvještavanju o migrantima, azilantima i drugim socijalno ugroženim grupama među migrantima u Grčkoj. Ovaj etički dokument treba obeshrabiti i osuditi netoleranciju, ksenofobiju i rasizam, koji dovode do diskriminacije i progona migranata na osnovu njihovog porijekla, religije, jezika, pola i političke pripadnosti, kao i da garantira pravo na slobodu izražavanja izbjeglica, kao i prava novinara u obavljanju njihovog posla.
Povelja Idomeni sadrži 11 članova i praktičnih savjeta za grčke i strane novinare koji izvještavaju o migrantima, iz dana u dan dobija podršku raznih strukovnih i drugih organizacija.
Povelja Idomeni
Antirasistički etički kodeks grčkih novinara, u daljem tekstu „Povelja Idomeni“ – u ime hiljada izbjeglica koje prolaze kroz region Idomeni – proističe iz Kodeksa profesionalne etike i društvene odgovornosti Panhelenske Federacije novinarskih sindikata i novinara unije Makedonije i Trakije, a posebno iz članova 1, 2, 3, 7 i 8 „Rimske povelje“ (Evropska povelja o pravima pacijenata iz 2002.) kao i iz etičkih kodeksa novinara Belgije i Holandije.
Povelja Idomeni ima za cilj da:
– Očuva društvenu ulogu novinara u uvjetima koji su nastali prisustvom izbjeglica, migranata, manjina i socijalno ugroženih grupa u Grčkoj.
– Obeshrabri i osudi klimu netolerancije, ksenofobije i rasizma, koji dovode do diskriminacije i progona na osnovu porijekla, religije, jezika, pola i političke pripadnosti.
– Garantuje pravo na slobodu izražavanja, slobodu štampe i prava izbjeglica, migranata, azilanata i bespomoćnih društvenih grupa, u skladu sa principima međunarodnog prava, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Evropske konvencije o ljudskim pravima i Povelje o zaštiti prava djece i maloljetnika u medijima.
– Osigura uvjete za dobrovoljno angažiranje novinara u obavljanju njihovih dužnosti.
Član 1.
Novinari imaju obavezu da se ponašaju prema svim građanima, državljanima i strancima, u skladu sa principima jednakosti i pravičnosti, bez diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti, zemlje porijekla, religije, spola, rase, jezika, političkog uvjerenja, ekonomske situacije ili socijalnog statusa.
Član 2.
Kada fotografira, snima i/ili razgovora sa izbjeglicama, migrantima, žrtvama trgovine ljudima i generalno bespomoćnim društvenim grupama, novinar treba uvijek unaprijed tražiti suglasnost subjekta bio/la on/ona izbjeglica, migrant ili žrtva trgovine ljudima, kako bi se izbjeglo kršenje privatnosti i vrijeđanje samopoštovanja i ličnosti osobe koja se fotografira ili snima.
Član 3.
Novinari su dužni poštovati anonimnost i ne otkrivati identitet pripadnika bespomoćnih društvenih grupa koji su odlučili da budu intervjuirani i iskažu svoje mišljenje u medijima. Otkrivanja identiteta izbjeglica, azilanata, migranata i žrtava trgovine ljudima može dovesti do odmazde protiv subjekata i njihovih rođaka u njihovoj zemlji porijekla, od strane državnih ili nedržavnih službenika, ili kriminalnih organizacija. Osim toga, subjekti koji dolaze iz različitih društvenih i kulturnih sredina ne mogu biti svjesni dinamike svjetskih događaja i posljedica njihovog pojavljivanja u medijima.
Član 4.
Slika ili snimak djece i/ili mlađih izbjeglica može senzibilizirati javno mnijenje o njihovim stradanjima, ali podrazumijeva i rizik da ih podvrgne riziku da budu ciljani za eksploataciju od strane pojedinaca i kriminalnih organizacija. U svakom slučaju, akcije koje mogu ugroziti i/ili ometati emocionalno stanje maloljetnika treba izbjegavati. Novinari se trebaju savjetovati sa stručnjacima i predstavnicima NVO koji rade sa djecom izbjeglicama i da, istovremeno, nastoji da ukaže na problem kroz analize i konkretne činjenice koje ilustriraju suštinu problema.
Član 5.
Prilikom opisivanja događaja koji uključuju socijalno ugrožene grupe, novinari bi se trebali suzdržavati od upotrebe stereotipa, uopćavanja, uproštavanja, uvrjedljivih karakterizacija, čak i ako oni odslikavaju raspoloženje populacije.
U tekstovima, kao i u naslovima, novinari su dužni koristiti odgovarajuću terminologiju u skladu sa definicijama domaćeg i međunarodnog prava (izbjeglica, azilanat, žrtva trgovine ljudima, raseljeni, korisnik humanitarne zaštite, imigrant, itd).
Član 6.
Prilikom predstavljanja činjenica, nijedan pojedinac ili grupa ne trebaju biti prikazani na način koji može doprinijeti stigmatizaciji, socijalnoj isključenosti i diskriminaciji zbog njegovog/njenog porijekla, religije, jezika ili različitih političkih stavova. Osim toga, nijedan pojedinac ili grupa ne treba biti prikazan na način koji može prouzročiti nepotreban javni interes, bez temeljnog istraživanja i dokumentacije.
Stilom, sadržajem i jezikom i zvukom u izvještavanju i emitiranju trebalo bi težiti da se smanjuju a ne povećavaju razlike. S obzirom da kulturna raznolikost obogaćuje društvo, pravo različitosti se mora poštovati.
Član 7.
U novinarskom tekstu ili video prilogu, zemlja porijekla, nacionalnost, religija i kultura subjekta, spominje se samo kada je to apsolutno neophodno, odnosno samo kada je jasno da je upotreba tih podataka od ključnog značaja za dokumentaciju priče.
Član 8.
S obzirom da država Grčka priznaje samo postojanje muslimanske manjine, dok grčke i međunarodne nevladine organizacije tvrde da postoje etničke, jezičke i vjerske manjine u Grčkoj koje su izložene diskriminaciji, mediji treba da im priđu sa osjetljivošću i dužnim poštovanjem njihovih prava.
Član 9.
Posebnu pažnju treba posvetiti korištenju brojki, statistike i drugih dokaza u vezi sa prisustvom izbjeglica i migranata u Grčkoj.
Član 10.
U vijestima koje se tiču izbjeglica i migranata, treba uključiti mišljenja aktera, čak i ako ne znaju grčki jezik.
Član 11.
Da bi većina novinara održala kritički stav protiv ksenofobije i rasizma, potrebno im je objasniti šta predstavlja ksenofobija i rasizam, tko izražava takve stavove, kao i kako i zašto ih izražava.
