Ovog je petka zadnji dan nastave maturantima. No, dok građanima uljuđenog svijeta pomisao o završetku škole, kao simboličkom završetku procesa odrastanja, uglavnom budi ugodne i nostalgične reminiscencije na vlastitu mladost, građani Republike Hrvatske već se desetak dana pripremaju za opsadno stanje.

Teško je reći kad su točno rastanci od srednjoškolskog obrazovanja izgubili veselu prostodušnost i prerasli u huliganske ispade, mnogo je lakše primijetiti kako iz godine u godinu sve manje imaju slavljenički, a sve više nasilnički karakter. I dok je prethodnih godina opsada grada bila rezervirana za zadnji dan nastave uz blage naznake prijeteće nepogode dan ranije, ove je godine „veselje” počelo puna dva tjedna prije finalnog događaja, ozbiljno konkurirajući predbožićnom konzumerizmu. Trgovci željni zarade iz godine u godinu prigodnim ukrasima i glazbom naviještaju radosnu blagdansku kupovinu sve ranije, nerijetko već krajem oktobra pa bi, ako nastave ovim tempom, potrošačka groznica uskoro mogla biti na vrhuncu sredinom ljeta. Konzumeristički mentalitet inklinira samoostvarenju postupnom, ali sve izvjesnijom realizacijom neprekidnog nepotrebnog kupovanja po načelu „Nek’ vam svaki dan bude Božić”. Shvativši prednosti ovakvog pristupa, maturanti su prije nekoliko tjedana zaključili da ni za norijadu nikad nije prerano.

Zlostavljanje mlađih

Riječka Ekonomska škola Mije Mirkovića ovih je dana tako postala prototip ostvarenja ideala svakodnevne norijade. Razrednici, po nalogu ravnateljice, pišu mailove roditeljima obavještavajući ih o neredima kojima je ugrožena sigurnost učenika i potpuno ometena redovna realizacija nastavnog procesa. Mole ih za pomoć, pozivaju da dođu u školu i uvjere se u ozbiljnost situacije te upozoravaju kako djeca ignoriraju naputke nastavnika i ravnateljice. Maturanti su, naime, dva tjedna prije kraja nastave počeli s norijadom, svakodnevno zalijevajući učenike mlađih razreda vodom. Onda su „mali” odlučili stati na kraj zlostavljanju te prešli u osvetnički protunapad. Ne bi li zaustavili sukob, nastavnici stalno dežuraju na hodnicima i ispred škole, a zatvorili su i vodu u sanitarijama. Na to su učenici počeli gađati jedni druge brašnom i jajima. Trenutno nije moguće koristiti sanitarije, a učenicima je zabranjeno izlaziti iz školske zgrade za vrijeme malih odmora. No sve poduzete mjere, pa ni napomena kako će onima koji nastave s neprimjerenim ponašanjem biti zabranjen ulazak u školu, nisu polučile željeni učinak. Od četvrtka 18. maja ispred škole uz nastavnike dežura i policijska patrola, a jedan je policajac i razgovarao s maturantima te ih obavijestio o odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sve to baš i ne djeluje kao proslava zrelosti. Ako, naime, zrelost (latinski maturitas) znači odgovornost i razumijevanje granica vlastite slobode, onda je nešto pošlo po krivu.

Proslava završetka srednjoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj se naziva norijada po riječi noriti, koja u zagrebačkom žargonu znači ludovati, a dolazi od njemačkog Narr što znači luđak ili budala. Zabava uključuje odijevanje za tu priliku posebno dizajnirane razredne majice s prigodnom šaljivom porukom i potpisima ostalih učenika, gađanje balonima napunjenim vodom, octom (ili u najgoroj i srećom ipak mnogo rjeđoj varijanti mokraćom) ostalih maturanata, mlađih učenika i slučajnih prolaznika, polijevanje žrtava kantom punom vode, špricanje iz plastičnih pušaka, gađanje brašnom, jajima, kečapom i uljem, okupljanje na centralnom gradskom trgu, opijanje koje kod manjeg broja maturanata završi trovanjem alkoholom, poneku tuču i slično. U povijesti norijada bilo je i nekoliko slučajeva ozbiljnijeg nasilja, uništavanja imovine, napada na službene osobe, hitnih medicinskih intervencija i privođenja u policijsku stanicu. Tako je, primjerice, neslavan rezime norijade 2009. bio četiri uništena tramvaja i autobusa u Zagrebu i tri u Rijeci, jedan lom noge pri pokušaju skakanja u more u Opatiji te prometna nesreća u kojoj su trojica pijanih šibenskih maturanata ozlijedila pješaka i zatim se autom zabili u stablo. Godine 2011. jedan je zagrebački maturant, nakon kraće svađe s drugim maturantom, nožem porezao djevojku po nozi, a 2015. su zagrebački maturanti proslavili zrelost tučnjavom, splitski ispaljivanjem rakete koja je zapalila automobil, dubrovački intervencijom vatrogasaca zbog požara izazvanog bengalkom i paljenjem guma na automobilima, zadarski zasipanjem prolaznika brašnom, a u Rijeci je jedan stariji gospodin slomio kuk i ozlijedio glavu poskliznuvši se na glatkoj smjesi brašna i vode.

Ajmo, ajmo ustaše

Ipak, među svim incidentima maturalnih „proslava” u gorkom će sjećanju posebno ostati dva riječka. Skupina maturanata odjevenih u crno prošetala je Korzom 2018. noseći zapaljene baklje i dimne bombe uz nacističko salutiranje i povike „’Ajmo, ‘ajmo, ustaše” i „Za dom spremni”. Ovaj, za naš grad prilično neočekivan događaj, zasjenio je mnoge vrijedne inicijative poput rekordnog odaziva 101 maturanta iz 13 riječkih škola akciji dobrovoljnog darivanja krvi samo par dana ranije. Gotovo isti scenarij ponovio se i 2019. kad su maturanti oštetili Spomenik oslobođenja, podignut u čast partizanske borbe, crtanjem fašističkih simbola uz izvikivanje sramotnih ustašofilskih povika. Nagrđujuće crtarije su uklonjene gotovo odmah brzom reakcijom komunalnih redara, ali je gorko sjećanje na mladost koja se 74 godine nakon propasti NDH i dalje identificira s tim zločinačkim režimom, ostalo do danas.

I ma koliko se županijske i gradske službe u suradnji s nevladinim udrugama i volonterima trudile organizirati aktivnosti za koje pretpostavljaju da bi se mogle svidjeti maturantima, poput koncerata, sportskih susreta, piknika i slično, većina ih se tim aktivnostima ne odazove. Jedina manifestacija u kojoj masovno sudjeluju već 19 godina (od 2004.), najviše u Osijeku, Belom Manastiru, Valpovu, Donjem Miholjcu, Našicama i Đakovu, plesanje je francuskog dvorskog plesa quadrille u čemu sudjeluje nekoliko hiljada maturanata.

„Kak je bilo tak bu bilo, kaj ti nemre biti i nemre se zgoditi, da đak ne bu moral na maturu iti…” pjevale su zagrebačke maturantice i maturanti šezdesetih godina prošlog stoljeća okupljeni na tadašnjem Trgu Republike, odjeveni u otmjene haljine i svoja najbolja odijela uz obaveznu kravatu. Pola stoljeća kasnije njihov način slavljenja izgleda nestvarno. Svijet je u međuvremenu, umjesto pripremanja mladih za simbolički prelazak u odraslu dob, prihvatio kult vječne mladosti i s njom povezane vječne neodgovornosti. Norijada je tek jedna od manifestacija takvog odabira.