VARHELYI S ČOVIĆEM, IZETBEGOVIĆEM I DODIKOM

Schmidt nikada nije uspio ono što je pošlo za rukom Várhelyiju − okupiti sve lidere, likuje RTRS

VARHELYI S ČOVIĆEM, IZETBEGOVIĆEM I DODIKOM
Foto: Vrbasmedia.com

BHRT: „Jedan“, 25. novembra

PODIJELJENI ANTIFAŠISTI: Povodom Dana državnosti BiH, Benjamin Butković ugostio je člana Upravnog odbora Saveza antifašista i boraca NOR-a Bakira Nakaša. Da se intervju ne bi pretvorio u priču o historijatu i žalu za životom kakav su građani bivše SFRJ imali prije pet decenija, Butković je prešao na apsurdnu podijeljenost i samih antifašista u BiH. Nakaš tu podijeljenost nije negirao, odgovarajući kako je to posljedica dejtonskog uređenja države. SUBNOR RS je dio komisije koja baštini tekovine srpskih ratova, počevši od srpskih ustanaka pa do Drugog svjetskog rata, dok se u Federaciji nastoje očuvati vrijednosti SUBNOR-a. U RS-u je, podsjeća Nakaš, čak i SUBNOR pod utjecajem entitetske vlade, pa nema ni zajedničkog obilježavanja značajnih antifašističkih datuma u BiH, poput Igmanskog marša ili bitke na Sutjesci. Butković dobro opaža kako su antifašisti u BiH i regionu tiši od revizionista koji izjednačavaju ustaše, četnike i handžariste s partizanima. Gost priča kako inicijativa Saveza da se zakonski zabrani djelovanje neofašističkih organizacija nije usvojena u državnom parlamentu jer „vladajuće stranke nisu na toj strani“.

KO OHRABRUJE NEOFAŠISTE? Novinar nije zatražio podrobnije objašnjenje o tome koje političke partije godinama sprječavaju formiranje registra fašističkih i neofašističkih organizacija i zabranu njihovog okupljanja i djelovanja kojim šire mržnju. Koji su njihovi argumenti? Da li SDA, HDZ i SNSD jednako učestvuju u toj opstrukciji? Ako da, na koji način? Zbog ozbiljnosti i posljedica djelovanja organizacija i grupa kakav je Ravnogorski četnički pokret, smatramo da informacije o ovome moraju biti konkretnije i da zaslužuju sadržajnije objašnjenje od vrlo uopćenog koje je gost ponudio. Butković se osvrnuo i na Nakaševu raniju izjavu o tome da se nada kako će mladi vratiti vrijednosti ZAVNOBIH-a u nekom novom obliku. Zanimalo ga je koji je to oblik i kako spomenute vrijednosti primijeniti u praksi. To je zapravo ključno pitanje za budućnost etnički podijeljenog bh. društva. Nažalost, izražavanje nade da će nove generacije pronaći nove zajedničke vrijednosti oko kojih će se okupiti radi izgradnje bolje budućnosti ne ostavlja mnogo prostora za optimizam. Tako je pitanje o tome na koji način oživjeti antifašističke vrijednosti, toliko potrebne ovom društvu i državi, ostalo bez jasnog odgovora.

 

FTV: „Mreža“, 23. novembra

POGUBNOST ABDIĆEVE POLITIKE: O pogubnim posljedicama separatističke politike koju je Fikret Abdić nastavio i nakon 2012. godine, kada se nakon odslužene zatvorske kazne za ratne zločine u Bosanskoj Krajini vratio iz Hrvatske u Veliku Kladušu, izvještava Enesa Hrustanović. Ukazuje na brojne paradokse političke zbilje ovog bh. gradića. Iako osuđeni ratni zločinac, Abdić je 2016., pobjedom na lokalnim izborima, izabran za načelnika Velike Kladuše. Brojni sagovornici novinarke Hrustanović – svjedoci ratnih i postratnih zbivanja, građani koji podržavaju Abdića, proponenti i oponenti Abdićeve politike i politički analitičari – pružaju široku sliku kompleksnog stanja i duboke podijeljenosti u ovoj općini. Namjeravala je Hrustanović razgovarati i sa Abdićem, ali on je odbio. Jednako kao što odbija i druge novinare i medije iz BiH. Tu je i podsjećanje na posljednji rat, tokom kojeg se Abdić bavio švercom i potpisivao mirovne sporazume sa Slobodanom Miloševićem i Matom Bobanom. I nakon rata pa sve do danas nastavljena je retorika u kojoj je glavni krivac za sve loše u Krajini neprijateljsko Sarajevo. Od načelnikovog obećanja o ekonomskom preporodu Velike Kladuše nema ništa. Umjesto toga, podsjeća Hrustanović, grad sve više liči na geto. Investitori ga obilaze u širokom luku. Iako je prilog opsežan a sagovornici brojni, priča ima jasnu strukturu, argumentaciju i zaključak: Krajišnici su i dalje daleko od prijeko potrebnog pomirenja.

