RTRS: “Telering”, 1. februara

JOŠ JEDAN POLITIČAR ALTRUISTA: Elmedin Konaković nije karijerni diplomata. Mogao je izabrati i mnogo jače funkcije od ministra spoljnih poslova, a nije. Samo treba biti pošten pa to priznati. Usto, govori engleski, talijanski i rumunski. Takođe, bio je izvrstan košarkaš. Sada je s koalicionim partnerima formirao Vijeće ministara u rekordnom roku. Ovo je dio hvalospjeva koje je gostu tokom emisije izrekao Mato Đaković. Kako ga je predstavio, čega god se Konaković prihvati – pozlati. Uzajamno dodvoravanje novinara i političara uvijek je degutantno. Baš takav je bio ovaj intervju. Emisija je počela hvalospjevima u uvodnom prilogu, u kojem je fokus bio na Konakovićevoj košarkaškoj karijeri i referencama za poziciju ministra, nastavila se njegovim principijelnim obračunom s korupcijom i nepotizmom te sposobnošću za dogovaranje s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, a završila priznavanjem njegove požrtvovanosti za opće dobro ispoljene u pitanju “Šta će tebi sve ovo?”. Pritom se “sve ovo” odnosilo na komplikacije u formiranju vlasti na državnom nivou. Spomenuto je i to kako Konaković kao dokazani sportista, menadžer i iskusni političar ima brojne druge opcije, čime je implicirano da se altruistički daje za dobro građana.

SAMO STRUČNOST: Đaković je Konakovića malo pitao o programu, ciljevima i taktikama ministarstva koje će voditi naredne četiri godine. Ne može se reći da nije bilo pitanja o njegovoj novoj funkciji, ali su ona bila klišeizirana. “Hoćete li biti ministar BiH ili stranački ministar?” Kakav odgovor novinar ovdje može očekivati? Da će predsjednik političke stranke reći “bit ću stranački ministar”? Ovakva pitanja mogu biti svrsishodna ako novinar nakon odgovora o radu u interesu svih građana suoči sagovornika s njegovim ranijim postupcima ili eventualno s praksama njegovih prethodnika koje pobijaju takav odgovor. Ali, ovdje to nije bio slučaj. Đaković ni najmanje ne propituje Konakovićev odgovor da ga ni najmanje ne zanima ko je ko po partijskoj, etničkoj, teritorijalnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. Stručnost i ništa drugo.

NIKŠIĆEVA LJUDSKOST: Veći dio intervjua potrošen je na kritiku političkog neprijatelja – SDA. Mnogo manje na priču o tome šta će i kako uraditi NiP. Konaković se žali da je SDA na “sicilijanski način” prikupljala glasove, da im je otela delegate u Tuzli, Goraždu i Posavini. “Nećemo odustati dok ta stvar ne bude procesuirana u Tužilaštvu do kraja.” Odgovarajući na pitanje o formiranju federalne Vlade, Konaković je hvalio Nermina Nikšića. Ne vidi da bi bilo ko drugi mogao držati zajedno “Sedmorku” kao Nikšić. Njegova ljudskost i karakter su rijetkost. Pristaje na dogovore i na vlastitu štetu. Iz ugla političkog pragmatizma, sasvim je razumljivo da ovakva Nikšićeva politika odgovara koalicionim partnerima. Ali, novinar bi ovdje trebao propitivati ispravnost takvog odnosa partnera prema SDP-u koji je ostao bez ijednog delegata u Domu naroda PSBiH. Diskutabilna je i Konakovićeva teza o Nikšićevoj popustljivosti na vlastitu štetu. To se može tumačiti i kao žrtvovanje interesa SDP-a radi vlastite premijerske funkcije. Ali, ta pitanja Đaković ne postavlja. Za njega je najvažnije da je Konaković obećao Dodiku i Čoviću da ih neće lagati, odugovlačiti ni zamajavati.

