Predizborne prevare postale su masovna pojava. Načini manipulacija su kreativni, maštoviti, široko razgranati, a zakonske i druge mogućnosti njihovog razotkrivanja, suzbijanja i sankcioniranja – krajnje reducirane

Kratka bosanskohercegovačka istorija parlamentarizma obilježena je izbornim krađama, manipulacijom izborne volje birača, zloupotrebom javnih resursa, ucjenama, nedozvoljenim pritiscima, prijetnjama, kupovinom glasova, a kao što možemo primijetiti u zadnjem periodu – i sve češćom krađom identiteta.

U izjavi za portal Klix.ba, Suzana Ligurić-Altumbabić naglasila je da je prvi i zadnji put glasala 2002. godine. Iako živi i radi u Njemačkoj i nije namjeravala glasati, njeno ime se nalazi na spisku registrovanih birača i to sa njoj nepoznate adrese u Hrvatskoj.

Prema podacima iz medija u proteklom periodu, najmanje 300 bh. građana prijavilo je krađu identiteta Centralnoj izbornoj komisiji. Ove nepravilnosti vezane su uglavnom za dopisno glasanje iz inostranstva.

Nepostojeća adresa i broj

Prema pisanju Žurnala, broj registrovanih birača za dopisno glasanje je veći za 40.000 glasača nego 2014. godine. Najveći porast odnosi se na birače prijavljene u Srbiji (14.700) i Hrvatskoj (24.000). Prema spisku dostupnom na ovom portalu, trenutačno se nalazi 77.000 birača. Veoma interesantan podatak do kojeg je došao Žurnal jest da je drastični porast birača putem pošte karakterističan za opštine koje posredno ili neposredno kontroliše HDZ.

Tako, na primjer, u opštini Gornji Vakuf/Uskoplje 2014. godine glasalo je 287 ljudi iz inostranstva. Danas je broj registrovanih birača porastao na čak 1543. Slična situacija je u opštini Tomislavgrad gdje je 2014. godine glasalo je 594 birača, a 2018. godine broj registrovanih iznosi 1963. U opštini Stolac sa 374 birača iz 2014. godine, broj je narastao na 1353 glasača iz inostranstva.

Trend naglog porasta registrovanih birača iz inostranstva, generalno iz Hrvatske, zabilježen je u opštinama Žepče, Dobretići, Odžak, Fojnica, Jajce, Kiseljak i Ljubuški. Istraživanje Žurnala ukazuje i na činjenicu da je većina prijavljenih birača iz Hrvatske registrovana na fiktivnim adresama. Kako novinari Žurnala navode, vrhovi stranaka HDZ BiH i SNSD involvirani su u nelegalne aktivnosti oko registracije birača iz inostranstva.

Pored Žurnala, i drugi bosanskohercegovački mediji su izvještavali i dokazali nepravilnosti i zloupotrebe prilikom registracije birača za glasanje putem pošte, poput portala Klix.ba, Radiosarajevo.ba, N1, Oslobodjenje.ba, Avaz.ba, Nezavisne.ba i Slobodnaevropa.org.

Kad CIK (ne) reaguje

Centralnoj izbornoj komisiji do 20. septembra stigle su prijave u vezi sa zloupotrebom biračkog prava za 303 lica. Maksida Pirić, glasnogovornica ove institucije, u izjavi za medije naglasila je da je Tužilaštvu BiH dostavljen set dokumentacije o mogućem kršenju krivičnog djela u postupku registracije birača za glasanje putem pošte za 150 lica u Odžaku, Orašju i Doboju.

Kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe, CIK će dostaviti opštinskim i gradskim izbornim komisijama biračke spiskove za te opštine, odnosno gradove, sa spiskom lica registrovanih za glasanje putem pošte, koja će sadržavati ime, prezime, datum i mjesto rođenja. Prema odluci CIK-a, izborne komisije zadužene su da te spiskove dostave javnosti te da o eventualnim zloupotrebama obavijeste Komisiju do šestog oktobra.

Međutim, sasvim legitimno je postaviti pitanje da li se izborna administracija na čelu sa CIK-om može obračunati s ovakvim pojavama,  budući da je kredibilitet ove institucije narušen ne samo dovođenjem članova CIK-a u vezu s političkim subjektima u BiH već i činjenicom da je iz skladišta ove institucije nestalo 10 tona papira za štampanje glasačkih listića.

U tekstu Samira Huseinovića objavljenom na DW analiziraju se razlozi zbog kojih izborni proces najvjerovatnije kao i do sada neće biti na zadovoljavajućem nivou. U izjavi za ovaj medij,  predsjednik Foruma građana Tuzle i član prvog saziva CIK-a Vehid Šehić postavlja pitanje da li će birački odbori, opštinske i gradske izborne komisije i CIK imati dovoljno snage da se suprotstave nepravilnostima.

