ZAŠTO ZLATKO DALIĆ NE MOŽE BITI MATE PARLOV

IZDVAJAMO

Već su poznati uspon i pad hrvatske nogometne reprezentacije: pod Dalićevim su vodstvom iskoračili iz društva nesposobnih da uspješno završe barem prvi dio svjetskih prvenstava, pa potom postali i viceprvaci svijeta, ali čak ni kad su stigli do gotovo samog vrha nisu došli do nivoa mudrosti pokojnog boksačkog šampiona Mate Parlova koji je jednom u intervjuu rekao: “Kako mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak?”

ZAŠTO ZLATKO DALIĆ NE MOŽE BITI MATE PARLOV

Nema mjesta za bajku. Muzička ikona krajnje desnice na binu se popeo jer su to tražili hrvatski reprezentativci

Piše: Vladimir Matijanić

“Pjevao je pjevač koji je naša himna”, odgovorio je na novinarsko pitanje o Thompsonu Zlatko Dalić, selektor hrvatske nogometne reprezentacije, osvajačice srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

“Nemojte mi postavljati takva pitanja. Što pjevač, kakav pjevač? To je hrvatska pjesma Lijepa li si. Tu nije mjesto za vaše pitanje, sad me pitati o pjevačima… Hrvatska je druga u svijetu, a vi mene pitate o pjevačima, nemojte me provocirati”, izgovorio je Dalić i odgovor upotpunio rečenicom s početka teksta: “Pjevao je pjevač koji je naša himna.”

Već su poznati uspon i pad hrvatske nogometne reprezentacije: pod Dalićevim su vodstvom iskoračili iz društva nesposobnih da uspješno završe barem prvi dio svjetskih prvenstava, pa potom postali i viceprvaci svijeta, ali čak ni kad su stigli do gotovo samog vrha nisu došli do nivoa mudrosti pokojnog boksačkog šampiona Mate Parlova koji je jednom u intervjuu rekao: “Kako mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak?”

S hrvatskim je reprezentativcima, naime, na njihov zahtjev, u autobusu na višesatnoj trijumfalnoj vožnji zagrebačkim ulicama punim svijeta, kružio Marko Perković Thompson, najpoznatija estradna uzdanica krajnje desnice. Na njihov se zahtjev, na koncu, popeo na pozornicu, gdje je, zajedno s publikom i bez muzičke pratnje, izveo dva hita. Nema smisla nagađati bi li došao do Bojne Čavoglave s ustaškim pozdravom na početku, jer su HTV-ovi voditelji, a desničarski portali tvrde i režiser dočeka Krešimir Dolenčić, preventivno prekinuli događaj.

Tako se jedan sportski uspjeh naknadno pretvorio u tragikomediju zabune. Po društvenim se mrežama širila iracionalna nada da će ljudi koji odlično barataju loptom Hrvatsku “pokrenuti” u bolju budućnost, a oni su joj servirali trubadura mračne prošlosti, kao jednu od ključnih figura ovdašnjeg isključivog i nervoznog patriotizma.

Dovoljno je samo odustati od vjere u bajke.

About The Author