Prvi put od početka ovog projekta imamo televizije koje su za minuli sedmični rad dobile najviše ocjene. Poseban plus ide na adresu N1, gdje se ekologija često pojavljuje kao top tema, što pokazuje da ova televizija više odgaja publiku nego što podilazi njenim očekivanjima. Ta očekivanja su, sudeći po najgledanijim i najčitanijim sadržajima, politička prepucavanja i crna hronika

Al Jazeera: Razvijena svijest o društvenoj ulozi sporta

22. – 28. decembar 2014.

O SPORTU SVE NAJBOLJE: Al Jazeera u svojoj centralnoj informativnoj emisiji zasigurno ima najbolje obrađene vijesti iz sporta. Sve što je bitno saznamo u visoko profesionalno urađenim prilozima, a prezenteri vijesti iz sporta su ljudi koji bi i mnoge novinare Al Jazeere, a da ne govorimo o drugim televizijama, mogli učiti prezentacijskim vještinama. Posebno treba izdvojiti Mustafu Radončića i Stipu Sladoljeva. Dikcija, mimika, geste, vladanje informacijama, pojavnost, sve je dovedeno do perfekcije, ali ono što je najvažnije jest osjećaj za sport kao socijalni fenomen mnogo širi od zabave i novca. A 24. decembra smo mogli vidjeti čak dva priloga koja to posvjedočuju. Prvi je o dvojici fudbalera od kojih svaki u svom rodnom mjestu pokazuje društvenu odgovornost kroz humanitarni rad. Drugi prilog je o sjećanju na fudbalski meč iz Prvog svjetskog rata koji su u božićnoj noći igrali neprijateljski vojnici. Bila je godišnjica tog događaja i u Afganistanu su, u znak sjećanja, vojnici iz njemačke i britanske mirovne misije odmjerili snage u fudbalu. Obaviješteni smo i da je UEFA obilježila tu godišnjicu.

NA BADNJE VEČE, DOK SU ZVONA U IRAKU ZVONILA: Kad smo već kod Božića, treba reći da na Al Jazeeri na Badnju noć nismo imali priliku vidjeti ništa o tom prazniku s regionalnim uklonom. Jesmo, međutim, s iračkim uklonom kroz prilog o iračkim kršćanima izbjeglicama. Zgodno je sad spomenuti i to da ni o Hanuki u vijestima Al Jazeere nije bilo riječi iako je bila prije ovog analiziranog perioda.

SKLAD TONA I SLIKE: Ono što je na Al Jazeeri također zadivljujuće, jer nije naša televizijska svakodnevnica, mada bi po novinarskim standardima trebalo biti, jest korespondencija zvuka i slike. Evo jedan detalj: također 24. decembra, emitovan je prilog o kubansko-američkim odnosima. Dok gledamo kako Kubanac čisti svoj automobil, oldtimer turističku atrakciju, novinarka govori kako se Kubanci spremaju za doček američkih turista iako Kongres SAD-a još nije donio odluku o ukidanju embarga prema Kubi. Čovjek je čistio automobil kao dio svoje poslovne rutine. Međutim, slika je iskorištena kao ilustracija za turistička očekivanja suprotstavljena diplomatiji dvije zemlje i pritom ne figurira kao dezinformacija jer prilogom nam je dokazano, kroz razgovor s turističkim radnicima na Kubi, da oni zaista očekuju veliki broj turista iz SAD-a.

PRECIZAN IZVJEŠTAJ O SAVREMENOJ RUMUNIJI: Al Jazeera ima dobar običaj reportažno obrađivati značajne godišnjice. Ove sedmice završili su prikazi Rumunije povodom godišnjice od pada Ceausescua. Ta reportaža je regionalno značajna tema jer se radi o zemlji u tranziciji koja je danas članica EU. Reportaža nam nije pokazala ništa za čim bismo trebali čeznuti kao neko ko nije član EU. Urađeno je to bez tendencioznosti i politički zdravo, jer dobrog ulaska u EU nema bez argumentovanog euroskepticizma koji se na primjeru Rumunije pokazuje ispravnim.

Već je jednom pohvaljena dinamika Al Jazeerinih emisija, ali mora se navesti još jedan detalj u vezi s tim, a to je pozicija voditelja vijesti koja također nije fiksirana. Ove sedmice i Saša Delić i Adnan Rondić u studiju su i sjedili i stajali, što na gledaoca ostavlja dublji utisak na isti način kao što to radi profesor koji se kreće dok drži predavanje u odnosu na onog koji predavanje izlaže ex cathedra.

