Elem, neki dan sam u Sarajevu predstavio rezultate istraživanja pod nazivom „SLOBODNI I SIGURNI: zaštita prava, mentalno zdravlje i sigurnost novinara u BiH“. Na samoj press konferenciji nije bilo medija, ali su kasnije mnogi prenijeli izvještaj Agencije FENA koji je bio naslovljen „Svaki deseti novinar u BiH ima dijagnostikovan mentalni poremećaj, najčešći uzrok stres“.

Valjda je to trebalo da ukaže koliko je težak i opasan novinarski posao, ali…

To uopšte nije tako loš rezultat, jer ako pogledamo izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije učestalost mentalnih poremećaja u populaciji raste još od 2001. Najveći skok bilježe Amerika (sa 15,3 na 17,1% do 2021) i Evropa (sa 14 na 15,4%). Za Bosnu i Hercegovinu nema tačnih podataka, ali možemo pretpostaviti da je taj procenat veći od evropskog procenta. Tako da medijski radnici u Bosni i Hercegovini ispadoše jedna od  zdravijih kategorija društva.

Meni je jedan drugi podatak mnogo zanimljiviji, tj. strašniji.

Mobing je doživjelo 40,5% bosanskohercegovačkih radnika u medijima. Među medijskim radnicama nalazimo 48,7% žena koje su doživjele mobing, dok je takvo iskustvo imala i trećina (32,3%) muškaraca. S porastom godina radnog staža ispitanika raste i vjerovatnoća da će medijski radnici biti izloženi mobingu.  Ovo iskustvo je imalo 29,4% onih koji rade u medijima do 5 godina, 31% koji rade od 6 do 10 godina, 37,1% koji rade od 11 do 25 godina i 57,8% koji rade više od 25 godina.

Šta je mobing?

Mobing na poslu podrazumijeva svako psihičko ili pak verbalno zlostavljanje na radnom mjestu sa namjerom da se obezvrijedi rad pojedinca ili grupe (kolektiva).

Metode ovakvog postupka su najrazličitije, a mi ćemo izdvojiti najuobičenije:

• Ponižavanje,
• Zastrašivanje,
• uvredljivo ponašanje u namjeri da se individua ili kolektiv kazni ili zastraši,
• neopravdano nametanje uslova rada,
• ugrožavanje zdravlja,
• izolovanje od drugih zaposlenih lica,
• navođenje da pojedinac da otkaz ili da raskine ugovor,
• ismijavanje,
• uznemiravanje (seksualno, psihičko, verbalno),
• zakidanje na zaradi…

Još je porazniji podatak ko zapravo mobinguje medijske radnike.

Najčešće su to urednici (21,8%), menadžment (13,3%), kolege novinari (8,5%), vlasnici medija (4,1%) i neko drugi (8,5%).

Donekle se moglo očekivati da novinare zlostavlja menadžment ili vlasnik medija, ali urednici i drugi novinari u ovolikom procentu nisam očekivao, a kako i očekivati kada su to ljudi koji bi trebali najbolje da razumiju svoje kolege. I ne samo da ih razumiju, već i zaštite i podrže.

Interesantne su reakcije medijskih radnika kada se desi mobing. Polovina njih je nešto preduzela da se to više ne dešava. Skoro trećina (30,5%) je uz pomoć kolega uspjelo da se izbori za svoja prava, 15,6% se obratilo osobi koja je zadužena za zaštitu od zlostavljanja na radu, dok je 3,1% pokrenulo sudski postupak. Druga polovina nije ništa preduzela jer ne vjeruju da bi nešto mogli postići (39,1%), a svaki deseti  (11,7%) je smatrao da to nije bilo toliko izraženo da bi se nešto preduzelo.

I šta reći za kraj?

Mobinga je uvijek bilo i biće, ali bi trebalo sve učiniti da se smanji na najmanju moguću mjeru i teško je očekivati da će to ničim izazvano učiniti vlasnici medija ili menadžment. To je posao novinara, koji trebaju da još tokom studiranja nauče svoja prava i obaveze, da se organizuju kroz sindikate i strukovna udruženja, da razviju profesionalnu solidarnost i tako zaštite sebe i druge.

Jeste li sedma sila ili niste?