RTRS: Kad prigusti, dobar je i Zmago

7. – 14. septembar 2025.

TAČKA NA ZAKONITOST: ; „Nakon odustajanja Kluba Bošnjaka da koristi veto, te objavljivanjem odluke o sastavu nove vlade u službenom glasniku stavljena je tačka na zakonitost izbora vlade i otklonjene sumnje u legitimitet premijerskog kabineta Save Minića što su potencirali pojedini opozicionari, ali i sarajevski dušebrižnici“, rečeno je u prvom večernjem dnevniku RTRS ove sedmice. Tako javni televizijski servis RS svojim gledateljima servira nevjerovatan pogled kako se zakonitost izbora vlade određuje (ne)upotrebom veta u Vijeću naroda, a sumnje u legitimitet premijera i njegovog kabineta otklanja službeno glasilo. Ono što bi građanima i gledateljima trebalo biti jasno jeste da je instanca koja odlučuje o zakonitosti i legitimitetu ipak ustavni sud, kojem je već u utorak upućena apelacija. Tu mogućnost je RTRS na svoj način ipak najavila u ponedjeljak, navodeći kako „ćutanje poziva na oprez i nove političke smicalice iz Sarajeva“.

MOSKVA I D.C.: Ove sedmice je predsjednik RS kojem je oduzet mandat Milorad Dodik boravio u Moskvi, i RTRS je tokom boravka u dnevnicima redovno izvještavala o toku posjete i njegovim sastancima. Zanimljivo je primijetiti kako je takvo medijsko praćenje izostalo prošle sedmice kada je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović bila u posjeti Washingtonu – dok smo ovaj put gledali prave male Dodikove „moskovske hronike“, o Cvijanovićkinoj posjeti SAD u dnevnicima RTRS nismo čuli ništa ili gotovo ništa.

SCHMIDT KAO HITLER: U jednoj od tih „moskovskih hronika“ Dodik je govorio o „malignom utjecaju Zapada na prostoru Balkana“ a visokog predstavnika Christiana Schmidta je uporedio sa Adolfom Hitlerom. Ovo nije prvi put da Dodik izlazi sa ovakvim poređenjima, a da RTRS bez problema takav sadržaj objavljuje. Bilo bi barem korektno da je ova televizija prenijela i reakciju njemačke ambasade na ovo poređenje, međutim ni to se nije desilo.

JEDAN I PO POSTO: U srijedu je RTRS prenijela izjavu u kojoj je delegat u Domu naroda PSBiH Radovan Kovačević omalovažio stranku Za pravdu i red riječima kako ova stranka „ima podršku jedan i po posto Srba“. Ovu izjavu je u međuvremenu portal Istinomjer ocijenio kao neistinitu, ali je RTRS svejedno dopustila omalovažavanje opozicije i njeno diskreditiranje kao političkog faktora koje nije zasnovano na činjenicama. Međutim, zanimljivo je kako RTRS nema problem sa nekredibilnim političkim faktorima čiji su stavovi na liniji agende vladajućeg režima. Tako je u dnevniku od petka odluku vlade Slovenije da Miloradu Dodiku zabrani ulazak u tu zemlju komentirao opskurni desničar Zmago Jelinčič, po svemu irelevantan politički faktor čija je stranka u Sloveniji daleko ispod izbornog praga i stoji upravo na – jedan i po posto podrške.

Ocjena: 1

BNTV: Prava slika Republike Srpske

7. – 14. septembar 2025.

PRIJETNJA TEŠKA 695 MILIONA: Dok vlast u RS predstavlja novu vladu upitne legitimnosti kao nešto što će donijeti novi zamah ekonomiji i društvu, nad ovim entitetom se, kako je BNTV javila nadvija „prijetnja teška 695 miliona eura“ u vidu arbitraže sa elektroprivredom Slovenije. Prilogom o ovoj arbitraži i njenim mogućim implikacijama otvoren je dnevnik u petak, a u njegove četiri i po minute smo vidjeli i dokument kojim je RS na sebe preuzela obavezu plaćanja u slučaju nepovoljne presude, kao i mišljenja ekonomista koji su protumačili kakav bi to bio finansijski udarac po budžet i mogućnosti zaduživanja. Ukoliko dođe do ostvarenja ove prijetnje, kao očekivanu je mogu doživjeti gledatelji BNTV jer je javna televizija ni ne spominje.

