VIJESTI U FUTURU: Vlasti obećavaju, mediji prenose

Događaj postaje predmetom vijesti onda kada se dogodi, a ne onda kada se najavi. Posebno ne kada se najavi bezbroj puta i bez ikakve garancije da je izvjesno da će se uopće i dogoditi

VIJESTI U FUTURU: Vlasti obećavaju, mediji prenose
Foto: Avaz.ba

Jedna od prvih lekcija u priručnicima i udžbenicima novinarstva je da naslov u formi upitne rečenice nije dobar naslov. Zadržala se ta lekcija i danas, u vremenu clickbaita, iako se pojavila nova forma takozvanih „udica“ naslova putem kojih se nastoji privući pažnja publike a koji nerijetko završavaju upitnikom.

Ono što, međutim, još uvijek nije ušlo u udžbenike, a jeste duboko u medijsku praksu, kreiranje je medijskih sadržaja u budućem vremenu, odnosno takozvanih „vijesti u futuru“.  Nije, naravno, neuobičajeno da mediji najavljuju neke važne događaje, procese ili pojave, no mjerilo njihove vjesnovrijednosti je, prije svega, javni interes. Tako će, recimo, ozbiljni mediji s punim pravom najaviti početak školske godine, održavanje Olimpijskih igara i slične događaje za koje je sasvim izvjesno da će se u bliskoj budućnosti zaista i desiti. Ali, objavljivanje najava zvaničnika, odnosno obećanja u svrhu samopromocije iza kojih ne stoje realne garancije da će se ono što se najavljuje zaista i dogoditi, sve donedavno nije bilo praksa.

Obećanje, ludom radovanje

Jedan od najsvježijih primjera, istovremeno za građane i najvažnijih, odnosi se na direktnu nabavku vakcina u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo. Jednostavnom Google pretragom moguće je utvrditi da je nabavka vakcina putem direktne kupovine na nivou Federacije BiH najavljivana u martu, u aprilu i u maju 2021. godine. Na nivou Kantona Sarajevo, najave o direktnoj nabavci vakcina plasirane su u januaru, u martu i u aprilu 2021. U aprilu je objavljena i jedna najava zajedničkih aktivnosti na nabavci vakcina ova dva nivoa vlasti: federalne i kantonalne. U svim ovim slučajevima, predstavnici vlasti, preciznije premijeri Federacije BiH Fadil Novalić i Kantona Sarajevo Edin Forto, obavijestili su javnost da su u toku pregovori sa lokalnim (predstavnici veledrogerija i farmaceutskih kompanija) i globalnim (predstavnici kompanija koje vrše pregovore o prodaji vakcina) akterima, pri čemu se pod pojmom „pregovori“ podrazumijevao najrazličitiji spektar aktivnosti: od slanja maila sa upitom da li mogu obezbijediti vakcine, do razgovora o tome da li uopće pregovarati mogu oni, kao niži nivoi vlasti, ili to može činiti samo država. Premijer Federacije BiH Fadil Novalić nemušto je pokušao objasniti da cijeli proces pregovora ide u šest koraka, te da smo mi (ko god to „mi“ bio) na petom, no do direktne nabavke vakcina ni na jednom od ova dva nivoa još uvijek nije došlo. Posljednja najava odnosila se na mogućnost da u Kanton Sarajevo vakcine stignu u junu, ali ništa preciznije od toga nije saopćeno.

Predstavnici javne vlasti imaju, naravno, sasvim legitimno pravo (pa i obavezu) obavještavati javnost o aktivnostima koje poduzimaju u vezi s nekim za javnost važnim pitanjem. U tom kontekstu, njihove najave možemo tumačiti i kao osobni PR i kao obavještavanje javnosti o koracima koje poduzimaju u ime te javnosti. Ono što je, međutim, nedopustivo i predstavlja primjer izuzetno loše komunikacije i transparentnosti jeste to da nijedan nivo vlasti nije dao realnu procjenu i na činjenicama zasnovana obećanja o izvjesnosti nabavke vakcina. Saopćenja poput: „počinjemo pregovore“, bez ikakve najave kad bi oni mogli rezultirati konkretnim ishodom, floskule: „činimo sve da osiguramo nabavku“, a posebno objašnjenja da su „oni poslali šest koraka, a mi smo na petom“, kakva je nudio premijer Federacije BiH (u kojem niti se zna ko su „oni“, a ko „mi“ i šta šest koraka podrazumijeva, kao ni koliko vremena treba proći od tog petog koraka do vakcinisanja građana), ili njegove izjave poput: „Mora biti isturena država, da tako kažem. Otvorili smo četiri kanala, jedan preko SAD, uvijek preko naše i njihove ambasade i, ipak, bez obzira šta ko govorio, na moje ime je došao odgovor ove kompanije, to u ovom trenutku ne mogu i mi smo zatamnili taj kanal“ – samo dodatno zbunjuju javnost i umanjuju uvjerenje da će do nabavke vakcina i doći.

