Polazna studija medijskog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini s preporukama za unapređenje nazvana „Zajedno ka boljim medijskim zakonima“ nastala je radi identificiranja problema u zakonodavnoj regulativi koji se negativno reflektira na slobodu medija i sigurnost novinara u BiH.
Osim na probleme, cilj je ukazati i na konstruktivne inicijative za izmjene i dopune relevantnih zakona, te pozitivne prakse kojima se nastoji unaprijediti zakonodavni okvir u oblasti medija.
U fokusu studije su zakoni na državnom nivou, uz osvrt na zakone na nižim nivoima i obrazloženje bitnih razlika tamo gdje one postoje.
Predmet analize su: Zakon o javnom RTV sistemu BiH, Krivični zakon, Zakon o zaštiti autorskih i srodnih prava, Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, Izborni zakon BiH (poglavlje 16: Mediji u izbornoj kampanji), Zakon o slobodi pristupa informacijama i Zakon o zaštiti od klevete.
Budući da BiH ni na državnom ni na entitetskim nivoima nema zakon koji regulira transparentnost vlasništva nad medijima, a jedan je od najpotrebnijih zakona za reguliranje medijskog tržišta, predmet analize je Nacrt tog zakona upućen resornom Ministarstvu početkom 2019. godine.
Analiza je pokazala da jaz između normativnog (de jure) i stvarnog (de facto) u oblasti medijskih sloboda i sigurnosti novinara nije smanjen posljednjih godina. Problem je što se ni zakoni koji su napisani u skladu s evropskim standardima ne primjenjuju shodno evropskoj sudskoj praksi.
Da bi javni RTV sistem konačno postao javni medijski servis u službi javnosti, potrebno je suziti ovlasti entitetskih parlamenata kod imenovanja upravnih odbora i direktora javnih emitera, te konačno usvojiti održiv model naplate RTV takse radi stabilnijeg finansiranja, stoji u analizi.
Zabrinjava što Prednacrt zakona o slobodi pristupa informacijama predložen 2021. godine ne predstavlja korak naprijed nego nazad u odnosu na važeće zakonske odredbe. Zato je neophodno doraditi taj prednacrt.
Također, rok za dobijanje informacija po osnovu ZOSPI-ja treba skratiti, kao i listu mogućih izuzetaka za pristup informacijama.
Pozitivan primjer je Nacrt Inicijative za izmjene i dopune izbornog zakona u poglavlju 16 koje se odnosi na medije, objavljen u vrijeme pisanja ove studije. Predloženim rješenjem, u zakon se uvode „online mediji“, „socijalne mreže“ i „mobilne aplikacije“, preciznije definira govor mržnje, te dopunjavaju odredbe o slučajevima u kojima elektronski mediji mogu odbiti objavljivanje političkog oglašavanja.
Da bi se spriječila dalja zloupotreba zakona o zaštiti od klevete kao instrumenta političkog pritiska na novinare, nužno je njihovu primjenu uskladiti s praksom Evropskog suda za ljudska prava.
– Od BiH se očekuje da do kraja ove godine osigura: zaštitu novinara i sistemske institucionalne mjere za rješavanje prijetnji i nasilja nad novinarima, finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera i uskladi entitetske propise s državnim zakonom o javnom RTV sistemu, te usvoji propise o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterije javnog oglašavanja – navedeno je.
Kao jedna od stvari koju je nužno uraditi je uspostaviti detaljan registar online medija, jer im se sada ne zna ni broj, ni vlasnička struktura, ni izvori prihoda, a često nemaju ni impresum.
Transparentni i detaljni podaci o vlasništvu preduvjet su za zaštitu pluralizma mišljenja, utvrđivanje odgovornosti za objavljivanje nezakonitih i neetičnih sadržaja, kao i zaštitu autorskih i prava.
Studija, koji je moguće pričitati na linku nastala je u okviru projekta „Unapređenje dijaloga između novinarskih udruženja i parlamenata na zapadnom Balkanu za snažniji civilni sektor“ koji provode četiri medijske organizacije iz regiona zapadnog Balkana.
Projekt je dio šireg projekta „Zaštita civilnog prostora – Regionalni hub za razvoj civilnog društva“, koji finansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), a realizira Balkanska mreža za razvoj civilnog sektora (Balkan Civil Society Development Network).