„Upravo su birački odbori ocijenjeni kao najlošiji dio izborne administracije. Izborni proces se dešava na izbornim mjestima gdje smo mi, kao birači, u direktnom kontaktu sa članovima biračkih odbora. Svjedoci smo neodgovornog rada pojedinih članova biračkih odbora koji krše izborni zakon i procedure, a sankcije koje im se izriču suviše su blage. To su male novčane kazne koje, prema nepotvrđenim informacijama, plaćaju njihove političke stranke. Nepravilnosti će biti sve dok se i političke stranke koje krše izborna pravila ne sankcionišu suspendovanjem iz jednog izbornog ciklusa“, kaže Šehić.

Šehić naglašava i da su pojedine političke stranke u nadležnim institucijama spriječile modernizaciju kojom bi se smanjila mogućnost izbornog inžinjeringa.

„Treba uvesti biometrijsku identifikaciju birača koja bi onemogućila pojedincu da deset puta glasa sa deset različitih ličnih karti. Također, na svim biralištima bi trebalo uvesti videonadzor koji ne ugrožava tajnost glasanja, ali pruža potpuni uvid u rad izborne administracije. Tamo gdje postoji videonadzor, vidjeli smo kako određeni članovi biračkih odbora popunjavaju glasačke listiće i ubacuju ih u kutije. Nažalost, nije prihvaćeno ni uvođenje elektronskog načina utvrđivanja izbornih rezultata. Pod izgovorom da nema novca, u Parlamentu BiH nije usvojeno sve ono što bi spriječilo eksponente političkih partija da krše zakon na izbornim mjestima i mjestima za brojanje glasova.“

Također, očekivati od Tužilaštva BiH i Suda da reaguje u razumnom roku i spriječi izborne krađe bilo bi isuviše ambiciozno s obzirom na podatak da iako Krivični zakon BiH propisuje sankcije za izborne prevare, do danas niko nije kažnjen dugogodišnjom zatvorskom kaznom.

Podsjećamo, 2016. godine pred Sudom BiH procesuirani su Dragoljub Milović, Branko Pereula i Dragan Šekarić zato što su 2010. na izborima prevarili veću grupu građana da glasaju za Daliborku Milović. Sudski spor je trajao šest godina, a iako su proglašeni krivim, dobili su uslovne kazne zatvora od devet mjeseci.

Na izostanak reakcije nadležnih organa upozorava i koalicija Pod lupom. Dario Jovanović, direktor ove organizacije, u izjavama za medije naglašava da zloupotreba podataka u svrhu glasanja poštom nije jedina nepravilnost koju je ova organizacija evidentirala, a koja se odnosi na glasanje putem pošte.

Prema informacijama koalicije Pod lupom, još u maju i junu evidentiran je veći broj slučajeva lažnih profila i lažnih nagradnih igara vodećih trgovačkih lanaca u BiH, gdje je uslov za učešće u nagradnoj igri bio da građani pošalju slike lične karte sa obje strane. Sumnja se da su upravo ovi profili bili korišteni za navedene zloupotrebe.

Iz tog razloga, iz ove organizacije pozvali su Tužilaštvo BiH, koje je zaduženo za regularnost Općih izbora u BiH, da se uključi, jer osim Izbornog, krši se i Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH, a koji striktno zabranjuje poslovnim subjektima traženje ličnih podataka kao što su jedinstveni matični broj osobe.

Na nepravilnosti vezane za izborni proces kao i rad CIK-a ukazuju brojne nevladine organizacije kao i opozicione stranke poput SDP-a, GS-a i Demokratske fronte.

Od Bugarskog voza do glasova iz groba

Pored zloupotrebe registracije birača iz inostranstva, preciznije – krađe identiteta, ovaj izborni proces, kao i dosadašnji, najvjerovatnije će obilježiti ne tako sofisticirani  modeli izbornih krađa.

Poput Bugarskog voza, kada birač iznosi sa biračkog mjesta izborni materijal i daje ga predstavniku političke partije koji materijal popunjava po svom nahođenju i predaje ga drugom biraču, koji taj listić ubacuje u biračku kutiju i tako unedogled.

A tu su i glasanja osoba koje su davno preminule. U ovom kontekstu možemo spomenuti gospođu Anicu Raguž, rođenu 1908. godine, umrlu 1991., koja se još nalazi na biračkom spisku u opštini Stolac.

Tu su i prevare poput uništavanja listića, glasanja u ime birača koji nisu izašli na izbore, zamjena popunjenih listića praznim, ispunjavanja listića olovkama s nevidljivom tintom.

Sam izborni proces u Bosni i Hercegovini ugrožen je i javnom kupovinom glasova. U zavisnosti od socioekonomskog stepena razvijenosti variraju i cijene glasova. Tako građani ove države, zavisno od materijalne situacije, svoj glas prodaju za iznose od 30 do 100 KM. O masovnoj kupovini glasova na izborima 2010. godine od strane Narodne stranke Radom za boljitak pisao je CIN u tekstu „Kupovinom glasova do Lijanovićevog boljitka“.

Nažalost, zloupotreba bh. dijaspore i masovna krađa identiteta zaboravit će se brzo nakon izbora. Identično kao što su se zaboravile i dosadašnje izborne prevare i malverzacije. I dok nevladine organizacije i mediji upozoravaju na kršenje elementarnih postulata demokracije, o suverenoj volji građana i demokratskom procesu govorit će politički predstavnici za koje glasaju umrli s nepostojećih adresa.