Nasuprot domaćim medijima za koje ne želi govoriti, Abdić je dao intervju ni manje ni više nego Milomiru Mariću. Marić je urednik ozloglašene emisije „Ćirilica“ srbijanske TV Happy, u kojoj je više puta ugostio osuđene ratne zločince uključujući i Vojislava Šešelja. Abdić se u gotovo trosatnom intervjuu naslova „Goli život“ hvali svojim poslovnim, diplomatskim i političkim sposobnostima. Ponosno i u detalje priča i o tome kako se sastajao s Miloševićem. Kad ga Marić pita: „Kako se Milošević odnosio prema Vama?“, Abdić bez oklijevanja odgovara. „Sve što sam tražio, on je riješio“! O kakvoj probranoj emisiji po Abdićevom ukusu je riječ, ilustruju i Marićeva pitanja poput ovog: „Zašto Alija Izetbegović nije mogao podnijeti tvoj uspjeh pa te pokušao uništiti?“

RTRS: „Pečat“, 25. novembra

VELIKA DODIKOVA POBJEDA: U „Pečatu“ emitovanom 25. novembra ni spomena na prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a. Ali, nižu se izjave Milorada Dodika o nužnosti povlačenja Zakona o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločina u BiH, kao i oduzimanja državne imovine u korist entiteta. Aleksandar Crkvenjaš izvještava o sastanku Evropskog komesara za proširenje Olivéra Várhelyija s Miloradom Dodikom, Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem ističući da tu nije bilo mjesta za Christiana Schmidta. U funkciji dokazivanja nesposobnosti visokog predstavnika je i tvrdnja da on nikad nije uspio ono što je pošlo za rukom Várhelyiju –„okupiti sve lidere“. Ipak, Crkvenjaš nije pitao opozicionare za stavove o političkim pregovorima ni spornim pitanjima. Cijeli događaj je predstavljen kao velika pobjeda „dosljedne politike RS-a“ koja daje rezultate – Schmidt više nije politički relevantan subjekt, a Bruxelles je priznao Banju Luku kao važnog pregovarača i ozbiljno shvatio RS. Ni ovaj put nije dat prostor nikome ko bi doveo u pitanje Dodikove stavove, pa nismo čuli ni predstavnike opozicije ni civilnog društva, kao ni bilo koga ko bi predstavljao drugu stranu, da ne spominjemo više njih.

 

BNTV: „Crno na bijelo“, 28. novembra

VELIKI JAVNI DUG: Podatak Ministarstva finansija BiH da je učešće duga RS-a u BDP-u 57%, a Federacije 28%, bio je povod novinarki Bojani Vinčić da ispita zašto je javni dug u RS-u po glavi stanovnika znatno veći nego u Federaciji. Dosta prostora u prilogu dato je zastupnici PDP-a u NSRS-a Jeleni Trivić, koja je i skrenula pažnju na ove podatke. Iz entitetskog Ministarstva finansija, koje je demantovalo njeno tumačenje o duplo većoj zaduženosti RS-a u odnosu na Federaciju, nismo čuli nikoga. Samo dijelove ranije objavljenog saopštenja. Ipak, mišljenje je zatraženo od ekonomistice Svetlane Cenić, koja je ukazala na neke nelogičnosti u tom saopštenju. Pita se kako stručnjaci u Ministarstvu finansija RS-a znaju da je zaduženje entiteta bilo najveće 2005. godine, odnosno manje nego 2021., kada se unutrašnji dug izračunava tek od 2007? I ekonomista Zoran Pavlović upozorava na rast zaduženja, i to u pogrešne svrhe. Budući da aktuelna inflacija doprinosi većim prihodima, budžet je rebalansiran. Međutim, umjesto u razvoj, novac je usmjeren u nove troškove.

ZAKLJUČAK: Iako su pitanja u intervjuu „Jedan“ bila na mjestu – aktuelna i konkretna, neki su odgovori ostali nedorečeni ili zamagljeni. Izostala su novinarska potpitanja koja bi podstakla gosta na preciznija objašnjenja. U „Mreži“ odlična priča iz Velike Kladuše o pogubnosti Abdićeve politike, dubokoj podijeljenosti Krajišnika i brojnim političkim apsurdima u ovoj općini. U „Pečatu“ fasciniranost rezultatima Dodikove politike koja je potisnula Schmidta i dovela Várhelyija u Banju Luku. Jesu li i opozicija, predstavnici civilnog društva, ekonomisti, politički analitičari i građani jednako fascinirani tim rezultatima, novinare „Pečata“ nije zanimalo. „Crno na bijelo“, izvještavajući o ekonomskim problemima, pokušava uvrstiti ekonomiju na političku agendu do Općih izbora 2022.

 

About The Author