FTV: OŠTRO SAMO O SVOM INTERESU
1. – 7. mart 2016.
APOLITIČNOST JE NOVA NEUTRALNOST: Dnevna politika je u pripremi HRT-a neiscrpan izvor informacija koji se koristi kako bi se vijesti učinile što atraktivnijim, a u pregledu dana redovno je izdvojena kao top tema. Ne prešućuju se poluinformacije, vijesti se kontekstualizuju i gledateljima se politika približava kroz sve dramske obrte glavnih protagonista. U slučaju naše zemlje, sudeći prema Dnevniku 2 FTV-a, politički sukobi i dramske situacije veće napetosti nisu uvijek predmet ekranizacije. Federalni dnevnik kao da se zakleo na apolitičnost kao dokaz neutralnosti, prikrivajući šta se stvarno dešava na političkoj sceni. Vijest o (mogućem) produženju pritvora Fahrudinu Radončiću data je u maniru rubrike Crna hronika, davanjem osnovnih informacija, kao da se ne radi o izvještavanju o predmetu koji ima političku težinu. Urednica Edina Šečerović u petak je, istina, prilog proširila komentarom Bakira Izetbegovića, koji ističe da mu je žao što se njegov koalicioni partner našao u životnim neprilikama. Pročitan je još i dio iz saopštenja SBB-a. I to je sve. Sve ostale pikanterije iz Radončićeve političke sapunice probajte naći negdje drugdje. Po portalima, forumima, na kavi s prijateljima. A ovo što nam je pripremila FTV mogli smo naći i na sajtu tužilaštva ili suda. Javni servis je, izgleda, odlučio biti apolitičan, bježeći od neugodnih i škakljivih tema. Uredništvo federalnog javnog servisa ne pridaje posebnu pažnju pritvoru predsjednika stranke koja čini vladajuću koaliciju, a ne bavi se niti izjavom člana Predsjedništva koja bi se mogla tumačiti i kao pristrasno komentarisanje sudske odluke. Ukratko, vlada tajac. Jurizacija slučaja Radončić koji se nastoji prikaziti što dosadnije, kao da isti nema nikakvu vezu s dnevnim političkim dešavanjima.
OŠTRO U SVOJU ODBRANU: I taman kad smo pomislili da je FTV-ov Dnevnik 2 razblažena apolitična balada, u ponedjeljak stiže demanti u režiji urednice Amre Zaklan. Izuzetno oštrim rječnikom napada se namjera vladajuće koalicije da se mijenjaju propisi o javnom servisu koji bi omogućili promjenu upravljačke strukture na Federalnoj televiziji, a s ciljem da se ovaj medij stavi pod kontrolu vladajuće koalicije. I sve bi to bilo OK, tj. možda bi gledalac povjerovao u strasni vapaj o medijskim slobodama i odbrani profesije, kada bi se taj isti oštri ton koristio i u drugim prilikama. I povodima koji neposredno ne dotiču javni servis.
ŠTA RADITI S DVIJE ISTINE? Slučaj Mahira Rakovca sedmicama je okupirao javnost, postajući simbol prepoznavanja fenomena međuvršnjačkog nasilja, ali i bespoštedne medijske eksploatacije, o čemu je na ovim stranicama izvrsno pisala Emina Žuna. Na kraju analize, autorka se pita ima li epiloga slučaju koji će zasigurno po intenzitetu javnog interesovanja, ali i iznevjerenosti svih etičkih i profesionalnih principa ući u medijske anale. Sada nam se pojavljuje mogući epilog. Kantonalno tužilaštvo je zaključilo da nema elemenata krivičnog djela. U pripremi vijesti, Nikola Vučić je prilično detaljno izvijestio o tužilačkoj odluci, izdvajajući najatraktivnije izjave glavne kantonalne tužiteljke. Potom je uvrstio reakciju očuha koji je zajedno s dječakovom majkom progovorio o besprizornom nasilju nad njihovim sinom. Prenijeta je i reakcija građanske inicijative koja roditeljima pruža potporu. Vučić tu završava prilog i bilježenje odjeka, naglašavajući da se na odluku Tužilaštva može izjaviti žalba. No, da li je ovdje trebalo vijest obogatiti s više pitanja i reakcija (prozvana škola, stručna javnost)? Dobijamo mogući epilog u instituciji koja niječe postojanje krivične odgovornosti, što je suprotno velikom broju dosadašnjih istupa i ocjena koji su davali najteže kvalifikacije. S argumentacijom i tvrdnjama koje su se činile pouzdanim dobrom dijelu javnog mnijenja. Da li je javni servis morao oštrije suprotstaviti “dvije istine”? Institucionalnu, i onu neformalnu, koja je uznemirila javnost? Posrijedi nisu optužbe o postojanju minornog krivičnog djela, radi se o slučaju koji je snažno odjeknuo utičući na promjene politika prema maloljetničkom nasilju.