FTV: “Plenum”, 6. februara

NEMOGUĆA KOALICIJA SDA I SDP-a: Od zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Adnana Efendića (SDA) i Belmina Zukana (SDP) gledaoci ni nakon što je prošlo pola emisije nisu čuli ništa konkretno o tome kako će njihove stranke i partneri formirati federalnu vlast. Nije do novinarke Jasmine Vilić. Ona je nastojala vratiti ih na suštinu postavljajući im pitanja o tome s kim zastupnici njihovih stranaka pregovaraju u tajnosti, koliko je vjerovatno koaliranje SDA i SDP-a, je li moguće da Fadil Novalić i dalje bude premijer, hoće li SDA blokirati funkcionisanje Federacije ako ne bude dio vlasti. Može li se desiti i potpuni raspad onoga što je “Sedmorka” dosad dogovorila? Zukan uvjerava da je koaliciona većina stabilna. Kategoričan je da koaliranje sa SDA nije opcija čak ni po cijenu da SDP bude opozicija. Međutim, umjesto konkretnih odgovora, oba gosta su se pozivala na apstraktni legitimitet, demokratičnost, volju naroda, optužujući oponentsku stranku za nedosljednost. Zbog toga ih Vilić konačno pred kraj emisije upozorava na to insistirajući na tome da kažu šta je rješenje.

N1: “Dan uživo”, 31. januara

NAGODNI DODIK: S Miloradom Dodikom se sve može dogovoriti, kaže ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić. Emela Burdžović ne prelazi olako preko ove tvrdnje pitajući ministra šta se s Dodikom ne može dogovoriti i podsjećajući na Dodikov stav o državnoj imovini, dodjeljivanju ordenja Vladimiru Putinu itd. Slično reaguje i na odgovor da je to “Dodikova politika” ispravljajući Hurtića da je to protivustavna i protivdržavna politika. Hurtić ne vidi ništa sporno u novom sazivu Vijeća ministara. On dobro komunicira sa svima. Burdžović je s razlogom sarkastična: “Fini ljudi, hoćete reći?” Podsjeća ga na činjenicu da su neki ministri bili i u prethodnom sazivu, da su neki od njih kompromitovani. Hurtić neće o tome. Burdžović nije propustila priliku pitati ministra ni zašto je u Vijeće naroda RS predložio rođaka Amira Hurtića. Ni to zašto je rođak glasao za izbor Srebrenke Golić za predsjedavajuću Vijeća naroda RS.

MINISTROVA IMOVINA: Zanimljiva je bila i diskusija o Hurtićevoj imovini. Novinarku je zanimalo porijeklo prijavljene imovine od 13 miliona KM. Kad je spomenula njegovih pet stanova u Sarajevu, ministar je to negirao. Iako ga je pitala da pojasni koliko ih ima, nije htio reći. “Pročitajte na CIK-u.” Onda je ubjeđivao novinarku kako je to degutantno pitanje. Naravno da nije, budući da je on ministar. Novinarka je odmah provjerila i pronašla informaciju da Hurtić ima pet stanova u BiH. Greška je, dakle, bila u lokaciji stanova. Nisu u Sarajevu, nego u BiH. Ova diskusija je ilustrativan primjer omiljene taktike političara − hvatati i najsitnije novinarske greške kojima će dovesti u pitanje istinitost cijele priče. Iako je na jednostavno i posve opravdano novinarsko pitanje o broju stanova mogao odgovoriti prostom rečenicom od tri-četiri riječi, Hurtić je novinarku i gledaoce naveo na zaključak da je pogriješila broj.

ZAKLJUČAK: U intervjuu Đakovića s Konakovićem teško je pronaći ijedno specifično pitanje koje bi pokazalo da urednik “Teleringa” raspolaže činjenicama, poznaje nadležnosti ministra i da se pripremio za intervju. Ali je zato emisija obilovala hvalospjevima. U “Plenumu” jalova rasprava dva federalna zastupnika − Efendića iz SDA i Zukana iz SDP-a. U “Danu uživo” Burdžović je ministru Hurtiću postavljala prava pitanja.