PLUS SEDMICE

Prezentacija i obrada vijesti iz sporta.

MINUS SEDMICE

Nije bilo ničega što bi se moglo okarakterisati kao negativnost koju bi vrijedilo posebno istaći.

OCJENA: 10

N1: Socijalne teme i ekologija u vrhu

DVA OPREČNA BOŽIĆA: Na N1 su i ovog puta pokazali izuzetno dobar osjećaj za socijalne teme. Tako su 24. decembra, povodom badnje noći, imali prilog o tome kako se Božić proslavlja u Sarajevu, a kako u kolektivnom centru u Tasovčićima. Jukstaponirane slike dviju paralelnih stvarnosti prikazuju socijalno raslojavanje unutar jedne religijske skupine, što je rijedak medijski prikaz. Obično se u medijskim prezentacijama religijski identiteti u BiH predstavljaju kao monolitni. Nije bilo nijednog dnevnika koji nije problematizirao životni standard građana, nerijetko ga suprotstavljajući životnom standardu političara. Daje nam se, dakle, na uvid ko su naši politički predstavnici, ne kroz njihova obećanja i riječi, već kroz poređenje naših i njihovih primanja, što je učinkovito za političku samosvijest gledalaca.

EKOLOGIJA KAO TOP TEMA: Kad je u pitanju standard građana, kao teme od posebnog značaja tretirane su i ekološke, prije svega one o zagađenju zraka. Ekologija se tako u više navrata pojavila kao top tema, što pokazuje da N1 više odgaja publiku nego što podilazi njenim očekivanjima. Ta očekivanja su, sudeći po najgledanijim i najčitanijim sadržajima, politička prepucavanja i crna hronika.

KAKO SE KAŽE “CRNAC”? Međutim, svake sedmice na N1 provuče se neki identitarno “škakljiv” pojam. Ove sedmice mogli smo vidjeti napis: “Protesti zbog ubistva crnca”. Riječ “crnac” u našoj sredini neće nužno podražavati stereotipe koji su u taj pojam upisani kroz rasističku njegovu upotrebu, ali ju je nužno mijenjati barem u javnom diskursu.

ISIL IZNUTRA: Zatim smo 22. decembra imali priliku vidjeti ISIL iznutra kroz kameru stranog novinara, i to je definitivno, kad su u pitanju vijesti iz svijeta, ove sedmice bio prilog broj jedan. Dobro je poslužio demistifikaciji ISIL-a, o kojem se stiče utisak kao o nekom nadnaravnom biću ako ga se gleda samo u kontekstu zločina koje njegovi pripadnici prave.

Od regionalnih tema, što je za očekivati i što je ispravno, bili su izbori u Hrvatskoj, ali ni za ostale regionalno bitne informacije nismo bili uskraćeni.

PLUS SEDMICE

Snimci iz ISIL-a koje nisu napravili novinari N1, ali su se jedini sjetili da nam tu nazovi zemlju prikažu iznutra.

MINUS SEDMICE

Ono što se moglo okarakterisati kao mana nije vrijedno posebnog naglašavanja.

OCJENA: 10

KOMPARATIVNA ANALIZA

Ovog puta u komparativnoj analizi dotaći ću se samo jedne stvari. I N1 i Al Jazeera su joj pristupili na isti način. Radi se o pješačenju tuzlanskih radnika prema Hrvatskoj u želji da odu iz zemlje u kojoj ne mogu ostvariti svoja radnička prava. Obaviješteni smo da je dobar dio radnika krenuo bez pasoša, a jedan od njih je rekao kako mu je rečeno da hrvatsku granicu može preći s ličnom. Kolektivni egzodus, osim u slučaju prirodne nepogode, nikad nije spontana stvar, a u ovom slučaju organizacijski aspekt egzodusa nam nije pojašnjen. Naime, ko je i na koji način vrbovao radnike da krenu pješke za Hrvatsku, ko je i zašto pojedinima manipulisao rekavši im da u Hrvatsku mogu s ličnom i na koji način je bila elaborirana učinkovitost njihovog čina. Obespravljeni radnici jesu osjetljiva tema, ali trebalo je rasvijetliti tu stranu priče pa i po cijenu da se među njima samima razotkriju eventualni manipulatori. To ni u kojem slučaju ne bi smanjilo našu empatiju prema radnicima, niti bi uticalo da budemo naklonjeni prema političarima koji su radnike doveli do prosjačkog štapa. Čini se da ponekad novinari bezrazložno istrajavaju na jednoj verziji priče iako su u njoj rupe izdaleka vidljive.

 (U srijedu, 31. decembra čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i Hayat TV)