Ova pitanja u središtu su rasprave koju je pokrenuo Tech Policy Press, a u kojoj su učestvovali istraživači, univerzitetski profesori i stručnjaci za digitalne tehnologije. Povod je bila konferencija „Life After Data: The Conference on De-datafication“, održana 6. oktobra na Pravnom fakultetu Univerziteta Georgetown, posvećena mogućnostima razvoja društva u kojem digitalni podaci ne bi predstavljali osnovu ekonomskih i društvenih odnosa.

U razgovoru koji su pripremili Justin Hendrix i Rebecca Rand iznesena su različita viđenja budućnosti interneta, od potpunog povlačenja s digitalnih platformi do razvoja decentraliziranih mreža, javne digitalne infrastrukture i novih modela upravljanja podacima.

Internet koji ne pretvara korisnike u proizvod

Autorica i voditeljica podcasta Bridget Todd smatra da problem nije sam internet, nego poslovni model koji od korisnika zahtijeva da se odreknu privatnosti kako bi mogli učestvovati u digitalnom životu.

Prema njenom mišljenju, mogućnosti povezivanja ljudi, razmjene znanja i stvaranja zajednica predstavljaju vrijednosti koje treba sačuvati. Međutim, trenutni model podrazumijeva kontinuirano praćenje, profiliranje i prikupljanje podataka koji se koriste za ostvarivanje profita.

Todd upozorava da razvoj umjetne inteligencije dodatno proširuje mogućnosti iskorištavanja korisničkih podataka. Razgovori, kreativni rad, međuljudski odnosi i drugi oblici digitalne komunikacije mogu postati materijal za treniranje sistema nad kojima korisnici nemaju kontrolu.

Sličan stav iznosi Alice Marwick, direktorica istraživanja organizacije Data & Society. Ona smatra da bi odvajanje digitalnih podataka od ostvarivanja profita zahtijevalo temeljite promjene poslovnih modela društvenih mreža, uključujući ograničavanje trgovine korisničkim podacima i drugačije finansiranje digitalnih komunikacijskih servisa.

Marwick kao moguću alternativu navodi platforme kojima upravljaju zajednice ili koje se finansiraju kao javna infrastruktura. Ipak, upozorava da bi takvi sistemi morali osigurati sredstva za moderiranje sadržaja i zaštitu korisnika od uznemiravanja, govora mržnje i dezinformacija.

Mogu li decentralizirane mreže zamijeniti velike platforme?

Sociologinja Janet Vertesi s Univerziteta Princeton smatra da tehnološke alternative već postoje, ali da im nedostaje institucionalna i finansijska podrška.

Ona ukazuje na razvoj decentraliziranih digitalnih alata, otvorenog softvera i sistema koji nisu vezani za infrastrukturu velikih tehnoloških kompanija. Prema njenoj ocjeni, potrebno je preispitati način na koji se finansiraju tehnološke inovacije i veću podršku usmjeriti prema manjim kompanijama, istraživačkim zajednicama i projektima otvorenog koda.

Robin Berjon iz organizacije Modal Foundation posebno ističe potencijal protokola ATProto, na kojem se zasnivaju decentralizirani društveni servisi poput Blueskyja. Takva arhitektura, smatra Berjon, može omogućiti korisnicima da zadrže veću kontrolu nad vlastitim podacima i načinom organiziranja digitalnih zajednica.

Konstantinos Komaitis iz Atlantic Councila, međutim, upozorava da decentralizacija sama po sebi nije rješenje svih problema. Prema njegovom mišljenju, osnovni cilj trebao bi biti očuvanje mogućnosti korisnika da samostalno odlučuju o svojem djelovanju na internetu, umjesto da njihovo ponašanje oblikuju zatvoreni sistemi velikih platformi.

Mladi ne očekuju masovno napuštanje interneta

Profesorica Caddie Alford s Univerziteta Virginia Commonwealth predstavila je razmišljanja približno 22 studenta s kojima je razgovarala o mogućnosti napuštanja današnjeg interneta.

Njihovi odgovori pokazuju da mnogi takvu ideju smatraju teško ostvarivom, prvenstveno zbog značaja digitalnih platformi za održavanje društvenih kontakata, obrazovanje i povezivanje ljudi sa zajedničkim interesovanjima.

Ipak, studenti su izrazili nezadovoljstvo nadzorom korisnika, komercijalizacijom digitalne komunikacije, nametljivim oglašavanjem i sve većim prisustvom umjetne inteligencije.

Neki su naveli da bi razmotrili napuštanje postojećih platformi kada bi internet postao gotovo potpuno ispunjen automatski generiranim sadržajima ili kada više ne bi mogli izbjeći digitalni nadzor.

Za razliku od zagovornika reforme interneta, medijski teoretičar Douglas Rushkoff predlaže radikalniji pristup. On smatra da bi građani trebali manje energije ulagati u pokušaje popravljanja postojećih digitalnih sistema, a više u izgradnju demokratskih odnosa i zajednica izvan interneta.

Ko odlučuje o budućnosti digitalnog prostora?

Liz Orembo iz organizacije Research ICT Africa smatra da bi budući internet morao korisnicima omogućiti izbor algoritama koji određuju kakve će informacije vidjeti, umjesto da te odluke donose isključivo tehnološke platforme.

Ona zagovara veću transparentnost algoritama, razvoj digitalne pismenosti i uključivanje lokalnih zajednica u oblikovanje tehnologija koje koriste. Istovremeno upozorava da se problemi poput dezinformacija, nejednakosti i autoritarnih praksi ne mogu riješiti isključivo tehnološkim promjenama.

Učesnici rasprave razlikuju se u procjenama mogućnosti i poželjnosti napuštanja današnjeg interneta, ali većina ukazuje na potrebu preispitivanja koncentracije moći, poslovnih modela zasnovanih na podacima i ograničenog utjecaja korisnika na funkcioniranje digitalnih platformi.

Rasprava ne nudi jedinstven model budućeg interneta. Umjesto toga, otvara pitanje mogu li se njegove prednosti, poput dostupnosti informacija i povezivanja ljudi, očuvati uz drugačije vlasničke, ekonomske i regulatorne odnose.

Izvor: Tech Policy Press