25 GODINA RTRS-a: Kriza skrivena iza jubileja

IZDVAJAMO

RTRS javni je servis samo na papiru. U uređivačkoj politici za četvrt stoljeća njegovog postojanja malo se toga promijenilo. Promijenjen je vokabular i “umiven” jezik koji je tokom rata koristio Risto Đogo. Ali ni supervizori, koji su na RTRS-u nakon rata stolovali, javni servis nisu uspjeli odvojiti od služenja vlasti.

25 GODINA RTRS-a: Kriza skrivena iza jubileja

Paralelno sa skupom i spektakularnom proslavom, u NSRS stiglo je pismo nezadovoljnih radnika ovog kolektiva

Radio televizija Republike Srpske je u aprilu obilježila 25 godina postojanja. Svečani prijemi, priznanja svim zaslužnim pregaocima na njenom stvaranju i radu, ini hvalospjevi na račun rada te brojne čestitke i pohvale koje su stizale iz pera aktuelne vlasti u ovom bosanskohercegovačkom entitetu, vrtili su se u izvještajima Dnevnika. Vrhunac je bila skupa proslava organizirana za građane u Banjoj Luci. Desetine kamera, dron, svjetlosni efekti, velika bina, brojni bendovi… Ali sav taj demonstrirani sjaj i glamur nisu i neće moći prikriti stvarno stanje u javnom servisu RS-a.

Jer paralelno s proslavom i hvalospjevima, u Narodnu skupštinu stiglo je pismo, kako je u potpisu stajalo, “nezadovoljnih radnika RTRS”, u kojem su od poslanika tražili da iskoriste svoj autoritet ne bi li se riješili brojni problemi u toj medijskoj kući. Ono što je u pismu navedeno, a tiče se uređivačke politike, samo je potvrdilo sve one navode koje smo o istoj isticali u našim monitorinzima. Pišu radnici da se Dnevnik 2, dakle centralna informativna emisija, uređuje, ne u redakciji RTRS-a, nego u kabinetu premijerke RS-a Željke Cvijanović, iz kojeg svakodnevno stižu naredbe šta se smije, a šta ne smije emitovati. Slična je situacija i kada je u pitanju služba entitetskog predsjednika, ali za utjehu  je, smatraju radnici, što se to dešava samo nekoliko puta mjesečno.

RTRS javni je servis samo na papiru. U uređivačkoj politici za četvrt stoljeća njegovog postojanja malo se toga promijenilo. Promijenjen je vokabular i “umiven” jezik koji je tokom rata koristio Risto Đogo. Ali ni supervizori, koji su na RTRS-u nakon rata stolovali, javni servis nisu uspjeli odvojiti od služenja vlasti. Koje je toliko neprofesionalno i toliko transparentno da se to graniči s bezobrazlukom. Pogotovo jer se njegov rad finansira iz džepova svih građana RS-a, bez obzira na političku ili etničku pripadnost. No, za druge i drugačije, osim ako nisu meta napada, insinuacija i poluistina o njihovom djelovanju – na RTRS-u mjesta nema.

About The Author