Kako ćemo?

Sve mušterije se na ulazu identificiraju skeniranjem rožnice, moraju potpisati da ulaze na vlastitu odgovornost i ostaviti podatke za Registar brijanih i šišanih osoba. Tek nakon mogu bez riječi ući i smjestiti se u stolcu. Svaki verbalni kontakt sa službenim licem je zabranjen, čak i ono uobičajeno na početku, kad frizerka upita: “Kako ćemo?”, a mušterija je kratko uputi da joj stanji otraga i sa strane, a naprijed ostavi dulje šiške.

Preporuka je Nacionalnog stožera civilne zaštite da u frizeraju ili brijačnici sjednete i zatvorite oči pa što vam bog da. Ošišaju li vas na teću, izbriju na dva milimetra ili zabunom ofarbaju u ljubičasto, sve je dobro. Važnije je, upozoravaju, da ostanete živi nego da budete lijepi. Ima vremena da budete lijepi jednom kad ova epidemija prođe, a većina nas, ruku na srce, ni tada neće imati znatnije šanse. (Ante Tomić, Slobodna Dalmacija)

To su ti prelomni trenuci

Ulažem nadljudske napore da budem optimista. Jer, ako analizirate kako se o koroni govori i piše, videćete da ima autora koji tvrde da je ovo kraj sveta, slom demokratije, nadnacionalnih integracija, Evropske unije, svega dobrog što je globalizacija donela i da će budući svet biti uplašen, zatvoren, željan čvrste ruke „koja rešava sve probleme“. Ali, ima i onih drugih koji tvrde da je ova kriza neverovatna šansa da svet postane bolji, da se napravi nova solidarnost, da države ponovo postanu socijalne, da se shvati kako smo kao pojedinci i kao društva osetljivi, da je potrebno uložiti u zdravstvo i obrazovanje, a ne u vojske i naoružanje, da je ovo poslednjih pet minuta za pobedu ekološke svesti i poslednja šansa da se zaustavi prirodna katastrofa.

U toj podeli se trudim da budem uz ovu drugu ekipu i da vidim šansu da se svet posle ovog užasnog upozorenja uzme u pamet. Ne zato što je ljudski rod postao mudar, jer nije, nego zato što nema kud. A ima istorijskih primera koji daju argumente za optimizam. Na primer Ruzveltov New Deal posle krize 1929. godine ili „zlatno doba“ posle Drugog svetskog rata. Ako bi se države i društva odlučili za takve odgovore onda bi za dvadeset godina ovo vreme moglo da bude shvaćeno kao prekretno, tipa „pre i posle koronske ere“, kao što su to recimo naftna kriza 1973. godine ili velika depresija 1929. godine iz kojih su neki izašli pametniji, a drugi gluplji. Ali ono što je sigurno to je da će se po sedeljkama pričati ko je šta radio tokom korone, kao što se svako seća šta je radio kad je umro Tito ili kad je ubijen Đinđić. To su ti prelomni trenuci u kojima pamtite svaki minut. (Dubravka Stojanović, Peščanik)

Luburićeva vila užasa

Tek poslije oslobođenja Sarajeva otkrivena je prava istina i pronađeni su jezivi dokazi zločinačkog nasilja nad Sarajlijama. Najstrašnija zvjerstva odigrala su se u vili “Berković”. Ta zgrada je bila čuvana načičkanim puškomitraljezima, stalnim stražama i patrolama ustaša. Podrumske prostorije pretvorene su u najkrvavije mučilište.

Ljudi koji su stanovali u neposrednoj blizini, često su čuli užasne krike, vapaje, jauke i pucnje. Luburićevi zločinci su nastojali da prikriju stvarnost koja se je odigravala u toj kući. Neprestano je svirala bučna muzika. Ali to nije moglo da prikrije boli.

U ovoj “kući užasa” pronađena su stravična svjedočanstva. U parku su otkopana 23 unakažena leša, na samo pola metra dubine, a potoci zgrušane krvi prekrili su podrumske prostorije. Mesarske čengele, kazani za kuhanje živih ljudi, bodeži, pegle, dugački ekseri, dlijeta, razna kliješta itd. — predstavljali su sredstva za mučenje.

