Ofsajd protiv Nigerije već sad zauzima počasno mjesto na mitološkim policama bh. državotvornih osjećaja. Sudija nas zajebao, taj tradicionalni povik gubitnika, kao najvažnija patriotska tužaljka i konstatacija upravo je ono što nam treba – kvalitetan izgovor za sve poraze i neuspjehe. Nama zapravo i nije potreban uspjeh, ne bismo znali šta ćemo s njim, nama samo treba dobar izgovor za svaki od legendarnih poraza. Momci u sjedećoj odbojci nikada nisu mitologizirani koliko ova najgenijalnija od svih genijalnih sudijskih grešaka. Prvo su pokorili regiju, pa kontinent, pa svijet, ali godišnjice njihovih zlatnih i srebrnih medalja niko ne obilježava, a ofsajd protiv Nigerije samo što nije dobio spomenik. Ili bar ulicu u Sarajevu. Predlažemo da 2026. godine, na desetu godišnjicu, pozovemo sudiju Petera O’Learyja na turneju po Bosni i Hercegovini, da zajednički obilježimo sjećanje na taj veliki i značajni datum te da mu usput pokažemo završenu a neotvorenu dionicu autoputa kod Zenice, zagađene rijeke, tunel Crnaju, put prema Neumu u vječitoj izgradnji, zamišljenu saobraćajnicu Tuzla – Sarajevo, sve naše propale projekte, izmaštane dionice, i tronuto mu izbiflamo: Sve smo mogli mi, samo da nije bilo te greške.
I ovo što su prije koji dan uradile košarkašice, najkasnije za pola godine past će u teški ideološki zaborav, ali legenda o nepravednom ofsajdu na Svjetskom prvenstvu trajat će dokle god je suverene, jedinstvene, neovisne i multikulturne Bosne i Hercegovine. Teško je povjerovati u ovo što ćemo sad napisati, potrebno je možda malo i hrabrosti za takvu tezu, ali evo, kad neće niko drugi, mi ćemo: povijesne silnice upravo rade na tome da ovaj kultni ofsajd zasjeni čak i koncert U2 na Koševu 1997. godine. Evo, upozorenje je izrečeno, na nadležnima je da spriječe katastrofu dok još ima vremena.
Ako Dodik ikada uspije da se otcijepi, kad budemo dijelili historijsko blago dejtonske BiH i njenu zajedničku memoriju, možemo se dogovoriti ovako: Harijevo treće mjesto na Euroviziji njemu, jer pjesmu je ipak napisao Željko Joksimović, a ovaj ofsajd nama. To je jedini pravedan ishod. A ako Čović ikad uspije ozakoniti treći entitet, u njihovim će se udžbenicima kao obavezno štivo izučavati Večernjakov pečat, a u sarajevskim – zna se!