UPITNI REZULTATI NOVOG PREMIJERA: U nedjelju smo vidjeli i novi kritički osvrt na vladu RS i njenog premijera – BNTV je skrenula pažnju na loše rezultate premijera Save Minića koje je imao kao ministar poljoprivrede i šumarstva u prošloj vladi. Bijeljinska televizija je argumente za ovu tvrdnju pronašla u izjavama sagovornika iz udruženja poljoprivrednika, proizvođača mlijeka i drvoprerađivača, koji su istaknuli kako je sa poljoprivrednicima „imao slab kontakt“, nije ispoštovao dogovor o uređenju oblasti subvencija, kako stanje u javnom šumskom preduzeću nije bilo nikad gore, te kako su ljudi iz njegovog ministarstva manipulisali dodjelom zemljišta i tržištem mlijeka.

JAVNA PREDUZEĆA: Osim u spomenutom šumskom preduzeću „Šume RS“, kako navodi BNTV, u svim javnim preduzećima u RS je stanje gore nego ikad prije. U četvrtak je emitiran opširan prilog u kojem je opisano kako je u željeznicama „situacija pred kolapsom“, te kako je elektroprivreda lošim upravljanjem „bačena na koljena“. Prema onome što smo čuli, ukupan dug velikih javnih preduzeća u RS je prešao pola milijarde konvertibilnih maraka. Radnici u šumarstvu nisu dobili plate, a vladajuća koalicija je spriječila održavanje posebne sjednice Narodne skupštine na kojoj bi se razgovaralo o nagomilanim problemima u javnim preduzećima. Iako prilozi o prijetećim arbitražama i katastrofalnom stanju u javnim preduzećima mogu izgledati tendenciozno, a njihov ton apokaliptičan, nedavna izgubljena arbitraža sa kompanijom Vijadukt i nemar za propast novca iz evropskih fondova daju za pravo BNTV kad upozorava na finansijske probleme sa kojima bi se RS mogla suočiti.

POTROŠAČKA KORPA: U dva uzastopna dana BNTV se bavila životnim standardom građana. Najprije je u petak objavljen prilog o „poniženim penzionerima“ u kojem je preračunala koliko stvarno vrijedi najavljeno povećanje penzija od tri posto s kojim se pohvalila vlast. Tako smo čuli da za iznos povećanja penzioneri sa minimalnom penzijom „mogu da kupe kilogram brašna, 800 grama riže, pola kilograma pilećih krilaca i tri banane, dok oni imućniji sa prosječnom penzijom mogu još da kupe i litar mlijeka, litar ulja, kilogram šećera i tri paštete“. Kontekstualizacija i slikovit prikaz statističkih podataka uvijek dobro funkcionišu, što nije bio slučaj u dnevniku od subote kada je BNTV govorila o potrošačkoj korpi i dala pregled cijena osnovnih namirnica. Naime, nakon navođenja aktuelnih tema rečeno je kako „sve jasno kada se uporedi sa cijenama prethodnih godina“, ali smo samo čuli subjektivna mišljenja građana koji su to potvrdili – izostali su podaci o cijenama iz ranijih godina na osnovu kojih bi gledateljima rast cijena bio jasniji a prilog uvjerljiviji.

Ocjena: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Napadi na političare su u svim demokratskim društvima nešto što je neprihvatljivo i što je simptom niskog nivoa političke kulture. Ako se u dvije sedmice dese dva ozbiljna takva napada to je zvono na uzbunu i trebalo bi biti centralna tema izvještavanja, uz naglasak na analizu pozadine i motiva napada.

Ove je sedmice ponovo zapaljen automobil opozicionara Nebojše Vukanovića (jedan mu je automobil već zapaljen prije nekih pola godine), a prošle sedmice je napadnut i biber-sprejem poprskan političar Branislav Borenović. Napad na Borenovića je javna televizija već zaboravila, dok je BNTV skoro svakog dana ove sedmice podsjećala na to da „policija tapka u mjestu“ i kako su male šanse da slučaj bude rasvijetljen.

Napad na Vukanovića je u četvrtak bio udarna vijest u dnevniku ove televizije, dok je RTRS prilog o ovome objavila tek kako devetu vijest (!) u dvadeset i drugoj (!) minuti dnevnika! Ovo već samo po sebi jasno govori o odnosu javne televizije RS prema ovoj temi, a i sam prilog o paljevini se svodio na izvještavanje o činjenicama koje su utvrđene na licu mjesta, bez pružanja konteksta napada. S druge strane, BNTV je navela kako je Vukanović nedavno podnio krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika i optužio ga za „kreiranje atmosfere linča“.

Vukanović je, osim toga, u obraćanju novinarima kazao kako su napadi na njega „posljedica dijela medija koje ljudi gledaju“, jasno misleći na RTRS. U dnevniku ove kuće ta izjava nije prenesena, ali je već u uvodu priloga pobrojano ko je sve od vladajućih političara osudio napad, bez podsjećanja na govor mržnje i sva etiketiranja kojima je Vukanović od istih osoba izložen.