Izgleda to je bio jedini alat kojim su Luburić i njemu slični gradili NDH. Na presudama je jasno pisalo: “Kazna smrti strijeljanjem”. Zar su svi ovi “rekviziti” bili potrebni za strijeljanje? Kako su izvršavane kazne, to najbolje svjedoče otkopani leševi. Lica i ostali dijelovi tijela su im bili do te mjere unakaženi da ih je bilo teško prepoznati. Jedan broj su prepoznali po odjeći ili izrazitim karakteristikama na tijelu koje nisu uništene. (Raport.ba)

HDZ je tumor na tijelu Bosne i Hercegovine

Ako će HDZ svoje rušilačke poteze, jednako kao i njegovi sarajevski trabanti, pokušati pravdati „platformaškom vladom“ i pogotovo izborima Komšića u Predsjedništvo, stvarni razlog sve otvorenijeg nacionalisitčkog divljanja ove stranke posljednjih godina leži u nečemu drugom. Posljednjih petnaestak godina politička dešavanja u BiH pratio je nagli pad intervencionizma zapadnog faktora, što je iskoristio Milorad Dodik za vođenje daleko samostalnije politike kada je u pitanju Republika Srpska, praćene i otvorenim potkopavanjem državnog nivoa vlasti i djelovanjem protiv interesa Bosne i Hercegovine. Uporedo s tim došlo je do naglog rasta ruskog intervencionizma na Zapadnom Balkanu, u BiH najprije preko Dodika, pa potom i HDZ-a BiH. Ova stranka, jednako kao i krajem 1992., zaključila je da probosanski faktor nije više u toliko jakoj poziciji kao nekoć, te da je pravi trenutak da se u sadejstvu sa Dodikom i ruskim sponzorima udari na njih kao i na samu državu BiH radi realiziranja nacionalističkih ciljeva.

Zbog toga je HDZ posljednjih godina sve osorniji, a organizovanje derneka u čast ratnih zločinaca, pritisci na ustavne sudove BiH i FBiH s ciljem promjena ustava po njihovom nahođenju koje nikad ne mogu postići demokratskim putem, instaliranje stranačkih medija koji šire najgnusnije rasističke teorije o Bošnjacima, slavljenje 9. januara, šurovanje s Rusima i sastajanje s njihovim obavještajcima, prijetnje političkim haosom te u konačnici otvoreno blokiranje države, tek su neke od manifestacija politike „slamanja BiH i Bošnjaka pod pritiskom“ u režiji ove stranke.

Ipak, čini se da HDZ u svom nacionalističkom divljanju ozbiljno precjenjuje svoju stvarnu moć. (Danijal Hadžović, Slobodna Bosna)

Facebook i Google nastavljaju rad od kuće

Facebook i Google poručili su da će pustiti zaposlenima da nastave raditi od kuće do kraja godine. Tehnološki magovi najavili su da uskoro planiraju ponovo otvoriti svoje kancelarije, ali omogućavaju veću fleksibilnost u radu kod kuće.

Google je prvenstveno rekao da će raditi od kuće do 1. juna, ali je rad od kuće produžio još sedam mjeseci, piše BBC.

Facebook je saopćio da će 6. jula ponovo otvoriti svoje kancelarije jer se postepeno ukidaju mjere zabrane zbog širenja koronavirusa. Izvršni direktor Googlea Sundar Pichai rekao je da će zaposleni koji se trebaju vratiti u kancelariju to moći od jula, uz pojačane mjere sigurnosti.

Ali većina zaposlenih koji svoj posao mogu obavljati od kuće moći će to raditi do kraja godine, dodao je Pichai.

Ova odluka poklapa se s Facebookom jer sve više kompanija započinje s uvođenjem svojih strategija povratka u posao.

“Facebook je napravio sljedeći korak u povratku filozofije rada. Danas smo objavili da svako ko može raditi svoj posao na daljinu može na taj način raditi do kraja godine”, rekao je portparol.

Facebook je zaposlenicima dao 1.000 dolara bonusa za troškove posla iz kuće i njegu djece. (Klix)

Dylan ima novi album

AMERIČKI glazbenik Bob Dylan u petak je objavio da nakon osam godina objavljuje album s novim pjesmama.

Album „Rough and Rowdy Ways“ izlazi 19. lipnja, stoji u kratkoj najavi na službenoj stranici jednog od najvećih američkih glazbenika i tekstopisaca, nagrađenog Nobelovom nagradom za književnost 2016. godine.

Najava albuma stiže nakon što je kasno u četvrtak Dylan objavio treći singl ove godine – pjesmu „False Prophet“.

Dylan je krajem ožujka iznenadio obožavatelje objavom 17 minuta duge pjesme “Murder Most Foul” koja pjeva o ubojstvu američkog predsjednika Johna F. Kennedyja u Dallasu 1963. godine.

Dylan, smatran jednim od najvećih američkih glazbenika u povijesti, tom je pjesmom prvi put zasjeo na prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici.

Tri tjedna kasnije objavio je drugu pjesmu, nazvanu “I Contain Multitudes“, prema stihu američkog pjesnika Walta Whitmana.

Posljednji album s novim pjesmama Dylan je objavio 2012. pod nazivom “Tempest”. Na njemu je jednu pjesmu posvetio ubijenom članu Beatlesa Johnu Lennonu, a 14 minuta dugu pjesmu potonuću Titanica. (Index.hr)