Pošto svijet ionako ode do đavola, krajnje je vrijeme da se vratimo na početne pozicije: gramofon i kasetofon umjesto You Tubea, fiksni telefon umjesto mobilnog, ručni autoportreti umjesto selfija i žestoke svađe uživo umjesto prepucavanja na društvenim mrežama. Ovo sad više se ne može izdržati. Prvobitno zamišljena kao pomoć čovjeku, tehnologija je postala sama sebi svrha, ljudi sve više služe njoj, što je bolja opcija od one gore, da ih ona polako ali sigurno istiskuje iz svega.

Mnoge operacije u burzovnom svijetu više nemaju nikakvog dodira s humanim faktorom: algoritmi sami međuse trguju aluminijem, otpadom i željezom, još malo pa će početi i vakcinama. Te se operacije dešavaju ne samo bez čovjeka, nego i bez njegovog znanja. I ne samo to, nego se doslovno trguje ničim, tj. havom, tj. kvotama ugljen dioksida, što je, kao što znamo, ništa.

Postoje indicije da mnoge vlade u svijetu pojma nemaju kako će im izgledati godišnji proračun, jer to više ne rade ministri i njihovo osoblje, nego – pogađate – neke baje u kompjuterima koje iz godine u godinu preuzimaju sve više kontrole nad našim životima. Zato premijeri i predsjednici s učeničkim strahom svake fiskalne zime iščekuju šta će mašine reći s koliko novca raspolažu.

Recimo ovako – da se još 1997. godine većina finansijskih operacija u našoj zaostaloj zemlji obavljala ručno, tj. pješke, tj. digitron, papir i olovka. Već 2000. godine jedno 20 posto firmi radilo je to kompjuterom, 2010. bilo ih je više od 70 posto, a danas bi ručni obračun bio ozbiljan finansijski prekršaj. E tako je u svim sferama života. Ne znamo kad smo prešli granicu, ali već godinama mi postojimo da bismo služili tehnologiji, a ne ona nama. Saobraćaj se rapidno digitalizira, čovjek ispada iz svih njegovih sfera, a kako je krenulo uskoro će postati višak i u putničkoj. U gradovima i državama odvijat će se živa prometna aktivnost bez ikakvih vozača, putnika i roba, nego će sve služiti nekoj nepoznatoj apstraktnoj svrsi.

Vjerovatno se radoznalci pitaju kad će se sve to desiti. Brže nego što mislimo. Početkom milenija znanstvenici su upozoravali da nas u srednje bliskoj budućnosti čekaju klimatski užasi, suše, požari, vreline, nedostatak pitke vode… Sve što su predviđali za 2070. godinu počelo je da razara ekumenu još 2010. Dakle, silne futurističke prijetnje kojima nas plaše odavno nisu stvar budućnosti, mi već živimo s njima. Ona teška prijeteća buduća vremena faktički su počela, samo nam to još niko nije rekao. Zato apeliramo na istinske gospodare svijeta – Billa Gatesa, Elona Muska, Marka Zuckerberga, Fadila Novalića i Radovana Viškovića, Google, Apple i Huawei  – ljudi, korporacije i brendovi, ako Boga znate fatajte se gramofona, kazetofona i guščijeg pera dok još nije kasno.

Izgibosmo ni za šta.