Prije neki dan fondacija Friedrich Ebert je objavila studiju pod naslovom „Nova normalnost – Percepcija, stavovi i ponašanja građana BiH na početku pandemije COVID-19“ u kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja obavljenog u aprilu ove godine. U okviru tog istraživanja, u kojem sam i sam učestvovao, istraživali smo kako su informacije koje su građani dobijali o pandemiji  uticale na njihove stavove,  ponašanje i osjećanja.

Na prvi pogled možemo dovesti u pitanje korisnost ovih podataka, jer od aprila do danas  prošlo je osam mjeseci, ali vjerujem da su oni i danas aktuelni i veoma korisni za sve, a pogotovo za ljude iz medija, kao i one koji se bave kreiranjem informativnih strategija u vrijeme krize.

Prije nego što iznesemo rezultate, podsjetimo se kakvu smo situaciju imali u aprilu.

Prvi registrovani slučaj infekcije virusom COVID-19 u Bosni i Hercegovini se pojavio 5. marta u Banjaluci. Sedamnaestog marta Vijeće ministara BiH proglašava vanredno stanje, a već 21. marta u zemlji se uvodi policijski sat i niz drugih mjera kojima se ograničava kretanje stanovništva u cilju sprečavanja širenja virusa COVID-19. Početkom aprila imali smo 459 potvrđenih slučajeva infekcije i 13 preminulih, da bi krajem mjeseca taj broj iznosio 727 oboljelih i 69 preminulih. U Federaciji BiH 24. aprila se ukida policijski sat, a od 22. maja i u Republici Srpskoj. Nakon toga dolazi do ublažavanja ostalih mjera s ciljem da se život, koliko je to moguće, vrati u normalnost. Danas nemamo policijski sat, svi nastoje da rade i žive koliko je moguće normalno uz pridržavanje propisanih mjera, ali je broj zaraženih i umrlih mnogo veći.

Šta kažu rezultati istraživanja?

• Polovina ispitanika je kazala da ih praćenje vijesti o virusu COVID-19 uznemirava.
• Četvrtina ispitanika kaže da ih prikupljanje informacija o COVID-19 smiruje.
• 85% ispitanika je u tom trenutku tvrdilo da smo preplavljeni vijestima o pandemiji.
• Skoro dvije trećine ispitanika (61%) tvrdilo je da ih vijesti o pandemiji opterećuju.
• Što su ispitanici stariji to ih prikupljanje informacija više smiruje.
• Što su ispitanici mlađi to manje prate informacije koje se tiču virusa COVID-19.
• Žene su, u odnosu na muškarce, više uznemirene praćenjem vijesti o virusu, češće razgovaraju o virusu, manje prate informacije o njemu, vijesti o virusu ih više opterećuju i osjećaju se bespomoćno kada je virus COVID-19 u pitanju.

Rezultati istraživanja su nam takođe pokazali da u kriznim situacijama ljudi malo vjeruju informacijama na društvenim mrežama, što s jedne strane pokazuje da kod građana Bosne i Hercegovine postoji svijest o njihovoj „relevantnosti“, a samim tim i o njihovom uticaju. Sasvim je jasno da se u trenucima koji su važni za naš fizički opstanak, ali i mentalno zdravlje, ispitanici okreću relevantnim izvorima informacija. Tako da smo u aprilu ove godine, a vjerujem da je isti slučaj i danas, imali situaciju da se naučnicima i naučnim institucijama više vjeruje nego političarima, vjerskim ustanovama, medijima. I ne samo vjeruje, već se više i slušaju.

Zašto je važno ovo da znamo?

Upravljanje krizom podrazumijeva i upravljanje informacijama, a to nikako ne podrazumijeva cenzuru i skrivanje informacija. Upravo je obratno: da bi sačuvali fizičko i mentalno zdravlje stanovništva važno je da nadležne institucije pružaju dovoljno informacija koje su tačne i provjerene. Takvu odgovornost moraju da pokažu i institucije vlasti i mediji, jer u protivnom dolazimo u situaciju „eto vuka!“, kada zbog gomile lažnih ili nebitnih informacija kojima smo zatrpavali građane oni oguglaju na njih i ne reaguju na pravi način kada situacija stvarno postane opasna.

Mislim da nam se to već desilo u aprilu, kada je svaki treći ispitanik prestao da prati informacije koje se tiču pandemije i virusa COVID-19.