Inače, već poslovično je govor mržnje normaliziran u dnevniku televizije u kojem ga ne bi smjelo biti ni u tragovima. Izrazi koji se koriste u njihovim poređenjima i metaforama su ispod nivoa iole pristojnog medija, što se najjasnije vidi u odnosu prema visokom predstavniku Christianu Schmidtu koji je u programu ove televizije upoređen sa Hitlerom, a u novinarskim prilozima uz njegovo ime u posljednje vrijeme redovno stoji titula kolonizatora ili okupatora.

Schmidt je okupator, sarajevski političari su „poslušnici“ a politički prostor u glavnom gradu države je „sarajevska kaldrma“ (četvrtak), potezi državnih institucija i njihovih predstavnika su „smicalice“, sudski postupci se vode „iz pakosti“ (srijeda), odluka vlade Slovenije da Dodiku zabrani ulaz je odraz briselske zavjere (subota)… Gledajući dnevnik RTRS nekad niste sigurni da li gledate dnevnik jedne javne televizije ili profil na Instagramu tinejdžerke koju svi mrze samo zato što je savršena.

Primjer za takvo poređenje možemo naći u izvještavanju o zabrani ulaska koju je Miloradu Dodiku u četvrtak izrekla vlada Slovenije. Iako je slovenska vlada obrazložila ozbiljnom osnovom koju je pružila tamošnja obavještajna služba, RTRS se nije ozbiljno bavila sumnjama na korupciju o kojima su govorili drugi mediji, nego je od riječi do riječi prenijela reakciju Vlade RS kojom se uvode kontramjere slovenskoj predsjednici i ministrici vanjskih poslova. U subotu je javljeno kako „ne prestaju osude odluke Slovenije“ u namjeri da se prikaže kako su građani te države protiv sankcija Dodiku, i kako je u pitanju „odluka iza koje stoje Brisel i neoliberalne elite“. Međutim, sagovornik koji je osudio sankcije bio je Zoran Stevanović iz marginalne populističke anti-establishment stranke Resni.ca.

S druge strane, BNTV je slovenske sankcije Dodiku shvatila krajnje ozbiljno, te podsjetila kako su prema njemu ranije slično postupile i Austrija, Njemačka, Poljska i Litvanija, što se na RTRS zaboravlja. Javna je televizija, skoro pa komično, najviše brige pokazala za to „da li će odluke Slovenije pogoditi slovenačke poduzetnike koji posluju u RS“ i donijela uvjeravanja režima kako neće dopustiti taj udar na ekonomiju Slovenije.

Iako bi analiza izvještavanja ove dvije televizije svake sedmice mogla imati desetine stranica teksta, ovo bi bili neki specifični primjeri koji su obilježili period od 7. do 14. septembra. U ovom je periodu RTRS nastavila sa manipulacijama, govorom mržnje, ignorisanjem problema građana i besramnim izvrtanjem realnosti u korist propagande vladajućeg režima, što bi se trebalo ocijeniti čistom nulom, dok je BNTV uz manje propuste nastavila raditi posao dekonstrukcije dominantnog narativa i informisanja građana o onome što režim ne želi da znaju, za što je ocjenjujemo vrlo dobrom osmicom.

Plus sedmice

RTRS

Kao plus u izvještavanju ove televizije jedino se može izdvojiti to što na osnovu njega možemo u realnom vremenu pratiti širenje utjecaja globalnog vala porasta autokratije na periferne prostore.

BNTV

Insistiranje na rasvjetljavanju napada na opozicione političare u situaciji kada javni mediji tu temu guraju u drugi plan jeste od neprocjenjive važnosti za društvo.

Minus sedmice

RTRS

Kada bi RTRS napadima na opozicione političare u RS posvetila onoliko pažnje koliko je ove sedmice posvetila napadu na Charlieja Kirka u Americi, društvo u ovoj zemlji bi vjerovatno bilo daleko demokratskije i sigurnije.

BNTV

U dva navrata ove sedmice – u petak i subotu – u prilozima o životnom standardu građana je zastupnica opozicije u NSRS Mirjana Orašanin potpisana kao „ekonomistica“. Iz njene biografije je jasno kako je riječ o doktorici ekonomskih nauka, ali iako je tema ekonomska ne može se zanemariti kako je pozicija sa koje Orašanin nastupa u javnom prostoru ipak primarno politička, pa je to vrijedilo i naglasiti.