Promocija umjesto cjelovitih informacija

No, suštinski veći problem jeste izostanak kritičkog pristupa određenog broja medija, koji principom copy-paste svaki put prenose euforične najave vlasti o direktnoj nabavci vakcina, kao da se radi o procesu sa sasvim izvjesnim pozitivnim ishodom, a ne o više puta ponovljenom neutemeljenom obećanju. Tek je manji broj medija podsjetio građane na ranija neispunjena, a gotovo identična obećanja vlasti. Metodom retroaktivne reference, nova obećanja poslužila su im da propitaju vjerodostojnost vlasti, što i jeste zadatak odgovornih medija i njihova ključna watchdog funkcija. Treba, ipak, u ovom kontekstu napomenuti i da se, u nekim slučajevima, iz toga koji je medij odlučio da kritikuje isključivo kantonalnu, a ne i federalnu vladu ili obrnuto, mogla iščitati jasna polarizacija medija po političkim linijama, s obzirom na to da je većina na nivou Federacije BiH i Kantona Sarajevo različita. Mediji skloni strankama koje čine većinu u Vladi Federacije BiH uglavnom su kritikovali Vladu Kantona Sarajevo, a ne i Vladu Federacije, dok su mediji bliski većini u Kantonu Sarajevo negativan stav usmjerili prema Vladi Federacije BiH. Ovakva selektivnost ne samo da odražava navijački stav medija nego i uskraćuje građane za cjelovitu informaciju o (ne)uspješnosti oba nivoa vlasti u direktnoj nabavci vakcina.

No, veliki broj medija opredijelio se za pristup vijesti u futuru, odnosno da najave vlasti prenosi kao vijesti koje zadovoljavaju profesionalne standarde i sve standarde factcheckinga, iako suštinski to nije tako. U ovim vijestima u futuru izostaje ključna provjera realne ostvarivosti datih obećanja i kritički osvrt prema njima. U najkraćem, nedostaje, zapravo, garancija da će se ono što je najavljeno uopće i desiti. I što je još važnije, u kontekstu visoke smrtnosti od Covida-19, nedostaje garancija da će se to desiti ubrzo, čime bi se spasili ljudski životi.

Kada se ovako posmatraju, copy-paste vijesti u futuru su  antimedijski sadržaji, i to po više osnova. Najprije, predstavljaju oblik neosnovane promocije javne vlasti, a ne cjelovite informacije u javnom interesu. Javni interes je ovdje zaštita zdravlja građana, i svaka objava koja tek hvalospjevno sugerira da vlast čini napore da to zdravlje građana i zaštiti, bez realnog uporišta u konkretnim dokazima da će to imati pozitivan ishod, predstavlja zapravo obmanu i davanje lažne nade građanima. Nadalje, ovakve vijesti ne odgovaraju na ključnih 5W, odnosno pet novinarskih pitanja: znamo ko poduzima neke korake, ali ne znamo šta su zapravo ti koraci u nabavci vakcina, ne znamo kada bi mogli rezultirati stvarnom nabavkom, ne znamo ni gdje se poduzimaju ti koraci (nekada se tvrdi da je to u Rusiji, nekada u Kini, nekada da se pregovara sa lokalnim dobavljačima, nekada sa ambasadama u BiH, a nekada se koriste apstraktne formulacije da „mi“ pregovaramo, a „oni“ postavljaju uslove, bez da se pojasni ko su to „oni“ i kakvi su to uslovi) i ne znamo kako ti koraci koji se poduzimaju vode rješenju problema. Vijest bez 5W nije vijest, pa se kao takva ne bi ni trebala naći u mediju. I na kraju, ništa manje važno, ovakvi sadržaji navode publiku na krivi zaključak, dajući joj lažnu nadu, čime se i informativna i orijentacijska funkcija medija pretvaraju u njihovu suprotnost. Prema ova tri kriterija (javni interes, 5W i ispunjavanje funkcija medija), vijesti u futuru o nabavci vakcina primjer su antinovinarstva.

U konačnici, ako bismo dobronamjerno htjeli sugerisati promjenu pristupa u medijima naspram ovakvih sadržaja, recept bi bio sasvim jednostavan: događaj postaje predmetom vijesti onda kada se dogodi, a ne onda kada se najavi. Posebno ne kada se najavi bezbroj puta i bez ikakve garancije da je izvjesno da će se uopće i dogoditi. Stoga na izjave i saopćenja u futuru, mediji predstavnicima vlasti mogu bez imalo grižnje savjesti odgovoriti da će ih objaviti onda kada se u njima promijeni glagolsko vrijeme. Na vijesti u futuru koje pišu kreatori PR saopćenja vlada (očekujući da ih mediji prenesu tek metodom copy-paste) može se odgovoriti saopćenjem u futuru samih medija: „Hvala za najavu, objavit ćemo vijest o direktnoj nabavci vakcina onda kada se ona zaista i dogodi.“

About The Author