IZDVOJENO:
Prvomartovska praznična atmosfera bila je očekivana u informativnom programu, ali to ne znači da Dnevnik 2 treba gnjaviti sa skoro dvadeset minuta smotri i obljetničkih skupova iz svakog dijela Federacije. Za to valjda postoje dnevne emisije tipa Federacija danas.
OCJENA: 3
BHRT: PRISTOJNA SEDMICA
1. – 7. mart 2016.
ATRAKTIVAN PRIKAZ: Lider članice vladajuće koalicije ponovo je u pritvoru. I to je sasvim dovoljno da se njegovo lišavanje slobode ne svodi na sudsku hroniku. Lamija Silajdžić propituje odnose u vladajućoj koaliciji, te pažljivo bilježi reakcije i na sve to dodaje mišljenja kolega novinara. Jer ko će bolje od njih znati dnevna politička previranja i odgovor na pitanja kako na pritvor gledaju stranački saborci, ali i koalicioni partneri. Izbor novinara umjesto političkih analitičara za sagovornike o koalicionim odnosima čini se kao veoma dobra odluka, jer uvriježilo se nakaradno shvatanje da se o svakoj stvari zatraži analitičko mišljenje. Pa i onda kada je od instant analize primjereniji nečiji osvrt. Kratka procjena na osnovu (ne)pouzdanih saznanja. A ko to može bolje od medijskih radnika.
VIŠE OD PRAZNIKA: Prvi mart u dnevniku Svjetlane Topalić nije bio samo isprazna praznična fešta. Priča je pratila mladića koji se rodio u vrijeme kada i je BiH stekla nezavisnost i njegova razmišljanja o današnjoj perspektivi u našem društvu. Za mišljenje su u kratkoj anketi pitani i ostali građani, a Dan nezavisnosti iskoristio se kao povod da se prikaže stav javnog mnijenja i život prosječnog građanina.
RAZUMLJIVO I SVEOBUHVATNO: U nedjeljnom izdanju Svjetlane Vučetić gledamo dva vezana priloga o nekadašnjim privrednim gigantima (mostarski Aluminij i banjalučki Kosmos), njihovim aktuelnim nedaćama i mogućim scenarijima. Sveobuhvatna slika stanja postignuta je uključivanjem više sagovornika, a u svega nekoliko minuta gledalac stiče dojam da je dovoljno informiran i da sam može donijeti zaključak. Pohvalno je i što priloge karakterišu razumljivost i lakoća u prezentiranju, iako su posrijedi nimalo naivni problemi.
OCJENA: 8
KOMPARATIVNA ANALIZA:
U prvoj sedmici uporednog praćenja BHT je bio neuporedivo bolji od FTV-a. Dok je federalni dnevnik bježao od dnevne politike izgledajući pospano i tromo, osim ako se vijest dana ne tiče njihovog menadžmenta, kada su istupali oštro, “državni javni servis” se usudio pratiti aktuelnosti. Dobro, nedostaje i tu više propitivačkih priloga i možda agilnijeg pristupa u prezentaciji, ali to je značajno bolje od njihovih federalnih kolega.
